U crkvi Gospe Sinjske u Sinju u srijedu, 3. kolovoza 2016., don Ante Mateljan prevodio je pokorničko bogoslužje u 10 sati, a biskup šibenski mons. Tomislav Rogić procesiju i euharistijsko slavlje u 11.00 sati. U euharistijskom slavlju sudjelovalo je oko 60 svećenika, oko 150 časnih sestara te bogoslovi, sjemeništarci, kandidatice i novakinje rodom iz Cetinske krajine.
Pokorničko bogoslužje
Okupljanje u samostanskom dvorištu započelo je oko 9 sati, a pokorničko bogoslužje u 10 sati predvodio je don Ante Mateljan, profesor na KBF-u u Splitu. Na početku je don Ante pozdravio mons. Tomislava Rogića, biskupa šibenskog, provincijala fra Joška Kodžomana, braću svećenike, časne sestre i nastavio kako se nalazimo u Godini Božjeg milosrđa i Godini krunjenja slike Čudotvorne Gospe Sinjske. „Ovo naše hodočašće svećenika, redovnika i redovnica iz Cetinske krajine obilježeno je s dvije riječi: Gospodine, ti sve znaš, ti znaš da te volim, ti znaš kakvi smo“, rekao je don Ante Mateljan, i nastavio kako je Isus, poznajući i Petra, rekao mu 'Idi za mnom'. Božja ljubav očituje se Božjim milosrđem koje se je ovdje u Sinju po zagovoru Majke od Milosti pokazalo posebno prije 300 godina. „Naša nadbiskupija objavila je knjižicu 'Dajte, pomirite se s Bogom' (2Kor 5,20). U toj knjižici govori se o sakramentu pomirenja i redu pokore, objavljeni su i teološki pogledi na sakramentalno pomirenje s Bogom“, naglasio je don Ante Mateljan, i nadodao kako je Kongregacija za kler objavila dokument 'Svećenik – služitelj Božjeg milosrđa' kao pomoć za ispovjednike i duhovne vođe. U nastavku je don Ante istakao kako razmišljanje o sakramentu pokore i pomirenja može početi od razmatranja tajne zla i grijeha, pa preko svetopisamske misli o pomirenju s Bogom do liturgijskog obreda. U tom kontekstu naglasio je dvije molitve – 'molitva kajanja' i 'molitva odrješenja'. 'Molitva kajanja' jest molitva koja naglašava milosrđe Božje. Ta molitva sadrži tri dijela. Prvi dio jest spoznaja da sam učinio grijeh i potrebno je prosvjetljenje pameti. Drugo, probuditi kajanje 'od srca', tj. kako reče sv. Augustin, nema pravog kajanja bez gađenja na grijeh. Treće, potrebna je 'čvrsta odluka', odluka da se uz Božju pomoć nećemo vratiti na zlo. Druga molitva, 'molitva odrješenja' naglašava milosrđe Božje jer je „Bog, milosrdni Otac, pomirio sa sobom svijet smrću i uskrsnućem svojega Sina, i izlio Duha Svetoga za otpuštanje grijeha“. To otpuštanje grijeha događa se po služitelju Crkve. Otpuštanjem grijeha postajemo dionici Božjeg milosrđa. Nakon ovih uvodnih misli, don Ante je svima podijelio 'Ispit savjesti' koji je priredio prema dokumentu 'Svećenik – služitelj Božjeg milosrđa'. ('Ispit savjesti' – u pripremi)
Procesija i euharistijsko slavlje
Svečano slavljenje zvona u 11 sati najavilo je procesiju kroz samostansko dvorište i Šetalištem A. Stepinca te ulaskom u crkvu kroz „Vrata milosrđa“ koja je otvorio mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski, 20. prosinca 2015. godine. Euharistijsko slavlje, u kojem su ministrirali bogoslovi, a u koncelebraciji su bili provincijal fra Joško Kodžoman, sinjski gvardijan Petar Klapež, nekoliko dekana iz Splitsko-makarske i Šibenske biskupije te još 53 svećenika. Za vrijeme euharistijskog slavlje pjevanje su predvodile časne sestre, pod ravnanjem s. Mirte Škopljanac Mačina, a za orguljama je svirao fra Frano Bosnić.
