U subotu, 29. ožujka 2025., u Svetištu Gospe Sinjske, misom zadušnicom ispraćen je na posljednje počivalište fra Luka Tomašević koji je, u srijedu, 26. ožujka 2025., preminuo u 74. godini života, 57. redovništva i 48. svećeništva.
Na fra Lukinom ispraćaju okupilo se više od stotinu svećenika, bogoslovi Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, sjemeništarci, rodbina i prijatelji.
Misno slavlje predvodio je nadbiskup u miru mons. Marin Barišić, a na kraju svete mise oproštajne riječi uputili su fra Marko Mrše, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, te fra Domagoj Volarević, gvardijan Samostana fra Ante Antića na Trsteniku, kojem je fra Luka bio pridružen svega nekoliko dana prije svoje smrti.
Sprovodne obrede na groblju sv. Franje u Sinju predvodio je fra Marinko Vukman, gvardijan Samostana Gospe Sinjske u Sinju. Lijes s tijelom pokojnog fra Luke nosili su franjevački bogoslovi do zajedničke fratarske grobnice, gdje je fra Luka pronašao svoje posljednje ovozemaljsko počivalište.
Oproštajni govor:
Fra Marko Mrše, provincijal
Poštovani oče nadbiskupe u miru Marine, gvardijane fra Marinko, župniče fra Antonio, draga braćo franjevci i članovi naše Provincije, redovnici i redovnice, bogoslovi, poštovana rodbino, draga braćo i sestre u Kristu!
Smrt, stvarnost koju nitko ne voli i koje se, ljudski govoreći, s pravom pribojavamo, ipak je neizbježna. O njoj rijetko govorimo, osobito dok smo zdravi i dok nam život ide uobičajenim tokom. No kada bolest oslabi tijelo, smrt kao da postane stalno prisutna, strpljivo čekajući svoj čas.
Danas nas je ovdje okupila upravo smrt – smrt čovjeka, redovnika, franjevca i svećenika fra Luke Tomaševića. Stoga ovo naše okupljanje nije samo ljudski rastanak, nego događaj vjere i molitve.
Vijest o njegovoj smrti sve nas je iznenadila, iako smo bili svjesni da mu je zdravlje bilo ozbiljno narušeno, osobito u posljednje vrijeme. Fra Luka me je redovito izvještavao o svom stanju, osobito kada bi odlazio na pretrage ili bio primljen u bolnicu. U susretu s njim prije par dana u bolnici, saznavši dijagnozu svoje bolesti, rekao mi je: „Provincijale, priznajem da sam se bojao ove dijagnoze i, nažalost, dogodila mi se. Ali hvala Bogu. Svjestan sam da me Gospodin zove i spreman sam poći.“
Prigodom ispraćaja fra Luke na vječni počinak, želim u nekoliko riječi opisati njegov život i djelovanje te se, uime svih članova naše Provincije i u svoje osobno ime, od njega oprostiti.
Fra Luka Tomašević rođen je 15. svibnja 1951. godine u Gali, kao dijete oca Andrije i majke Luce rođ. Porobija. Osnovnu školu završio je u Gali i Hanu (1956. – 1964.), a dva razreda gimnazije pohađao u Sinju (1966. – 1968.). Na blagdan Gospe od Anđela 1968. godine stupio je u novicijat na La Verni (Italija), gdje je godinu dana kasnije, 24. kolovoza 1969., položio prve redovničke zavjete. Potom je u Sinju završio treći i četvrti razred gimnazije (1969. – 1971.).
Filozofsko-teološki studij započeo je u Makarskoj (1972. – 1974.), a potom ga nastavio i dovršio u Jeruzalemu (1974. – 1977.), gdje je i diplomirao teologiju. Magisterij iz moralne teologije postigao je na Accademia Alfonsiana u Rimu 1981., a doktorirao na istom institutu 10. ožujka 1987. s temom Vita religiosa nella Craina di Sign (Dalmazia) nel settecento.
Svečane redovničke zavjete položio je u Makarskoj, 4. listopada 1974. Za đakona je zaređen 8. prosinca 1976. u Nazaretu, gradu Isusova djetinjstva, a za svećenika 29. lipnja 1977. u Jeruzalemu. Mladu misu proslavio je u rodnoj Gali 17. srpnja 1977. godine.
Nakon svećeničkog ređenja prva služba koja mu je povjerena bila je služba prefekta predsjemeništaraca u Karinu koju je vršio godinu dana (1977. – 1978.). Potom je premješten u Samostan Gospe od Zdravlja u Splitu, gdje mu je povjerena služba katehete studenata i srednjoškolaca koju je također vršio godinu dana. Nakon toga odlazi u Rim na specijalizaciju moralne teologije gdje ostaje tri godine (1979. – 1982.). Po povratku iz Rima 1982. godine fra Luka je nastavio svoje djelovanje kao profesor moralne teologije na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj, gdje ostaje punih sedamnaest godina, sve do 1999. godine. Uz profesorsku, obnašao je i brojne druge važne službe: bio je definitor Provincije (1988. – 1991.), magistar bogoslova (1988. – 1994.) te rektor Franjevačke visoke bogoslovije (1997. – 1999.).
