Slavlje primanja i zavjetovanja u OFS-u Gospe Sinjske

Novosti Uncategorized

U ponedjeljak 22. lipnja u kapeli sv. Franje Asiškog, tijekom euharistijskog slavlja, mjesno bratstvo Franjevačkog svjetovnog reda (OFS) Čudotvorne Gospe Sinjske, proslavilo je primanje novoga člana te trajno zavjetovanje jedne članice bratstva.

Bio je to radostan i milosni događaj za franjevačku zajednicu koja je okupljena oko karizme svetoga Franje Asiškoga zahvalila Gospodinu za dar novih poziva i ustrajnost u življenju evanđeoskog života.

Svetu misu predvodio je provincijalov delelgat fra Ivan Čikara u suslavlju s fra Markom Pudarom, duhovnim asistentom u Frami Gospe Sinjske . Trajne zavjete položila je sestra Neda Tadić Šutra, dok je obred primanja u Franjevački svjetovni red imao brat Ivan Mandac. Ulogu svjedoka tijekom obreda zavjetovanja vršili su Mirjana Vučković i Dujo Boko, trajno zavjetovani članovi mjesnog bratstva OFS-a.

Prema obredniku Franjevačkog svjetovnog reda, ministra bratstva Zdenka Filipović-Grčić prozvala je kandidaticu za trajno zavjetovanje i kandidata za primanje. Nakon prozivke pristupili su pred oltar te pred okupljenom zajednicom i Crkvom izrekli riječi obećanja. Sestra Neda čitanjem obrasca trajnog zavjetovanja obnovila je svoju spremnost da cijeloga života živi Evanđelje Isusa Krista po uzoru na svetoga Franju Asiškoga, u duhu Franjevačkog svjetovnog reda i njegovog Pravila. Brat Ivan, primanjem u Red, izrazio je želju da svoj kršćanski poziv ostvaruje u zajedništvu s franjevačkom obitelji, nasljedujući Krista u svakodnevnom životu.

Trajno zavjetovanje predstavlja važan trenutak u životu svakoga franjevca svjetovnjaka jer označava zrelo i svjesno opredjeljenje za život po Evanđelju u vlastitoj obitelji, radnom okruženju i društvu. Zavjetovanjem članovi potvrđuju svoju pripadnost Franjevačkom svjetovnom redu te se obvezuju na trajno nasljedovanje Krista po uzoru na svetoga Franju Asiškoga (1182. – 1226.), svjedočeći vjeru djelima ljubavi, mira i služenja.

Na kraju misnoga slavlja provincijalov delegat fra Ivan uputio je riječi ohrabrenja i zahvalnosti, ističući kako su ovakvi trenuci znak živosti bratstva i poticaj svim članovima da ustrajno žive svoje kršćansko i franjevačko poslanje.