Propovijed mons. Tomislava Rogića
Lk 1, 26-38
Draga braćo i sestre, oče gvardijane, subraćo svećenici, redovnici i redovnice Sinjske krajine – hvala fra. Petru što me pozvao na ovaj susret da se danas s vama molim, radujem, Boga slavim po njegovoj majci Mariji – Gospi Sinjskoj.
Sad treba uhvatit i neke koordinate razmišljanja? Častimo Blaženu djevicu Mariju, nazivamo je našom Majkom, zaštitnicom svakog duhovnog poziva, Kraljicom Mira, zaziv kojim se zaključuju Gospine litanije. Što nam znači „kraljica“ – što nam znači „mir“? Dakako, odgovore tražimo u Božjoj Riječi koja je netom bila pročitana, naviještena! Usput bi dodao još jednu smjernicu iz apostolske pobudnice pape Franje, koji opet citira papu Benedikta 16. svog predšasnika:
Biti kršćanin nije rezultat neke etičke odluke ili neke velike ideje, već je to susret s događajem, s Osobom, koja životu daje novi obzor i time konačni pravac. Samo zahvaljujući tom susretu – ili obnovljenom susretu – s Božjom ljubavlju, koja se pretvara u radosno prijateljstvo, bivamo izbavljeni iz svoje skučenosti i upućenosti samo na sebe i svoje snage.
Doista mi smo danas došli na susret! Susresti se jedni s drugima i zajedno s Bogom. Susret s događajem spasenja - koje se ostvarilo po Isusu Kristu, koji dođe na svijet po službenici Gospodnjoj.
Već od početka Crkve sveti Pavao ima potrebu napisati Rimljanima da su nevolje velike, ali ih ništa neće odvojiti od Krista. Prolaze stoljeća, dogodi se Spasenje po utjelovljenoj Božjoj Riječi, a Crkva nosi nove nemire, rasprave, uznemirenosti, nejasnoće.
Tako u davna vremena, tako na počecima Crkve, a mi danas? Koji su izvori naših nemira? Tko nad nama kraljuje? Ili bolje kome dopuštamo da nam u srcu kraljuje, u duši, u obitelji, u narodu, u općem mnijenju – kome dopuštamo da nam zamagli onaj Susret s Bogom?
Upravo kušnje, žalosti i nemiri najrazličitijih vrsta dovode nas nebeskoj majci Mariji, našoj istinskoj nebeskoj Kraljici. Došli smo Ti Gospe, sa svojim potrebama, nevoljama, strahovima, neizvjesnostima. Strepimo nad budućnosti svoje djece, bojimo se za kruh naš svagdanji, obitelji nam se raspadaju, djeca se ne rađaju, prijete nam bolesti, nedostaje nam sloge i zajedništva, duša nam je uzburkana, nedostaje duhovnih zvanja i vjera je opet na kušnji. A Ti si Majko sve to pobijedila i Nebo zadobila, suncem odjevena, kod Boga nastanjena, na nebu okrunjena, vječni mir i radost zadobila. Pokaži nam put!
Evanđelje govori o susretu Marije s Božjim glasnikom, anđelom Gabrijelom. Čuli smo taj odlomak toliko puta. Pa ipak… možda se opet možemo uživjeti i doživjeti to na nov način.
Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom. – Ponavljamo to toliko puta moleći se našoj Gospi. K njoj Bog šalje glasnika, ima za nju vijest, čak poslanje, zadatak. Ali prije svega Bog je s njom. Ona je milosti puna. Što znači ta milost?
I mi smo baštinici tolikih milosti, od milosti posvetne na krštenju, preko svih ostalih sakramenata kada Bog stalno tu milost u nas ulijeva. Milost je Božja naklonost. Milost je pružena ruka Božja, milost je mogućnost da s Bogom budemo u vezi, povezanosti, prijateljstvu, stalnom kontaktu. (Pa Bog ima sve brojeve naših mobitela al se time često ne koristi ili mi budemo nedostupni!)Ponuđena je i nam njegova pomoć, utjeha, snaga, ohrabrenje i mir duše ispunjene milošću.
