Fra Božo Norac-Kljajo, član Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, ispraćen je na posljednji počinak u petak, 21. kolovoza, u Sinju. Misu zadušnicu u Bazilici Čudotvorne Gospe Sinjske predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić u zajedništvu s oko 80 svećenika predvođenih provincijalom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Sinišom Balajićem i generalnim vikarom Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Franjom Frankopanom Velićem. Nakon mise sprovodni obredi održani su na groblju sv. Franje u Sinju, a predvodio ih je gvardijan Franjevačkog samostana Gospe Sinjske fra Marinko Vukman.
U propovijedi nadbiskup Križić istaknuo je kako se Crkva u trenutku rastanka okuplja u vjeri u Krista koji je jači od smrti. Polazeći od Isusovih riječi o kruhu života, naglasio je kako je Euharistija ključ za razumijevanje svećeničkoga života. „Svećeništvo bez Euharistije ne bi moglo biti shvaćeno u svojoj punini“, kazao je, istaknuvši kako je svećenik pozvan svoj život sjedinjavati s Kristovom žrtvom i darivati ga Bogu i ljudima. Osvrnuvši se na dugogodišnje profesorsko djelovanje fra Bože, naglasio je kako poučavanje budućih svećenika nije samo prenošenje znanja, nego oblik svećeničkoga služenja. „Budući svećenici trebaju u profesoru vidjeti čovjeka koji moli. Trebaju u njemu susresti svećenika koji ljubi Crkvu“, poručio je, dodavši kako je fra Božo brojne generacije poučavao riječju, ali još više svojim primjerom.
Nadbiskup je istaknuo kako svećenički život nije život prvenstveno za sebe jer svećenik svoje vrijeme, molitvu i znanje daruje drugima, a svoje srce Bogu i narodu kojemu je poslan. „Svaka iskrena svećenička služba treba postajati odjek tih riječi: ‘Za vas.’ Za vjernike. Za Crkvu. Za mlade. Za buduće svećenike. Za one koji traže Boga. Za one koji su zalutali. Za one koji pate“, rekao je. Zaključujući propovijed, podsjetio je kako je fra Božo tijekom svoga svećeništva mnogo puta podizao posvećenu Hostiju te izrazio molitvu da ga sada Krist, kojemu je služio na oltaru, primi u puninu života rekavši: „Neka ga od zemaljskoga oltara dovede do onog nebeskog.“
Prije završetka mise okupljenima se obratio provincijal fra Siniša Balajić. Polazeći od Isusovih riječi „Hrabro, ja sam pobijedio svijet“, istaknuo je kako kršćanska nada omogućuje vjerniku da i pred smrću živi sa sigurnošću Kristove pobjede. Prisjetio se svojih posljednjih susreta s fra Božom, rekavši kako je stekao snažan dojam da je bio pomiren sa sobom i s Bogom te duboko uvjeren u uskrsnuće. „Znamo koliko se puta znao našaliti na svoj račun unatoč težini bolesti. Taj mali, banalni detalj otkriva zapravo njegovu iskrenu otvorenost i spremnost na susret s Gospodinom“, kazao je provincijal, istaknuvši kako se s njegova lica mogla iščitati mirnoća, pa i radost.
Provincijal je zatim podsjetio na životni put pokojnog fra Bože koji je rođen 15. kolovoza 1946. u Otoku. Nakon osnovne škole stupio je u Sjemenište u Sinju i pohađao Franjevačku gimnaziju, a potom je novicijat proveo na Visovcu. Filozofsko-teološki studij pohađao je na Visokoj franjevačkoj bogosloviji u Makarskoj, gdje je 5. travnja 1970. položio svečane zavjete. Za đakona je zaređen 5. prosinca 1971. u Makarskoj, a za svećenika 29. lipnja 1972. u Drnišu. Nakon studija u Makarskoj poslan je na poslijediplomski studij filozofije na Franjevački Atenej Antonianum u Rimu gdje je doktorirao 19. lipnja 1978.
Po povratku je od 1978. do 1999. predavao filozofske predmete na Visokoj franjevačkoj bogosloviji u Makarskoj, a nakon osnivanja Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu nastavio je ondje predavati od 1999. do umirovljenja. Uz profesorsku službu obavljao je i niz drugih dužnosti. Bio je župni vikar u Velikom Brdu, vikar i gvardijan samostana u Makarskoj, a više od dva desetljeća obnašao je službu samostanskog vikara u Sinju. Kratko je bio privremeni upravitelj, a potom i župnik u Hrvacama. Nakon toga ponovno se vratio u Sinj, gdje je bio ekonom samostana, a posljednjih godina ispovjednik u Svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske.
Na kraju mise od fra Bože se u ime fratara sinjskog samostana oprostio gvardijan fra Marinko Vukman. Podsjetio je kako je pokojnik tridesetak godina svoga života darovao samostanu, gradu Sinju i Svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske te istaknuo kako mu Sinj nije bio samo mjesto služenja, nego je postao dijelom njegova života i srca. Govorio je o njegovu radu profesora, samostanskog vikara, ekonoma, ispovjednika i propovjednika, kao i o njegovu služenju u cetinskom kraju. Posebno je istaknuo fra Božinu ljubav prema domovini i hrvatskom narodu te njegovo poštovanje prema žrtvi hrvatskih branitelja i invalida Domovinskog rata. Iz te je ljubavi, kazao je, proizišla i njegova zauzetost za komemoraciju nevinih žrtava bačenih u Husinu jamu, čiji je bio jedan od prvih organizatora.
Fra Marinko prisjetio se i njegove osebujnosti, vedrine i humora kojim je znao nasmijati sebe i druge te olakšati teret ljudima oko sebe, čak i tijekom bolesti. Zahvalio mu je za godine provedene u samostanu, svećeništvo i službu, ljubav prema Sinju i Svetištu te za svjedočanstvo strpljivosti, blagosti i pobožnosti tijekom bolesti. Zahvalio je također liječnicima i medicinskom osoblju koje se o njemu brinulo, braći samostana, osobito župniku fra Antoniju Mravku, te obitelji i rodbini koja ga je pohodila. „Dragi fra Božo, neka te sada primi Gospa Marija kojoj si ovdje desetljećima služio i pred čijom si slikom toliko puta stajao i molio“, zaključio je.
Nakon mise zadušnice sprovod je nastavljen na groblju sv. Franje u Sinju. Sprovodne obrede predvodio je fra Marinko Vukman, a zatim su svećenici zajednički otpjevali „Salve Regina“. Nakon toga zemni ostaci fra Bože položeni su u grob uz molitvu brojnih svećenika, bogoslova, redovnica obitelji, rodbine, prijatelja i vjernika.
Fotografije sa sprovoda – Ovdje