Osnutkom Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu 1999. godine, fra Luka postaje profesor, a godinu dana obnaša i službu vršitelja dužnosti dekana (2000. – 2001.). Sedam godina živio je u samostanu u Sinju, nastavljajući predavati na KBF-u u Splitu (2001. – 2008.), a potom je dvije godine vršio i službu dekana KBF-a u Splitu (2007. – 2009.). Službu profesora moralne teologije vršio je ukupno 34 godine – sedam godina u Makarskoj (1982. – 1999.) i sedamnaest godina u Splitu (1999. – 2016.). Od 2008. do 2016. živio je u Samostanu o. fra Ante Antića u Splitu. Po odlasku u mirovinu, postaje profesor emeritus Sveučilišta u Splitu.
Godine 2019. prema vlastitoj želji, a ponajprije zbog zdravstvenih razloga, premješten je u samostan u Makarskoj, gdje je ostao sve do svoje smrti. Nekoliko dana prije smrti, dok je bio u bolnici na Firulama, u dogovoru sa mnom, a zbog znatno pogoršanoga zdravstvenog stanja, zamolio me da ga, radi bolje medicinske i potrebne njegovateljske skrbi, premjestimo u Samostan o. fra Ante Antića u Splitu (Trstenik). Dekret o premještaju potpisao sam dva dana prije njegove smrti, ali njegov dolazak u spomenuti samostan spriječila je sestrica smrt, koja ga je pohodila u srijedu, 26. ožujka 2025. godine.
Fra Luka je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu punih sedamnaest godina predavao predmete iz moralne teologije. Tijekom tog vremena bio je redovito biran u znanstveno-nastavna i suradnička zvanja: viši asistent (1994.), docent (1998.), izvanredni profesor (2003.), redoviti profesor (2008.) te dvije godine prije umirovljenja postaje redoviti profesor u trajnom zvanju (2014.).
Autor je šest knjiga i brojnih znanstvenih članaka. Organizirao je više znanstvenih i stručnih skupova, sudjelovao na okruglim stolovima te nastupao na televiziji i radiju, osobito u svrhu popularizacije znanosti, s naglaskom na etička i bioetička pitanja. Bio je aktivan član više znanstvenih i stručnih društava i organizacija. Za svoj rad i doprinos Crkvi, znanosti i društvu primio je brojna priznanja, odlikovanja i nagrade.
Tako je, ukazom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana, 26. siječnja 1999. godine odlikovan Redom hrvatskog trolista. 2006. godine dobio je nagradu Splitsko-dalmatinske županije za dugogodišnje bavljenje moralnom teologijom, a 2014. godine dodijeljena mu je i Godišnja nagrada „Kruno Prijatelj“ za znanost.
Netom izneseni podaci tek su mali dio onog što oslikava fra Lukin život i njegovo djelovanje, ali u isto vrijeme dovoljno govore o kakvom se čovjeku, redovniku i svećeniku radi. U pismu od 1. rujna 1974. (br. 01-755-758/74.), koje je tadašnji provincijal fra Petar Čapkun uputio četvorici bogoslova, među kojima je bio i fra Luka, stoji kako su određeni nastaviti teološki studij u Jeruzalemu. Provincijal je tada izrazio svoju nadu da će oni „svojim ponašanjem, svojom međusobnom skladnošću i slogom, svojom marljivošću i svojom duhovnom gorljivošću opravdati naše povjerenje“.
Nema sumnje da je fra Luka povjerenje, o kojem tadašnji provincijal piše, svojim životom i radom kao svećenik i redovnik, potom i kao dugogodišnji profesor, uistinu i opravdao.
Draga rodbino našeg fra Luke, uime Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i u svoje osobno ime upućujem vam iskrenu sućut.
Dragi fra Luka, uime svih članova naše Provincije i u svoje osobno ime, opraštam se od tebe, zahvalan Bogu za tvoj život, za sve darove koje je Bog po tebi slao braći i sestrama u vjeri, za sve ono dobro koje si učinio, za tvoj veliki doprinos na znanstvenom planu te za sve ono što si kao redovnik i svećenik učinio na dobrobit naše Provincije i Katoličke Crkve u cjelini.
Kao svećenik učinio si mnogo za duhovnu dobrobit vjernika tamo gdje si djelovao, svjedočeći katoličku vjeru i živeći vjerno svoj svećenički i redovnički poziv.
Neka ti Gospodin naš Isus Krist, kojeg si propovijedao i živio, bude ostvarenje tvoga vječnog života. Počivaj u miru Božjem! Amen.
Izvor: Franjevci Split
