Peta vazmena nedjelja B
Ostati u njemu
Iv 15,1-8
Obitelj je čitala Bibliju. Čitali su Ivanovo evanđelje i pojavile su se riječi trs i loza. Sin je upitao ćaću: “Ćaća, što je to trs?” Ćaća mu je obećao, da će ga sutradan povesti u vinograd i na licu mjesta pokazati mu trs. Tako je i bilo. Došli su u vinograd i tada mu je ćaća rekao:
” Trs je korijen. Njegove grane zovemo lozom. Na njima raste grožđe. Grozdovi su plodovi trsa. Vinogradar njeguje trsove, njeguje ih, bere grožđe i priprema ga za grožđani sok ili vino”.
Isus je često obilazio vinograde sa svojim učenicima. Ne samo vinograde. Prolazili su oni i kroz žitna polja. Nije Isusu bilo samo do šetnje, nego je on svaku šetnju sa učenicima koristio, da bi ih poučio o životu. Sve viđeno i doživljeno pretočio je u pouku za život.
Svaki život, pa tako i naš vlastiti, izrasta iz drugog života. Od naših roditelja ne dolazi samo genetska baština. Naš jezik preuzimamo iz odnosa u kojima se razvijamo. Rođeni smo u kulturi koja nas obilježava. Ne samo na početku, nego i tijekom našega života primamo poticaje, pobude, upute, pozive ili opomene iz odnosa našega života. Pritom puno toga ulazi u naš život što nam čini dobro, što služi našemu razvijanju, što nam i dalje pomaže. Postoji također i životni odnos koji nas može spriječiti, raniti ili otrovati. Mi ne odrastamo kao zdravi ljudi u zdravom svijetu. U društvenom ozračju kojega udišemo, mogu u nas prodrijeti nepovjerenje i zloba, rivalstva i predrasude i odijeliti nas od ljudi. Našu životnu praksu, dakle naše djelovanje i dopuštenje, bit će određeno od toga što ulazi u nas iz našega životnog odnosa.
Ta iskustva prihvaća slikoviti govor našega evanđelja. Biti kršćanin znači, biti primljen u jedan novi životni odnos. Bog je darovao u Isusu jednoga, po svome Duhu punog i zato neoštećenog i nesmetanog čovjeka. Njegovom životu trebaju se pridružiti drugi ljudi. To se dogodilo i događa se po krštenju. Tu su ljudi dovedeni u zajednicu s Isusom u kojoj njegov Duh ulazi u njih, kao što trs dovodi sok u loze. I tada dolazi do plodova. To je smisao krštenja, da su tu ljudi, na kojima Otac nalazi plodove. Isus, trs, je investicija njegove ljubavi. Njegova ljubav želi učiniti nešto. Košaru plodova Duha opisuje apostol: “Ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost.” (Gal 5,22)
Gdje ljudi nose te plodove, biva pokazano nešto od Boga. Tamo mogu odahnuti drugi ljudi i sami mogu dobiti povjerenje, da vjeruju u Boga, čiji Duh daruje takve plodove.
Isusova slika trsa i grana u današnjem evanđelju zvuči prilično prijeteće. Grane koje ne donose ploda bit će spaljene. A tko se nikada nije bojao da će se na njega misliti kao na takvu lozu?
Kad se bolje pogleda, Isusove su izjave jednostavno odgovor na pitanje: Kako postati dobar kršćanin? Sasvim jednostavno: ostati u njemu i njega pustiti da ostane u nama. Ali kako to razumjeti i kako to učiniti?
Krist, Sin Božji, utjelovljena je poruka bezgranične Božje ljubavi prema svakom pojedinom čovjeku. Ostati u Kristu znači dragovoljno prihvatiti tu ljubav, dopustiti joj da u potpunosti dođe k vama i nikada je ne željeti zaboraviti. Ostati u Kristu je poput protezanja u vodi koju je zagrijalo sunce. To zvuči lakše nego što jest. Zato što potajno znamo za svoju mračnu stranu, a onda se skeptično pitamo jesu li te lijepe riječi bezuvjetne Božje ljubavi prema nama zaista istinite?
Imati Krista u sebi znači isto: nositi beskrajnu Božju ljubav u našim srcima. Pravi ljubavnik ne može a da ne bude ljubazan i osjetljiv. Zato Isus uvjerava svoje učenike da su već čisti zahvaljujući njegovoj riječi. Čovjeku nije potrebno moraliziranje; treba mu sigurnost da je nenadmašno siguran u Božjoj ljubavi i da ima sve što mu doista treba. Ovo donosi plod koji je bolji od vina.
Dakle, slika trsa i loze je dojmljiva i daje prostor za asocijacije. Lijepi krajolici i topla klima i ljudi koji zrače životnom radošću, padaju mi na um. Slika za povjerenje i nutarnju povezanost. Loza može živjeti i razvijati se samo, ako ostaje na trsu. U njemu je snaga koja omogućava život. Naočigled kriza i odbacivanja u Crkvi mnogi ljudi vide samo put da se okrenu i odijele. Evanđelje može ohrabriti i osokoliti, da se još dublje povežemo s Kristom. Njemu se povjeriti i potpuno mu sve povjeriti, također i neriješena pitanja i svaku krivnju. On Krist, trs, stvara neprestano novi život. Jedna čudesna, utješna i slika radosne nade, koja se daje naslutiti bolje nego riječi pri šetnji kroz vinograd.
Brige svakidašnjice postoje i dalje ako se naš pogled usmjerava na Boga i njegovo kraljevstvo. Zapreke su još uvijek na našem putu i otvorena pitanja ostaju neriješena, ako učinimo prvi korak prema Bogu. Ipak, brige gube svoju nadmoć, zapreke nas ne straše, pitanja ne završavaju u očaju i problemi nam ne oduzimaju dah, ako se divimo Bogu.
Fra Jozo Župić
