Treća nedjelja kroz godinu B
Ribari ljudi?
(Mk 1,14-20)
Danas slušamo da je Isus postao propovjednik. Putujući propovjednik. Marko nam donosi i prve riječi njegove propovijedi, a one glase: “Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!”
Recimo odmah da je kraljevstvo Božje, kraljevstvo života protiv kraljevstva smrti, čija moć zahvaća ljude u bolesti. U moćnom području Božjega kraljevstva ljudima će biti oduzet njihov grijeh i darovana nova budućnost. Božje kraljevstvo ne sastoji se u tome da legije njegovih anđela stvaraju red na našoj zemlji oružjem nasilja.
Navjestitelj njegove poruke postaje žrtva svojih protivnika i umire u svojoj bespomoćnosti. Bog se ne probija privrednom, političkom, vojnom silom. To je moćni duh njegove ljubavi s kojom dolazi njegovo kraljevstvo.
Postoje prostori u kojima se radost proširila. Jedan od tih prostora bila je zajednica za koju je pisao Marko, i koja je tada dobro razumjela, da je ona u kratkoj Isusovoj propovijedi čula: Kraljevstvo Božje je blizu.
Isusova kratka propovijed kod Marka nije samo dobra vijest o Bogu. Ona traži od slušateljica i slušatelja također: Obratite se i vjerujte Evanđelju.
Na put obraćenja i propovijedanja Isus zove i prve učenike. Bijahu ribari. Što im govori? “Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!”
Ovdje se dobro sjećam kad sam pitao djecu na vjeronauku što misle kako će učenici loviti ljude, dobio sam odgovor: “S mrežom!”
Djeca su to zaključila na svoj način, jer su Isusovi učenici bili ribari. A za ribu su potrebne mreže. Ipak, postoji značenje glagola “loviti” u smislu “biti ulovljen, biti oduševljen” od nečega – mi trebamo oduševiti ljude za Isusa i njegovu poruku. To je jedna velika zadaća koju ne moramo sami svladati. Učenici su u prošlosti također bili manjina. Počelo je s četvoricom. A mi? Mi imamo ovdje cijelo mnoštvo ljudi a uz to i Isusa!
Ako smo ulovljeni, dakle oduševljeni, puni radosti za Isusa i Boga, tada tu radost možemo širiti dalje. To je puno puta naporno, ali to upravo može činiti razonodu! To najbolje ide zajedno! To je to što mi nedjeljom, slavimo u svetoj misi: da smo velika zajednica, ulovljeni i oduševljeni za Boga i Isusa.
U Hasidskoj legendi čitamo kako su ljudi čekali Rabija u bogomolji. On ne dolazi. Na putu do bogomolje čuo je kako iza vrata jedne kuće plače dijete. Rabi ulazi u kuću, uzima dijete u svoje ruke i umiruje ga. Zajednica mora čekati, važnije je dijete na putu.
Tako se i nama može dogoditi u svakodnevici u kojoj nas Bog zove. Trebam sebi dozvati u pamet da to ne smijem izbjeći. To ne mora uvijek biti isti poziv kao za apostole. To su često malenkosti, dosade u kojima nam Bog govori: Sada trebam tebe! Sada trebam tvoje vrijeme, tvoju strpljivost, tvoj dragi pogled, tvoje uši, tvoje srce, možda koji put tvoju novčanicu.
Zato me ovo evanđelje danas poziva: Čini to što moraš danas, spoznaj svoje svakidašnje dužnosti. Ali se ne čudi ako te iznenada iznenadi poziv da učiniš nešto, što probija tvoj radni dan. Na to poziva i nekadašnji brazilski biskup Dom Helder Camara, kad piše: “Reci “da” iznenađenjima, koja osujećuju tvoje planove, uništavaju tvoje snove, tvome danu daju sasvim drugi pravac – možda tvome životu. To nije slučaj. Prepusti slobodu nebeskom Ocu, da on sam odredi tvoje dane”.
Fra Jozo Župić
