U povodu 100. obljetnice smrti fra Mije Kotaraša (1867. – 1926.) u subotu, 7. studenoga 2026., u Dvorani Gospe Sinjske u Franjevačkom samostanu u Sinju održan je znanstveni simpozij „Fra Mijo Kotaraš – život i djelo”. Skup je započeo u 9 sati, a kroz devet izlaganja predstavljen je njegov pastoralni, graditeljski, društveni i politički rad.
Organizatori simpozija bili su Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja i Franjevački samostan u Sinju, a suorganizator Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu – Katedra za crkvenu povijest. Program je vodio fra Šimun Bilokapić.
Na skupu su sudjelovali provincijal fra Siniša Balajić, gvardijan Franjevačkog samostana u Sinju i rektor Svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske fra Marinko Vukman, župnik Župe Gospe Sinjske fra Antonio Mravak, župnik Župe sv. Luke u Otoku fra Nikica Ajdučić te drugi svećenici i sjemeništarci. Nazočili su i gradonačelnik Grada Sinja Miro Bulj te načelnik Općine Otok Silvio Norac-Kljajo.
Nakon pozdravnih govora i otvorenja skupa prvi je izlagao dr. sc. Marijan Buljan iz Centra za hrvatske, mletačke i osmanske studije Sveučilišta u Splitu. Predavanjem o Dalmaciji od kraja 19. do prve polovice 20. stoljeća pružio je povijesni okvir za razumijevanje Kotaraševa života i djelovanja. Osvrnuo se na narodni preporod, pitanje ujedinjenja Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom, razvoj političkih stranaka i politiku „novog kursa”. Govorio je i o gospodarskim teškoćama, iseljavanju, Prvome svjetskom ratu te položaju Dalmacije u Kraljevini SHS, posebno izdvojivši političke prilike u dalmatinskom zaleđu.
Fra Ante Čavka, župnik u Vrpolju kod Knina, predstavio je obiteljsko podrijetlo fra Mije Kotaraša i njegov pastoralni rad u Drnišu, Kijevu i Uništima. Izlaganje je započeo poetskom slikom jablana, opisujući ga kao istaknutu osobnost svojega vremena. Na temelju matičnih zapisa i pisama prikazao je njegovo odrastanje u siromašnoj pravoslavnoj obitelji u Kninskom Polju, u kojoj je dobio ime Nikola, te susrete s katoličkom obitelji Šimunović i franjevcima. Posebno je istaknuo povezanost s fra Mihom Bronićem, kojemu je otac povjerio dječakovo daljnje školovanje. Govorio je i o Kotaraševoj trajnoj brizi za obitelj, njegovim nastojanjima da joj pomogne u materijalnim teškoćama te potpori koju je pritom dobio od Provincije.
Djelovanje fra Mije Kotaraša u Imotskom od 1900. do 1905. godine, između crkvenih očekivanja i granica mogućega, bila je tema izlaganja fra Ivana Vuletića. Upozorio je na potrebu da se iza arhivskih izvještaja, računa i dopisa prepoznaju složene životne prilike i odgovornosti ljudi o kojima dokumenti svjedoče. Kotaraševu službu gvardijana, župnika i dekana razmotrio je u kontekstu unutarnjeg ustrojavanja Provincije i očekivanja splitskog ordinarijata. Među pastoralnim pothvatima izdvojio je osnivanje Bratovštine sv. Ante i rad s Franjevačkim svjetovnim redom, a među graditeljskima uređenje crkve i samostana te podizanje pet novih mramornih oltara. Naglasio je da je Kotaraš duhovnu skrb povezivao s konkretnom odgovornošću za potrebe zajednice.
Nakon prvoga bloka izlaganja uslijedila je stanka za osvježenje.
Drugi dio programa otvorio je don Josip Dukić izlaganjem o Kotaraševu pastoralnom radu u Sinju za vrijeme prve gvardijanske službe, od 1905. do 1908. godine. Posebnu pozornost posvetio je izgradnji novoga krila samostana te podizanju zgrade sjemeništa uz Alkarsko trkalište. Čitajući sačuvani kroničarski zapis, prikazao je zahtjevnost gradnje i Kotaraševu zauzetost u organizaciji radova, nabavi materijala i svladavanju teškoća na podvodnom zemljištu. Nova zgrada sjemeništa, blagoslovljena 8. rujna 1908., predstavljena je kao osobito vrijedan doprinos odgoju franjevačkoga pomlatka. Dukić se osvrnuo i na nabavu orgulja i postaja križnoga puta, uređenje crkve i sakristija te organizirana hodočašća koja su pridonosila širenju štovanja Čudotvorne Gospe Sinjske.