Na pozdrav, Marija se smela, prestrašila. – Ne boj se! – Našla si milost u Boga. Bog te našao vrijednom, dragocjenom, predragocjenom da budeš Majka njegovu Sinu!
Ljudski je pitati što ne razumijemo. I Marija tako čini. Kako? Kako to može biti? Pa je li to uopće moguće? – Ne boj se Bog će učiniti, Duh Sveti će te obuzeti, sila Svevišnjega osjeniti. Zato će tvoj porod biti svet, Sin Božji. Gledaj tvoju rodicu Elizabetu. Gledaj što se njoj dogodi, a bilo je nemoguće. Evo ti Marijo dokaza. TA BOGU NIŠTA NIJE NEMOGUĆE!
A tako, dakle. Dvije stvari izlaze na vidjelo. Dramatično, potresno i očaravajuće:
Bog nudi svoju milost, nudi spasenje, ali ne preko naše volje. On i od svoje buduće Majke traži da mu daruje svoju slobodu, da se za njega opredijeli, da povjeruje u Božju svemogućnost. Bogu treba dati svoju slobodu: ne Bože, kako ja razumijem, ne Bože kako ja mogu, ne Bože kako bi ja htio, nego kako hoćeš TI! Evo ti moju slobodu, moj život. Ti po svojoj svemoći čini s njim što hoćeš. Vjerujem da si svemogući Bog, Bog koji može sve promijeniti, sve učiniti, sve na dobro izvesti.
Nato Marija reče: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!"
Neka mi bude! U tvoje ruke i moja sloboda odabira kako ću živjeti, i moji životni planovi, i moje sposobnosti – i nesposobnosti, vrline i mane. … sve je to za Boga i te kako iskoristiv materijal, jer Božja svemoć sve može okrenuti na dobro.
Traži se samo jedno, da mu vjerujemo. Iz vjere raste pouzdanje. Iz oslonca na Božju dobrotu, ljubav, oproštenje i svemoć raste istinski mir u duši.
Poznavao sam staricu koju sam sahranio u 96 godini života. Poznavao sam veći dio njezina života koji nije bio nimalo lak. Za rana je ostala bez muža s četvero djece. Borila se da ih podigne kako je znala i umjela, bez škole i zanata. Neumorno je čistila i prala i po tuđim kućama, šila i krpila. Djecu podigla pa i od djece svoje štošta doživjela. Dvoje unuka pokopala od bolesti nemile. Kad god bi došao novi udarac života, isplakala bi se Ane, a onda još čvršće krunicu uzela u ruke i rekla: Ako je bila volja Božja, moje je prihvatiti ju. Krunicom je svaku nevolju pobijedila i uvijek u toj molitvi našla mir i novu životnu snagu.
Zato je Marija kraljica Mira. Ona nas uči kako život prihvatiti, kako Bogu vjerovati, kako mu svoju slobodu darovati, kako Božju volju prihvatiti. Marija će roditi u štali, bježati u Egipat, tražiti Sina tri dana sve dok ga ne nađe u hramu, pratit će ga svuda, sve dok ga mrtvog ne primi u krilo. I kad je izgledalo sve uzalud, susrest će ga Živa, Uskrsloga, nepobjedivoga. Samo ju vjera i predanje može dovesti do tog mira. Božja će ju svemoć smrti poštedjeti, na nebo uzdići i okruniti Kraljicom.
Kraljice Mira moli za nas, da te znamo slijediti. Da po tebi životni mir duše nalazimo. Da znamo u kušnjama Bogu vjerovati, svoje mu nevolje po tebi predati i vječnom se miru već sada veseliti, amen!
