Četvrtak druge nedjelje došašća
Iz 41,13-20; Mt 11,7b.11-15
Uvod
Jeste li se ovih adventskih dana već jednom osjećali udobno u svome domu? Advent je često označen kao vrijeme u kojem se osjećamo ugodno kao kod kuće´. Ono je tako lijepo romantično, dok je vani vrlo hladno, vi se možete grijati uz toplu peć, između svoja četiri zida. Ipak taj ´kućni ugodni ugođaj´ relativno malo ima posla s adventom.
“Potakni nam, Gospodine srce da pripravimo put tvom Jedincu; njegovim nas dolaskom očisti, da ti služimo obnovljena srca”, kaže se u današnjoj zbornoj molitvi. Advent nije počinak, prisebnost i tišina. Advent znači puno više: pripremiti se da Bog dođe u ovaj svijet. Tu također spada temeljito razračunavanje sa vlastitim životom, sa vlastitom izdajom, sa vlastitom nedostatnošću.
Kako želimo izgledati kad Bog dolazi? Čime mu se želimo usprotiviti? Sada je vrijeme, da nanovo postavimo sebi ta pitanja. Sada je vrijeme da nanovo razmislimo kako treba izgledati svijet, u kojem želimo dočekati Boga koji dolazi.
Impuls
Ima ljudi koji se boje pred Bogom. Imaju strah, da bi ih on mogao kazniti, da bi mogao nečasno postupiti u svojoj srdžbi na temelju njihova prekršaja. Ovdje bi dobro bilo samokritički primijetiti: Crkva je u prošlim stoljećima sama pridonijela tome, potičući strah među ljudima. Misli se na krivo predstavljanje čistilišta i na nastojanje, da se oprostima postigne ublažavanje tih muka.
Te predodžbe svakako nisu biblijske. Jer to, na što nas Izaija prorok poziva, ipak je sve drugo nego prijeteća poruka: “Jer ja, Gospodin, Bog tvoj, krijepim desnicu tvoju i kažem: Ne boj se, ja ti pomažem.” Ne bojte se: u Svetoj noći čut ćemo ponovo ove riječi. To je isti poziv, kojim anđeli pozivaju pastire na betlehemskim poljanama: Ne bojte se, nemajte straha! Kada Bog dolazi u naš svijet, ne trebamo se bojati. Jer on ne dolazi da se osveti i da kazni. On ne dolazi kao nemilosrdni sudac. Bog dolazi, da nas uzme za ruku, da nam pomogne. On dolazi kao malo, nejako dijete.
Uvijek iznova činimo krive stvari u našem životu. Uvijek iznova podbacimo pred Bogom. I još: Božja milosrdna ljubav veća je od naše nedostupnosti. Ne, ne trebamo imati strah pred Bogom. Puno više nas treba nositi radost zbog njegova dolaska.
Pouzdano i podignute glave možemo iščekivati njega. Budući da on oduzima naš strah, on nas oslobađa od našega straha pred životom. Tamo gdje ne znamo kako dalje, gdje se u strahu skrivamo, tamo nas on uzima za ruku, tamo nas vodi. U to smijemo vjerovati, danas i u vječnosti.
Meditacija
Puno puta bilo bi dobro,
iskusiti nešto od budućnosti.
Mi ne želimo samo znati,
kakvo će vrijeme biti sutra,
nego također, što će nam se sve dogoditi sutra.
Došašće je vrijeme nade:
Stoga ovih dana čitamo
proroka Izaiju.
On je ljudima dao nadu,
on im je pričao nešto o budućem životu.
Osnovni tenor njegove poruke:
Bog će učiniti sve dobro.
Svejedno, kako se činio beznadan položaj,
iako trenutno sve izgleda nesretno:
Bog će okrenuti sve na dobro.
To je nada,
koju Izrael nosi kroz progonstvo.
To je nada,
koja nama pomaže živjeti danas.
Fra Jozo Župić
