„Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj!“ (Mt 27,42).   Isus ne može spasiti samoga sebe, kao što ni mi ne možemo spasiti same sebe. On gubi sebe da bi spasio mene i tebe, druge.

 

Gedam Isusovo mrtvo tijelo na križu. Vojnici prebiše golijeni obojici raspetima s Isusom, ali njegovih golijeni ne prebiše, nego mu jedan od njih probode bok kopljem, te iz njega poteče krv i voda.

„Evo Čovjeka!“, uzviknuo je Pilat svjetini i glavarima svećeničkim. Pred Pilatom stoji Čovjek i čitavim svojim bićem pita Pilata i nas: „Vjeruješ li ti u Sina Čovječjeg?“ U osudi koju Pilat izriče nad Isusom ostvaruju se riječi Pisma:

 

„Razdijeliše među se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku“ (Iv 19, 23-24). Gospodin Isus je ušao u ovaj naš svijet siromašan, u bijedi štalice, za kojeg nije bilo mjesta u svratištu.

Isusa su njegovi suvremenici pitali: 'Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo?'“ (Iv 6,30).