Zahvala gvardijana fra Petra Klapeža
Sinjski gvardijan fra Petar Klapež pri završetku slavlja pozdravio je sve svećenike, redovnike i redovnice te zahvalio Bogu i Gospi Sinjskoj na daru hodočašća. Prije blagoslova i otpusta, župnik fra Perica Maslać predmolio je posvetnu molitvu Gospi Sinjskoj. Nakon euharistijskog slavlja bilo je zajedničko fotografiranje ispred slike Čudotvorne Gospe Sinjske. U pozdravu i zahvali sinjski gvardijan fra Petar Klapež je rekao:
„Preuzvišeni o. Biskupe, mnogopoštovani o. Provincijale, prečasni dekani, subraćo svećenici, cijenjene časne sestre, dragi bogoslovi i kandidatice, draga braćo i sestre, na kraju ovoga slavlja, pridružujem se svima vama u zahvaljivanju Bogu, Ocu beskrajnog milosrđa, jer nam je dao doživjeti ovo naše hodočašće Čudotvornoj Gospi Sinjskoj u Jubileju milosrđa i 300. obljetnice krunjenja njezina blagog lika. Zahvaljujem svima koji su neumorno radili na organizaciji ovoga Dana. Zahvaljujem također svima onima koji su doprinijeli njegovu uspješnom ishodu. Hvala profesoru don Anti Mateljanu koji nas je kroz pokornički čin uveo u današnje hodočašće.
Posebno hvala novom šibenskom biskupu mons. Tomislavu Rogiću koji je uz sve svoje obaveze prihvatio predsjedati našem hodočašću. Veliko hvala svima vama, što ste i ove godine u ovako velikom broju u ljetnom odmoru došli na ovo za nas sveto mjesto. Gospa se ovom susretu posebno s neba raduje, ona će nam i dalje pomoći širiti posvuda radost evanđelja.
U ovom smo danu doživjeli ljepotu našeg susreta u Kristu, središtu i nadi našega života. Slušali smo njegov glas, glas Dobrog Pastira, koji je živ među nama. On je govorio svakom od nas srcu. Obnovio nas je svojom ljubavlju i dao nam osjetiti svjetlost njegova opraštanja, snagu njegove milosti. Dao nam je doživjeti stvarnost molitve. Zagovorom naše nebeske Majke dobili smo duhovnog osvježenja za dane koji su pred nama. Isus i Marija pomoći će nam da živimo životom milosrđa gdje god smo poslani sijati Božju riječ.
Naša nebeska Majka uči nas kako stečeno iskustvo može biti plodonosno. Govori nam da činimo ono što je ona činila: ne rasipati primljeni dar, već ga čuvati u svom srcu, da raste i donese plod, uz pomoć Duha Svetoga. Na taj će način, svatko od nas, sa svim svojim ograničenjima i nedostacima, moći biti Kristov svjedok tamo gdje smo poslani u našim župama, u našim samostanima, u školama, na radnome mjestu na mjestima odmora i rekreacije... gdje god nas Božja providnost bude vodila na našem putu.
Božja providnost je uvijek korak ispred nas. Zamislite, već je određeno i koja će bi sljedeća etapa našeg dolaska u Sinj uz dane velike Gospe sretan sam stoga što vam mogu najaviti da će proslava 300. obljetnice krunjenja slike Čudotvorne Gospe Sinjske započeti trodnevnicom točno na godišnjicu krunjenja u četvrtak 22. rujna, a vanjsku proslavu slavit ćemo u nedjelju 25. rujna svečanim euharistijskim slavljem u 10.00 sati koju će izravno prenositi HRT. Sve vas pozivam na taj 300. jubilej krunjenja slike Čudotvorne Gospe Sinjske. U ovom trenutku novom šibenskom biskupu mons. Tomislavu Rogiću, uz iskrene čestitke i znak zahvalnosti na ovaj današnji susret za njegovu Biskupiju, darujem sliku Čudotvorne Gospe Sinjske.
Odmah poslije euharistijskog blagoslova i zajedničkog fotografiranja sve vas pozivam na ručak u našem Samostanu. Hvala Vam!“
Tekst i fotografije: fra Frano Doljanin