U subotu, 26. rujna 2026., ulicama Sinja održan je Hod za život, obitelj i Hrvatsku. U Gospinu i alkarskom gradu okupili su se brojni sudionici kako bi zajedno posvjedočili vrijednost ljudskog života, važnost obitelji te potrebu da se majkama, djeci i obiteljima koje prolaze kroz teškoće pruže blizina, razumijevanje i konkretna pomoć.
Ovogodišnji Hod održan je pod geslom „Prvi korak je zakon!“, a organizatori su u svojim porukama posebno naglasili zaštitu ljudskog života od njegova početka te važnost društva koje neće ostaviti čovjeka samoga u trenutcima straha, neizvjesnosti i boli. U organizaciji Hoda u Sinju sudjelovao je Ivan Poparić, dok se okupljenima obratio i koordinator sinjskog Hoda za život Martin Vrlić.
Govoreći sudionicima, Vrlić je naglasio kako svaki život nosi svoju neponovljivu vrijednost te kako se zauzimanje za život ne smije završiti samo jednim danom ili jednim Hodom.
„Odaberite život za svoje dijete. Dopustite sebi osjetiti onu ljubav koju samo roditelj može dati svome djetetu. Hrabrost jedne majke može promijeniti svijet, a svaki život je neponovljiv dar“, poručio je.
Poseban trenutak ovogodišnjega Hoda bilo je svjedočanstvo Lucije Stipanović. Lucija je zajedno sa svojim suprugom Markom 15 puta rekla „da“ životu – roditelji su petnaestero djece.
Njezine riječi nisu bile samo govor, nego osobno životno svjedočanstvo majke koja dobro poznaje i radost i težinu roditeljstva. Pred okupljenima je govorila o ljepoti majčinstva, ali i o trudničkoj depresiji, postporođajnim teškoćama, neočekivanoj trudnoći, obeshrabrenjima, odgoju djeteta s posebnim potrebama te o komentarima i nerazumijevanju s kojima se često susreću velike obitelji.
„U srcu sam nekako znala da je to pravi put za mene i da sudjelujem u stvaranju nečega velikog. Podižem nove živote, budućnost. Koliko je ljepote i radosti u prvom osmijehu bebe, u osjećaju da si nekome sve na svijetu, sigurno mjesto kojemu se uvijek može vratiti i pronaći toplinu i podršku“, kazala je Lucija.
Posebno emotivan dio njezina svjedočanstva odnosio se na smrt njihove kćeri Rebeke. Govoreći o boli koju roditelj nosi nakon gubitka djeteta, izrekla je jednostavnu rečenicu koja je među okupljenima snažno odjeknula:
„Radije biram bol, ali i činjenicu da je postojala.“
Lucija je posvjedočila kako roditeljstvo čovjeka mijenja, pomiče njegove granice i uči ga mnogočemu što prije nije mogao ni zamisliti.
„Roditeljstvo, majčinstvo je avantura koja nas mijenja, mijenja naše prioritete i izvlači na površinu ono najbolje iz nas“, rekla je.
Tijekom programa posebno je naglašena i potreba da se ne zaborave žene i obitelji koje prolaze kroz spontani pobačaj, gubitak djeteta ili teške prenatalne dijagnoze. Spomenuta je i mreža potpore Rita, koja obiteljima u takvim životnim situacijama pruža emocionalnu, psihološku i praktičnu pomoć.
Poruke koje su se mogle čuti tijekom Hoda često su se vraćale na isto: čovjeku u nevolji nisu dovoljne samo velike riječi. Potrebni su mu blizina, razumijevanje, pomoć, otvorena vrata i osoba koja neće otići kada postane teško.
U Sinju, gradu u kojem se generacije vjernika s pouzdanjem utječu Čudotvornoj Gospi Sinjskoj, ovogodišnji je Hod završio upravo takvim pozivom – da se poštovanje prema životu potvrđuje svakoga dana, u obitelji, u susjedstvu, u zajednici i u odnosu prema svakom čovjeku kojega nam Bog stavi na put.
Jer iza svake majke, svakoga djeteta i svake obitelji stoji jedna stvarna životna priča – nekad puna radosti, nekad obilježena križem – ali uvijek vrijedna blizine, ljubavi i poštovanja.
CIJELA FOTOGALERIJA – KLIKNI
Molitveno bdjenje uoči