Koliko Duha Svetoga prihvaćamo u svojem životu, u našem činjenju i ne činjenju? Dati prostor Duhu, nuđenje je prostora praznini, šutnji, siromaštvu, i drugome koji je različit od nas. U našem životu je veoma važno njegovati šutnju, imati otvorena vrata i prozore nekom drugom zraku

Riječ milosrđe odnosi se na naše srce i na našu bijedu. Bezdan naše bijede priziva preobilje nečijeg milosrđa. Milosrdan je onaj koji ima na srcu onoga tko je u bijedi. Mnoge istoznačnice prizivaju milosrđe: milostivost, milost, samilost, sažaljenje, blagost, oproštenje, suosjećanje ili supatnja.

Sve je sakrament, jer sakrament nije drugo doli oblik u kojem se Bog i mi ljudi susrećemo. Štoviše, i „ništa“ je moguće za taj otajstveni susret. Prisjetimo se Vazmene noći. Đakon, u noći Pashe, pjeva hlaspjev uskrsnoj svijeći

Nama se riječ posvetiti može činiti premalo suvremenom, ali ona posjeduje neizrecivu snagu. Posvetiti označava proces, djelovanje. Postavimo sebi temeljno pitanje: tko je subjekt posvećenja? U svetopisamskim izričajima riječ je o posvećivanju Božjeg Imena ili dopuštenju da Bog bude Bog u svojoj posvećujućoj veličanstvenosti.

Ako želimo dati dubinu svojem umijeću ljudskog življenja, nužno nam je posvetiti se onom ponašanju koje Sveto pismo naziva strah Božji. Svijet u kojem potpuno nedostaje dimenzija straha Božjega je svijet doista užasan. Ovo je doista čudnovato.