Svetkovina Presvetoga Srca Isusova
Iv 19,31-37
Probode mu bok i odmah poteče krv i voda
Sigurno smo puno puta čuli, a i sami izgovorili: “Taj čovjek ima veliko srce!”
Kada to kažemo o nekom, time izražavamo našu najveću hvalu, naše priznanje. Jer tko ima “veliko srce”, taj prilazi svojim bližnjima dobrohotno, jer zna da život nije uvijek lagan. On je iskusio , da ljudi u sebi nose posvuda svjetlo i tamu, i on je naučio, da s time ophodi milosrdno i dobro,
Danas je osobiti dan. Slavimo svetkovinu Presvetog Srca Isusova. U crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske sačuvan je kip Srca Isusova koji se prije nalazio na velikom oltaru, a nakon obnove ckve i bogoslužnog prostora kip je našao svoje mjesto u jednoj niši, kao i kip Srca Marijina. Bog ima srce za nas! To drugim riječima znači: Bog nas ljubi. Upravo to slavimo danas. Ius je imao “veliko srce” i on je dobrohotno i milosrdno ophodio s ljudima. On je to učio od svoga Oca na nebu. Bog ima “najveće srce” i dobro ophodi s ljudskim paradoksima. Zašto? Jer on je onaj koji ljubi! Mi smo njegova “djeca”. Bog nas ljubi bez onoga zašto!
Sigurno znadete kako je važno da su ljudi bliski jedni s drugima i da jedni za druge imaju razumijevanja. Ako jedan čovjek ima srce za nas, tada on misli dobro. Također mi trebamo pomagati drugim ljudima u ljubavi, biti za njih tu, njima pomoći. Trebamo imati srce za druge.
Isus nam kaže: Dođite k meni! Primite vodu života, blago milosti i otkupljenje iz moga Presvetog Srca. Tko se povjerava Isusu i njega ljubi, taj se ne treba ničega bojati..
Ljudi nas mogu razočarati. Također najbolji prijatelj ili najbolja prijateljica mogu nas tu i tamo ostaviti na cjedilu. Bog nas nikada ne ostavlja na cjedilu. Isus, Sin Božji i prijatelj svih ljudi, prinio je svoj život za nas na križu. Umro je i uskrsnuo da bi nam pokazao svoju ljubav.
Kad je Isus, Sin Božji, prijatelj svih ljudi, umro na križu, jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda. To je bio dokaz da je Isus stvarno mrtav. Tim veća je bila radost učenika kad je Isus uskrsnuo.
On se njima ukazao i tražio od njih da ga prihvate. Apostol Toma u početku nije vjerovao, jer nij bio tu kad se Isus ukazao ostalima. Rekao je: “Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati!”
Upravo se to dogodilo: Isus je došao k njemu osobno da ga dotakne sa svojim svetim ranama koje su sada preobražene. On mu je pokazao svoje srce i Toma je rekao: Gospodin moj i Bog moj!
Kada primamo Isusa Krista u svetoj pričesti, tada govorimo s njim od srca k srcu. Jednom zgodom rekao je sv. Augustin: “Bog ima svoje uho na tvome srcu”.
Kao jednom dobrom prijatelju mi mu sve povjeravamo. Darujemo mu naš život i našu obitelj. On nas poznaje i uz nas je. On ima srce za nas. Mi također trebamo imati srce jedni za druge.
Ako bi nam to uspjelo barem malo, svijet bi već bio bolji, svjetliji, ljepši, humaniji.
Fra Jozo Župić