Božić- Danja misa
“I Riječ tijelom postade”
(Iv 1,1-14)
Kada s jednim dragim čovjekom slavimo njegov rođendan htjeli bismo prije svega podijeliti našu radost i zahvalnost s njim. Radost zbog toga što on postoji i zahvalnost za to, da zajedno s njime smijemo ići dio životnoga puta.
Danas zajedno slavimo Isusov rođendan. Tko je za mene osobno taj Isus? Što mi znači? Donosi li mi radost? Daruje li mi zahvalnost?
Mnogi će od vas biti razočarani, ako ne čujete evanđelje koje donosi povijest koja nas dotiče nego jedan filozofski traktat. Evanđelist Ivan na početku svoga evanđelja donosi slijedeći tekst: “U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog…. i Riječ tijelom postade”.
On tu formulira božićnu poruku bez sporednog ukrasa, bez svjetlucanja zvijezda i anđeoskog pjeva, ali u vrlo jasnim i jednostavnim rečenicama. Njegova izjava glasi: Bog postaje čovjek. I gdje bi danas Bog trebao postati čovjek, ako ne u ljudima? U nama samima ili svakom drugom, koji nas ovih dana susreće s velikom porcijom ljudskosti.
Evanđelje po Ivanu ne poznaje scenu navještaja Mariji, niti priču o anđelima i pastirima kao kod Luke, također ni Josipa koji sanja, ni mage, ni Heroda koji je zapovjedio ubijanje nevine dječice i bijeg svete Obitelji prema Egiptu kao kod Mateja.
Njegova knjiga bitno se razlikuje od trojice sinoptika, i to u jeziku i sadržaju.
On umjesto toga počinje sa svojim Proslovom, jednim Predgovorom. Taj Proslov je velik po govornoj ljepoti i sadržajnoj dubini. Tu se pjesmom u tri strofe slavi dolazak Isusov u ovaj svijet: općenito ljudima, svojima, izraelskom narodu i zajednici koja se priznaje njegovom.
Osobito fascinira jedna rečenica u ovom Proslovu: “I Riječ tijelom postade i nastani se među nama” (Iv 1,14). Ivan ovdje ne izabire za utjelovljenje Isusovo nikakav uzvišeni ili plemeniti pojam. To je dakle sve drugo nego slučaj, da Ivan upravo tu riječ “tijelo” primjenjuje da bi opisao Isusovo utjelovljenje. “Tijelo” je to, što se nakon smrti brzo raspada. “Tijelo” je zato u Bibliji izraz za prolaznost, oronulost i slabost čovjekovu. Svako tijelo je “kao trava, kao cvijet poljski sva mu dražest. Sahne trava, vene cvijet, kad dah Jahvin preko njih prođe” (Iz 40,6 sl.).
Isus Krist je postao stvarni čovjek, konkretan. On gladuje, on trpi bolove, on umire. Ivan sa svojom riječi “tijelo” kaže: Isus, Sin Božji, ima svu sudbinu jednoga čovjeka u ovom svijetu, proživljava i trpi napetost između rođenja i smrti.
Božić je svetkovina ljubavi. Mnogi ljudi ovih dana s puno ljubavi idu jedni drugima. Pa, i uza sve poteškoće na cestama. Padao snijeg, puhala bura ili olujni vjetar, tisuće kreću na put prema rodnim ognjištima da sa svojima proslave Božić. Pišu se božićne čestitke. Ljudi se međusobno darivaju. Sve ovo ima dubok temelj u poruci božićne svetkovine, u Isusovom rođenju.
Ono što je govorio i kako je živio, na taj nam je način približio Boga. U njemu je Bog postao čovjekom.
I po njemu, tako kaže evanđelist Ivan na kraju svoje božićne pjesme, mi koji se priznajemo da smo njegovi, od punine njegove primismo milost na milost.
Neka ta milost u nama prijeđe ovoga Božića i na druge, na sve ljude dobre volje i zaželimo jedni drugima Sretan i blagoslovljen Božić!
Fra Jozo Župić
