PONOVNA POJAVA LJUBAVI (Lk 24,35-48)
Utvare su građani nestvarnoga svijeta. One su prazne figure onoga što ne može biti uspoređeno s vrijednošću i čvrstom aktualnošću života.

Kada učenici gledaju uskrsloga Isusa i „vide“ utvaru plaćaju cijenu svoje nevjere. Oni još uvijek misle da je stvarnost ona koju oni oduvijek poznaju i koja se zove „ja“, „ti“, „tijelo“, „smrt“, „nebo“, „zemlja“, i tako dalje. Zato onaj koji je izišao iz te stvarnosti umirući, a Isus je doista umro, izgubio je vrijednost i važnost. Jednostavno je postao sjena.

Ni jedan svetac nije postigao popularnost u pučkoj pobožnosti kao sv. Jure. O njegovu životu zna se malo, a uz to malo povezane su mnoge legende, koji inače nastaju samo uz velike ljude ili događaje.

Prema predaji bio je rimski vojni časnik. Mučen je za Dioklecijanova progonstva, najvjerojatnije 303. g. Njegov grob u Palestini bio je poznato hodočasničko mjesto sve do 12. st. kada je sultan Saladin za vrijeme rata s križarima srušio njegovu crkvu.

BOG NA PUTU (Lk 24,13-35)
Bit ćemo žalosni ako smo sami. Ovo je naše duboko iskustvo na razini ljudske ljubavi. Još je istinitije iskustvo da same ljudske ljubavi ne mogu ispuniti velike samoće. Ljudske ljubavi su robovi vremena. Duhovnu samoću ne može ispuniti nešto vremenitoga nego vječnoga. Dvojica su učenika, na putu u Emaus, super žalosni jer se za njih samoća zove „bijaše-Isus“. Isus, doista mrtav, je nepodnošljiv.

POZIVA USKRSLOGA (Iv 20,11-18)

Kada nam poziv dolazi od Uskrsloga ništa više ne možemo željeti u životu, jer Uskrsli znači da je sami život dostigao svoju pobjedu. I ako nas poziva pobjeda života, spašeni smo. Stoga je potrebno da dopustimo Uskrslome da nas pronađe poput Marije Magdalene.

DOGAĐAJ I KONTRADIKCIJA (Mt 28,8-15)

Uskrs je svetkovina života. Slavimo život i njegovu prevlast nad smrću. Krist je pobijedio smrt. To ujedno znači da je život i u nama jači od smrti. Nema više borbe na smrt. Razgovori koji se ukrižuju oko tog velikoga događaja, od tada do danas, ne prestaju biti izvor kontradikcije za nas ljude.

USKRSNU KAKO JE REKAO!

ALELUJA

SRETAN USKRS

Uskrs. Ta, jedna jedina riječ sadrži čudesno otajstvo osobe Isusa Krista: anđeo je navijestio njegovo rođenje, Bog se rađa kao čovjek, naviješta čudesan nauk, prolazi proces osude, biva ubijen i teći dan je uskrsnuo.

Krist uskrsnu od mrtvih. Onaj čiju smo smrt slavili liturgijom Velikog petka, onaj kojeg smo pokopali i kojem su „stavili veliki kamen na vrata od groba i rimske vojnike da čuvaju stražu“, uskrsnuo je.
Da bismo veličinu, snagu i dubinu toga shvatili treba pročitati u miru i sabranosti „Hvalospjev uskrsnoj svijeći“.
Malo je tako lijepih i bogatih tekstova u liturgiji. U njoj je sadržana sva poruka Uskrsa.

POKOPAJMO NEGATIVNO
Velika je subota. Umrlo je Isusovo tijelo u grobu. Liturgija dana poziva nas da se tijekom dana zadržavamo na Kristovu grobu. Oko groba vlada neka nepodnošljiva šutnja. Pozvani smo zaustaviti se u šutnji na Njegovu grobu. Ovo je doista shodna prigoda. Bdjeti u šutnji. Iščekivati, zapaljujući svjetiljku šutnje. U ovom trenutku riječi postaje nekorisne. Pripadaju starom svijetu, osuđenom na smrt. U šutnji smo pozvani osloboditi se izgovorenih riječi koje ništa ne govore, da bismo stigli do riječi koje govore. Dopustimo da šutnja Velike subote obavije naše duše, zagrije naše srce, upali naša ugašena ili uplašena lica.

Uvijek je poseban doživljaj kad se na Veliki petak svečanim tonom, i prekrasnom melodijom najavi srž dnevnog slavlja: „Klanjamo se tebi, Kriste i blagoslivljamo tebe“, a cijela crkva prihvati nastavak „ jer si svetim križem svojim otkupio svijet“.
Veliki petak je ispunjen bogastvom glazbenog izričaja i cijela zajednica vrlo aktivno sudjeluje. Kao rijetko kada.

ŽEDAN LJUBAVI (Iv 18,1- 19,42)

Križ Velikog petka i križevi čovječanstva su činjenica. Crkva, današnjim liturgijskim obredima, posebno slušanjem muke Kristove i ljubljenjem križa, ne želi ublažiti gorčinu i patnju izazvanu tako raznolikim i preteškim životnim križevima.