Petak treće nedjelje došašća
Iz 7,10-14; Lk 1,26-38
Uvod
“Bog želi stanovati u tmini”, čitamo u jednoj pjesmi koju je napisao Jochen Klepper. Misao da Bog želi stanovati među ljudima, susrećemo već u Bibliji. Otkrivenje Ivanovo usmjerava naš pogled na novo stvorenje, u kojem će Bog biti sve u svemu. Bog stanuje među ljudima i oni ga smiju gledati licem u lice. On nije njima daleko. On je tu, kao što je već obećao. U današnjoj zbornoj molitvi Marija je označena kao “hram Božji”.
Da, Bog je jednom stanovao među nama, on je u našemu svijetu udario šator. To je tajna Božića, koju mi slavimo za nekoliko dana: Bog ne uzima tek u dalekoj budućnosti stan među ljudima. On je to već učinio, već je dijelio našu sudbinu, jer je postao jedan od nas. To daruje nadu i pouzdanje, da njegov dolazak očekujemo na kraju dana.
Impuls
Mnogi od nas postali su svjesni u vrijeme pandemije, kako su važni susreti. Slaviti Božić pod uvjetima korone, značilo je također: odreći se susreta s ljudima, da uklonimo zarazu, da druge i same sebe zaštitimo. Mnogi su tada morali sami slaviti Božić; mnogi su morali doživjeti, što im je značila samoća u tim svetim danima. Više njih je naučilo cijeniti da se bližnje smije neograničeno susresti.
O jednom susretu osobite vrste čuli smo u evanđelju: susreću se Marija i anđeo. To je već nešto osobito u sebi, jer kao iznenađujuće mora biti, da se Božji glasnik iznenada spušta u svakodnevicu. Taj susret ostavlja za sobom tragove. Marija biva trudna, ona nosi dijete Božje u svome krilu. Osim toga još je nešto značajno: Marija je sasvim otvorena za Boga, ona mu povjerava cijeli svoj život, stavlja svoju vlastitu egzistenciju u Božje ruke. Susret s anđelom budi povjerenje. Njegov “Ne boj se” mišljen je ozbiljno: tko to čini s Bogom, taj se više ne treba bojati što donosi sutra. On ili ona može se potpuno pojaviti u novome svjetlu.
Marija vjeruje anđelovim riječima i povjerava se brižnoj blizini Božjoj. Tako ona može postati majkom svoga sina. Ne, jer se ona po nečemu isticala ili se razlikovala od drugih djevojaka iz Izraela. Odlučujuće je: ona ima hrabrost potpuno se sprijateljiti s Bogom. Ona postaje stan svoga sina. Ili, kako se jednom zgodno izrazio Martin Buber: “Bog stanuje, gdje ga se pusti.” Gdje mi imamo hrabrosti, cijeli naš život predati Bogu i pasti u njegove ruke, tamo možemo postati stan za Boga.
Meditacija
Tko je pozvan biti u ovome svijetu Božji glasnik,
također je od početka pripreman od Boga
za taj nalog.
U Starom zavjetu o tome slušamo uvijek iznova:
Izak, Samson i Samuel
veliki su likovi, koji su pozvani od Boga.
Danas susrećemo Ivana Krstitelja:
također je on već u krilu majke
posvećen Bogu.
Priče o rođenjima koje slušamo ovih dana,
pripremaju nas na Isusovo rođenje.
Ipak dok su ti ljudi
puni Duha Svetoga,
dijete od Djevice Marije
začeto je od Duha Svetoga.
On je Sin Svevišnjega,
Mesija,
Spasitelj svijeta.
Fra Jozo Župić