28. nedjelja kroz godinu A
Iz 25, 6-10a; Mt 22,1-10
Naša slavlja
Znalo mi se dogoditi za vrijeme vjeronauka, da bi neki dječak ili djevojčica podigli ruku i na sav glas izjavili: Danas slavim rođendan. To je iskrenost djece. I u tom trenutku sva bi djeca dotičnom dječaku ili djevojčici čestitali rođendan. Toj čestitci bih se i ja pridružio. Na licu slavljenika mogla se čitati radost.
Pokušajmo predočiti da netko slavi rođendan, obiteljsko slavlje Prve pričesti ili krizme, i na to slavlje nitko ne dolazi. Strašno, ili? Ti si se radovao susretu sa svojim gostima, možda darovima, dobrom jelu, plesu i igri, a kad tamo, nitko ne dolazi. Svaki i svaka imaju nešto bolje činiti, tebe su zaboravili ne žele biti s tobom. I svi su otkazali u zadnji čas.
Upravo se to događa domaćinu, kralju u današnjem evanđelju. Kralj pripravi svadbu sinu svomu. Njegov se sin ženi. To je događaj godine. Slavlje godine!
Pokušajmo zamisliti svadbe kraljevskih kuća Europe. To će prenositi televizija i milioni ljudi koji ne žive u toj zemlji, moći će sve to gledati preko televizije i u najmanju ruku doživjeti nešto od toga slavlja.
A ovdje u evanđelju, gosti ne žele doći. To im ne pričinja zadovoljstvo, nisu gladni, nemaju vremena i otkazuju domaćinu u zadnji čas. To im baš nije važno.
Da sam ja bio domaćin ili domaćica: bili bismo ogorčeni, mrzovoljni, kiseli. I razočarani. Na smrt žalosni. Vjerojatno bismo bacili jelo, urlali, grdili i tada se negdje zavukli i plakali. Željeli bismo biti sami.
Kralj ne. Bila bi šteta za prekrasno jelo, ukusna pića, lijepe dekoracije! Ipak je tu bilo puno truda, muke i rada, da se sve to uredi. Tu se skriva puno ljubavi i prijateljstva, da drugi uživaju!
Sada se perspektiva mijenja: predoči sebe da te netko oslovi na ulici i kaže ti, da smiješ biti uz kralja na slavlju. Jednostavno tako. Sasvim spontano, bez velikoga poziva. Ti dobivaš svečani ručak, više jesti i piti nego trebaš. Glazba koja ti ispunja srce, mir i sigurnost. Kao što je to opisano kod proroka Izaije. To je slavlje godine i ti si tu!
Bog je taj kralj. On uvijek iznova poziva. Na nama je kako se odnosimo prema tome pozivu. Jesmo li otvoreni za nj? Spremni, slaviti slavlje? Mi to smijemo svake nedjelje kušati i biti tu sa radošću i zahvalnošću.
Sada bi se moglo primijetiti: naši današnji tekstovi ipak govore o onostranosti, o vječnosti, a ne o zemaljskom životu. I stvarno, slika govori o gozbi dovršenja u nebu. Ipak ono počinje već danas. Kad naime Isus kaže: “Kraljevstvo je Božje među vama” (Lk 17,21), tada ta gozba počinje već ovdje i danas. Pritom mislimo na slavlje euharistije, svete mise. U misi već danas sjedamo s Isusom za stol i u ovoj gozbi imamo zajedništvo s njim. I to nije samo u prenesenom ili simboličkom smislu, nego uistinu realno, budući da u ovoj gozbi on nama daruje svoje tijelo i sam nam dolazi.
U primanju svete pričesti Krist povezuje različite ljude s različitim životnim fazama, životopisima, mišljenjima i stavovima u jedno zajedništvo. Nije uzalud euharistija rado označena kao sakrament jedinstva.
Euharistija je dakle puno više nego jelo jednog komada kruha i piće jednog gutljaja vina. Euharistija je “predosjećaj dolazeće slave”, kako je to rečeno u jednoj molitvi na Tijelovo. Taj predosjećaj treba također obilježiti naš svakidašnji život, tako da svakidašnje stvari nose okus Božje ljubavi i nas uvlače u slavlje Božje s ljudima.
Jelo je više nego uzimanje hrane – to je zajedništvo i sudjelovanje. To još više vrijedi za gozbu, na koju Bog poziva. Ona već počinje ovdje i danas i dovršava se u vječnosti.
Fra Jozo Župić
