Četvorica hodočasnika – Zvonimir Ivišić iz Košuta, Vedran Marendić iz Obrovca Sinjskog/Dugopolja, Jure Strujić iz Stobreča i Davor Šimičić iz Splita (Žnjan) – uspješno su završili svoje višednevno hodočašće od Rame-Šćita do Svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske, svjedočeći vjeru, ustrajnost i pouzdanje u Božju providnost.
Na put su krenuli na svetkovinu Presvetoga Tijela i Krvi Kristove – Tijelovo, 4. lipnja, iz ramskog samostana i crkve na Šćitu, mjesta koje stoljećima zauzima posebno mjesto u duhovnoj i kulturnoj baštini hrvatskoga naroda. Pred njima je bio zahtjevan put preko planinskih predjela i brojnih kilometara koje su prolazili moleći, razmatrajući i prikazujući svoje nakane Gospodinu po zagovoru Blažene Djevice Marije.
Tijekom hodočašća posebno su osjetili blizinu Božje providnosti koja im je na put slala ljude spremne pomoći i ohrabriti ih. Među njima posebno ističu župnika Župe Podhum kod Livna fra Juru Papića, koji ih je srdačno primio i pružio im podršku na njihovu putu prema Sinju.
Nakon prelaska Kamešnice, hodočasnici su u subotu 6. lipnja, stigli u Cetinsku krajinu, odnosno u Obrovac Sinjski. Posljednju etapu svojega puta započeli su u ranim jutarnjim satima te su u nedjelju 7. lipnja, stigli u baziliku Čudotvorne Gospe Sinjske upravo na misno slavlje u 7 sati, gdje su zahvalili Bogu za siguran dolazak i sve milosti primljene tijekom hodočašća.
Posebnu simboliku njihovu putu davala je slika Čudotvorne Gospe Sinjske koju su nosili sa sobom tijekom cijelog hoda. Time su na poseban način oživljavali uspomenu na 1687. godinu, kada su franjevci i vjerni puk, bježeći pred osmanskom opasnošću, iz Rame donijeli sliku Majke od Milosti u Sinj.
Za četvoricu hodočasnika ovo putovanje nije bilo tek fizički izazov ili rekreativni pothvat. Prije svega, bilo je to hodočašće vjere, zahvale i molitve. Svaki korak prikazivali su Bogu za svoje osobne nakane, svoje obitelji, prijatelje i sve one koji su ih preporučili u molitve.
Dolaskom pred oltar Čudotvorne Gospe Sinjske završilo je njihovo hodočaašće od Rame do Sinja, ali je istodobno potvrđena istina koju poznaje svaki hodočasnik – da je svaki prijeđeni kilometar prilika za susret s Bogom, bližnjima i samim sobom.
