Druga nedjelja kroz godinu
Što tražite?
(Iv 1,35-42)
Pokušajte se sjetiti vašega traženja po robnoj kući i pitanja prodavačice: “Što tražite, mogu li vam pomoći?” Kakva je bila vaša reakcija?
Danas u evanđelju imamo situaciju u kojoj Ivan Krstitelj stajaše s dvojicom svojih učenika i ugledavši Isusa koji je onuda prolazio reče: “Evo Jaganjca Božjega!” Taj se susret zbiva na obali Jordana. Prisutnost budućih učenika, koji su kao i Isus došli iz Galileje, da bi imali iskustvo podijeljenog Ivanova krštenja, baca svjetlo na njihov duhovni svijet. Oni su bili ljudi, koji su očekivali Božje kraljevstvo i čeznutljivo žudjeli za tim, da upoznaju Mesiju, čiji je predstojeći dolazak bio naviješten. Njima je bilo dovoljno upućivanje Ivana Krstitelja, koji u Isusu pokazuje Jaganjca Božjega (usp.Iv 1,36), da bi u njima nastala želja za osobnim susretom s Mesijom. Izmjena Isusove riječi i dvojice budućih apostola jako je izražajna. Na pitanje “Što tražite?”, oni odgovaraju s drugim pitanjem: “Rabbi – što znači: Učitelju – gdje stanuješ?” Isusov odgovor je poziv: “Dođite i vidite!” (usp. Iv 38-39). Dođite da možete vidjeti. Tako počinje avantura apostola kao susret osoba koje se otvaraju. Oni naime ne trebaju biti navjestitelji ideje, nego trebaju postati svjedoci osobe. Prije nego će biti poslani, naviještati evanđelje, trebaju “ostati” kod Isusa (usp. Mk 3,14) i prema njemu uspostaviti osobni odnos.
Na temelju toga evangelizacija neće biti ništa drugo nego naviještanje onoga, što se doživjelo, i zahtjev, ući u tajnu zajedništva s Kristom (usp. 1 Iv 1,3).
Mi, čitatelji, odnosno slušatelji Ivanova evanđelja, pozvani smo upustiti se u to što stoji u cijelom evanđelju. Mi trebamo upoznati Isusa, s njime ići i vidjeti, gdje stanuje, gdje je kod kuće, s kime živi. Za nas čitatelje, odnosno slušatelje evanđelja bit će duži put nego Ivanovih učenika. Tek u takozvanom oproštajnom govoru evanđelist ponovno govori o stanovima. Tu on pušta Isusa da govori o mnogim stanovima u Očevoj kući i učenicima daje obećanje, da on njima u kući Očevoj priprema stan i ponovno će doći po njih. Tako daleko dosiže Isusov odgovor “Dođite i vidite!” Tko hoće upoznati Isusa, treba doći i vidjeti, kako on konačno stanuje u Očevoj ljubavi, iz te ljubavi izlazi i nama otvara put u tu ljubav.
Malo prije smo čuli da su učenici onoga dana ostali kod Isusa. Sjetimo se da će evanđelist Ivan ponovno govoriti o ostajanju kad bude spominjao Isusa koji će na putu prema smrti i uskrsnuću opomenuti učenike da ostanu u njemu, i u njegovoj ljubavi, u njegovoj riječi, u njemu kao trsu, i da se prepuste strujanju njegova Duha. To je evanđelistu bilo očito važno: ne samo doći i kratko pogledati, nego ostati. Njegovi čitatelji, odnosno slušatelji trebali su naći gdje se mogu učvrstiti. Oni trebaju dobiti jedno mjesto, na kojemu će iskusiti snagu koja nosi, svjetlo koje daje smisao, pouzdanu nadu. I to mjesto ostajanja za njih je Isusova ljubav, koja svoj stan ima u Očevoj ljubavi.
Zahtjev na početku evanđelja “Dođite i vidite!” poziv je da upoznamo cijelo evanđelje i cijeli život kroz Isusa u njegovoj kući, i time nađemo vlastito ostajanje u mobilnosti života. “Dođite i vidite!” također je Isusova riječ za naše umiranje: doći i vidjeti, kakav stan je on nama pripremio u kući, u Očevoj ljubavi.
Mi smo danas kod svete mise pozvani ne samo “Dođite i vidite!”, nego također “Uzmite i jedite i pijte, ja sam s vama.”
I da zaključimo: dvije važne izjave skrivaju se u evanđeoskom tekstu. Jedna je: vjeru nemamo od sebe, nego nam ona dolazi od slušanja. Moramo otkriti bezgraničnu Božju ljubav kroz slušanje radosne vijesti i radovati se uvijek iznova zaštićenosti u Bogu.
I druga izjava nas potiče da ne ostanemo samo kod slušanja, jer ako naviještam vjeru drugom čovjeku, tada moram pokazati što vjera znači za moj cijeli život. “Dođite i vidite!” Tim riječima Isus ne kaže ništa drugo nego: “Čitajte radosnu vijest u cijelome mome životu!”
Tko naviješta vjeru da Bog ljubi, taj također mora sam zračiti ljubav. Danas su mnogi navjestitelji vjere među nama; možda nisu nikakvi učeni teolozi, ali ljudi puni dobrote. Oni jasno daju do znanja što to znači biti otkupljen: rado su zaljubljeni u Božju ljubav i nju bez straha predaju dalje.
Fra Jozo Župić
