Trebamo naučiti živjeti svaki dan, svaki čas, svaki trenutak, kao novi početak. Bog nam svaki dan daje živjeti. Daje nam mogućnost da se okrenemo od sumnje i ispraznog mozganja. Daje nam šansu da se izliječimo od ranjenog sjećanja i zaokupljanja samima sobom. Svaki je dan jedinstvena mogućnost da učinimo nešto novoga.

Mnogo je vrata, ali samo su jedna kućna. Puno je putova da se izgubimo, ali samo je jedan koji nas vodi cilju. Tisuće su stabala, ali samo jedno daje plod života. Isus je vrata ulaska u Kraljevstvo Božje. On je put koji vodi životu. On je dobar plod dobroga stabla.

U svojem životu susreli smo i susret ćemo lažne proroke. Proroke vrata koji nas uvode u prostore koji nam se ne pristoje. Proroke putova koji nas vode u stranputice. Proroke loših plodova koji kvare naš apetit i uništavaju naše zdravlje, tjelesno i duhovno. U našem prostoru i vremenu ne postoje samo lažni proroci koji govore pogrešne stvari, nego i oni koji ne čine ono što govore.

Hrvatska riječ vjerovati, prijevod je latinske riječi credere. U toj latinskoj riječi sadržane su dvije riječi: cor i dare. Prva znači srce, a druga dati. Dakle, doslovno značenje naše riječi vjerovati prema latinskoj riječi znači dati srce. Nekomu svoje srce dati, znači zapravo dati samoga sebe. Vjera podrazumijeva predanje Bogu s povjerenjem koje ima „srce“ koje se daje.

Evanđelje donosi dobro poznatu pripovijest: Apostoli su u lađi koju je zadesila oluja. Izbezumljeni su i preplašeni. Isus je spavao. Probude ga. On ustaje i zapovijeda bijesnom moru, i nastaje „velika utiha“, a zatim pita zbunjene učenike: "Kako nemate vjere, što ste bojažljivi?"
Ovaj evanđeoski događaj često promatramo kao doživljaj nemirna i nespokojna života, osjećaj Božje odsutnosti. Pitamo se: „zašto Isuse mirno spavaš dok lađu moga života lome valovi teški, veliki i bolni“? I onda, kad se najmanje nadamo uzburkano se more smiri… I čujemo Isusov glas: Zašto si sumnjao da sam uza te…

Na putu prema Obećanoj Zemlji Bog je preko Mojsija učinio da čudesno provre obilata voda iz pećine, da narod ugasi žeđu (Izl 17, 1-7). Tako nisu žeđali dok ih je kroz pustinju vodio… (Iz 48, 21). To obilje vode simbol je one vode, koja će dati novi život. Zato Prorok zove: O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu… i duša će vam živjeti… (Iz 55, 1-3). Ta je voda simbol izvora koji čista od grijeha i spašava.