Petak druge nedjelje došašća
Iz 48,17-19; Mt 11,16-19
Uvod
Kada u našemu Sinju slavimo posebna, velika slavlja, onda u ranim jutarnjim satima čujemo zvuke Gradske glazbe Sinj koja svirajući Budnicu ulicama Sinja poziva građane da se probude, da ustanu, da slave, da se vesele. Taj dan mora biti svečarski za sve.
U adventskom vremenu često slušamo riječi pjesme Visom leteć: “Visom leteć ptice male, našem domu zapjevale: Srca gore, evo zore.
Sjećate li se iz Biblije mudrih i ludih djevica? Trebale su dočekati zaručnika. Jedne su bile budne i pažljive, a druge su živjele bez velikog razmišljanja što će biti, kada će…
Budnost trebamo u ovom adventu, da ne propustimo Krista kad dođe u ovaj svijet. Da ga možemo primiti i pustiti ga kad pokuca na vrata našega srca. Da mu idemo ususret s našim svjetiljkama i da on svojim životnim svjetlom probije svaku tamu ovoga svijeta.
Impuls
U današnjim tekstovima Svetoga pisma malo nalazimo adventsko-romantičnog ugođaja. Prorok Izaija puno više donosi tužbu Božju prema svome narodu u svojoj riječi: “O, da si pazio na zapovijedi moje!”
Isus prihvaća očitovanje svojih bližnjih koji govore o njemu: “Gle izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!”
Takve riječi ne zvuče adventski, jer one našim predodžbama kakav bi advent trebao izgledati, radikalno smetaju. Ovdje ne slušamo ništa o ´dragom adventu´ ili o mirisu kuhanog vina začinjena mirodijama na božićnom trgu svijeta. Ovdje puno više susrećemo prigovore, jer su ljudi nešto drukčije učinili nego se to od njih očekivalo. Onaj koji je oslovljen u čitanju, nije pazio na Božje zapovijedi. On je stupio na drugi put a ne onaj kojega mu je Bog pripremio. I posljedica: njegovo će ime biti zatrto i izbrisano u Božjim očima.
Ista igra u evanđelju: ljudi se ponašaju neljubazno prema Ivanu Krstitelju, oni misle da ima đavla. Isus čini puno toga drukčije nego Ivan. Životne prakse obojice se razlikuju. Ali i Isus ne nalazi kod ljudi istinski ugled. I njegov odnos budi smutnju. On je kamen spoticanja.
Stvari drukčije činiti, nego se one od nas očekuju: možda je to upravo dobra vježba s kojom se u adventskom vremenu možemo razračunati. Jer Bog ne odgovara našim predodžbama. On ne dolazi u svijet kada je to nama povoljno i čini nam se pogodno. On dolazi kad hoće. I tako Bog ne paše u nikakvu shemu. Mi smo izazvani da se odupremo kušnji, da mu prigovaramo. On se ne ravna prema našim željama. Ali možemo živjeti, možemo iskusiti sreću kao bujicu i spas, kao valove mora, ako izručimo naš život njemu. Ako idemo njegovim putovima i pazimo na njegove zapovijedi.
Meditacija
Isus je prema svakome činio pravo.
On o tome može pjevati pjesmu.
Svejedno, što čini ili kako postupa:
ljudi uvijek znaju razlog,
da ga kritiziraju.
Ipak Isus prozire ljude:
nije on razlog za njihovu zlovolju;
nego oni sami.
Ljudi su sami često prevrtljivi
i nepouzdani.
Stoga uvijek treba gledati najprije na samoga sebe,
prije nego promatramo
pogreške drugih.
Fra Jozo Župić