Fra Šimun Bilokapić govorio je o Kotaraševu djelovanju u župi Otok–Udovičići od 1908. do 1917. godine. Iz perspektive moralnog teologa prikazao je njegovu službu kao povezanu skrb za duhovni, društveni i materijalni život župljana. Osnivanje seoske blagajne i doprinos dovršetku pučke škole predstavio je kao borbu protiv siromaštva, nepismenosti i lihvarenja. Istaknuo je i njegovu pomoć seljacima u besplatnom pisanju molbi i žalbi te poticanje na obrađivanje zemlje i poboljšanje životnih uvjeta. Govoreći o graditeljskom radu, izdvojio je crkvu sv. Roka u Udovičićima, uređenje groblja, podizanje triju kapelica i poboljšanje putova. Posebno je naglasio uzajamnu privrženost Kotaraša i njegovih župljana, koja je omogućila ostvarenje brojnih pothvata.
Stipan Trogrlić predstavio je pastoralni rad fra Mije Kotaraša u Sinju od početka druge gvardijanske službe 1919. godine do smrti 1926. godine. Njegov povratak u Sinj smjestio je u kontekst nastojanja provincijala fra Ante Cikojevića da učvrsti duhovni, intelektualni i zajednički život Provincije. Središnju pozornost posvetio je pripremama za podizanje Hrvatskoga katoličkog doma, poznatoga i kao Orlana zbog djelovanja katoličkoga prosvjetnog društva Orao. Dom je trebao osigurati prostor za brojna katolička društva, a Kotaraš je posebno upozoravao da se ne zaborave potrebe radničkih društava. Kroz dopise i zapisnike Trogrlić je prikazao pitanja financiranja, odnos provincijalova opreza i Kotaraševe poduzetnosti te njegovu socijalnu osjetljivost i blizinu običnom čovjeku.
Nakon druge stanke za osvježenje uslijedio je završni blok programa, posvećen Kotaraševim odnosima sa suvremenicima, političkom djelovanju i odjecima njegove smrti.
Fra Stipica Grgat govorio je o odnosima fra Mije Kotaraša i fra Krste Odaka, koji je tijekom redovničkoga života nosio ime fra Konrad. Posebno se osvrnuo na njihovo zajedničko djelovanje u Otoku od 1915. do 1919. godine. Na temelju korespondencije iz provincijskog arhiva pokazao je da je Kotaraš prepoznao Odakov glazbeni talent te pohvalno pisao o njegovoj marljivosti, pobožnosti i izvršavanju svećeničkih dužnosti. Predstavio je Odakov rad s dječacima koje je učio pjevanju po notama i sviranju harmonija, kao i njegova nastojanja da dobije dopuštenje za daljnje glazbeno obrazovanje.
Ivan Kozlica izlagao je o političkom djelovanju fra Mije Kotaraša. Uvodno je prikazao ulogu katoličkih svećenika u narodnom preporodu i širenju nacionalne svijesti. Kotaraševe političke početke povezao je sa službom u Drnišu i susretom s pravaškim krugovima. Posebnu pozornost posvetio je njegovu djelovanju u Kijevu i na vrličkom području, suradnji s fra Ivanom Barbićem te političkim prijeporima koji su se vodili i kroz novinske polemike i tiskane publikacije. Prateći njegov put preko Imotskoga do Sinja, istaknuo je utjecaj koji je stekao kao važan nositelj pravaške misli.
Posljednje izlaganje, „Odjeci smrti fra Mije Kotaraša u tisku”, održao je Ante Samardžić. Analizirao je novinske tekstove objavljene uoči Kotaraševe smrti, u vrijeme posljednjega ispraćaja i tijekom sljedećih dvaju mjeseci. Prema izvještajima onodobnog tiska i svjedočanstvima suvremenika, njegov je ispraćaj u Sinju okupio velik broj vjernika iz grada i Cetinske krajine, uz crkvene i javne predstavnike. Samardžić je takav odaziv povezao s poštovanjem koje je Kotaraš stekao pastoralnim i društvenim radom. Kao sažetak njegova životnog usmjerenja izdvojio je poruku „Radite za Boga i Hrvatsku”.
Izlaganja su osvijetlila fra Miju Kotaraša kao franjevca čija je pastoralna služba bila tijesno povezana s brigom za siromašne, obrazovanjem, graditeljstvom i javnim životom. Predstavljena arhivska građa i nova istraživanja pokazali su širinu njegova djelovanja te važnost daljnjega proučavanja i čuvanja uspomene na njegov doprinos Crkvi i hrvatskom narodu.
SVE FOTOGRAFIJE: OVDJE
