Među hodočasnicima sudjelovali su u ime Ministarstva obrane Republike Hrvatske glavni tajnik MORH-a Petar Barać, direktor Glavnog stožera OS RH kontraadmiral Robert Hranj, zapovjednik mornarice HRM-a komodor Predrag Stipanović, zapovjednik Gardijsko motorizirane jedinice brigadir Tihomir Kundid. U ime Grada Sinja na hodočašću je sudjelovala sinjska gradonačelnica Kristina Križanac, predsjednica Gradskog vijeća Ivana Šabić, saborski zastupnici Ivan Šipić i Miro Bulj.
Slavlje je započelo u 10 sati okupljanjem pripadnika hrvatske vojske i branitelja u crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske. Uoči skidanja slike vojni ordinarij mons. Jure Bogdan predmolio je molitvu pape Franje u Godini milosrđa i molitve na čast Sv. Oca kako bi svi koji su pristupili sakramentu pomirenja mogli dobiti potpuni oprost od vremenitih kazni u Gospinom svetištu koje je proglašeno jednim od posebnih mjesta milosrđa u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji. Nakon skidanja i kađenja slike uslijedila je procesija iz crkve preko Sinjske pijace, Glavičkom ulicom, Fratarskim prolazom do samostanskog dvorišta. Gospinu sliku u procesiji su nosili pripadnici Počasno–zaštitne bojne obučeni u počasne odore, pripadnici vojske, policije i mornarice. Ispred Gospine slike nošena je Zavjetna krunica napravljena od zavjetnih darova Gospinih štovatelja u prigodi 300. obljetnice krunjenja slike Čudotvorne Gospe Sinjske (1716. – 2016.). U procesiji vijorile su se zastave postrojbaMORH-a i MUP-a, stjegovi djelatnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske i braniteljskih udruga. Posebno su bila istaknuta tri stijega: Republike Hrvatske, Svete Stolice i Vojnog ordinarijata. Stijeg Čudotvorne Gospe Sinjske nosili su alkari i alkarski momci. Za vrijeme procesije svirao je puhački orkestar Hrvatske vojske.
Nakon procesije uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio vojni biskup mons. Jure Bogdan uz koncelebraciju generalnog vikara Jakova Mamića, gvardijana fra Petra Klapeža, dekana Cetinskog dekanata don Stipu Ljubasa i još 13-icu svećenika. Za vrijeme misnog slavlja pjevala je klapa Hrvatske ratne mornarice Sv. Juraj.
Na početku misnog slavlja gvardijan fra Petar Klapež , pozdravio je o. Biskupa, vojsku, policiju i branitelje, rekavši:
„Preuzvišeni oče Biskupe, cijenjeni branitelji i poštovani djelatnici Oružanih snaga Republike Hrvatske, Pozdravljam sve djelatnike državne, civilne i vojne vlasti republike Hrvatske, kao i sve djelatnike Ministarstva obrane i unutarnjih poslova. Poseban pozdrav upućujem svim braniteljskim i veteranskim udrugama proizašlim iz Domovinskog rata, povijesnim postrojbama, Vojno diplomatskom zboru, i svim hrvatskim braniteljima Domovinskog rata, posebno ratne vojne invalide, djecu, supruge i roditelje poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata, kao i pripadnike. Ministarstva obrane i Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Pozdravljam braću svećenike, vojne kapelan s našim dekanom. Pozdrav hodočasnicama župe Dubrava i Sitno Gornje s njihovim župnikom. Poseban pozdrav upućujem predvoditelju današnjeg misnog slavlja monsinjoru Juri Bogdanu, vojnom biskupu, štovatelju Čudotvorne Gospe Sinjske.
Preuzvišeni oče biskupe danas se nalazite u društvu osobitih hodočasnika. Vi ste duhovni pastir svih ovih hodočasnika. Hvala Vam što ste ih pozvali na ovo hodočašće u izvanrednoj godini jubileja Božanskoga milosrđa i 300. obljetnici krunjenja slike Čudotvorne Gospe Sinjske svi skupa zahvalimo Bogu i dragoj Gospi „za sve primljene milosti našega naroda tijekom brojnih stoljeća.
Prije 300. godina ovdje u Sinju, mletački i hrvatski časnici i vojnici, koji su za vrijeme Turske opsade 1715. branili Sinjsku tvrđavu, neposredni su svjedoci toga događaja i milosti. Možemo slobodno ustvrditi: na dan pobjede Gospe od Milosti na blagdan Velike Gospe 15. kolovoza 1715. rođena je Čudotvorna Gospa Sinjska. Čvrsto uvjereni u Marijinu pomoć, vojnici su se htjeli odmah odužiti i zahvaliti Onoj koja im je pomogla u teškim časovima obrane. U znak zahvalnosti Gospi na toj slavnoj pobjedi mletački i hrvatski časnici i vojnici skupili su 80 zlatnih cekina i dali u Veneciji izraditi zlatnu krunu s križem. Zorzi Balbi vojni i civilni zapovjednik Sinja, predložio je da se tom krunom okruni Gospina Slika. Tom krunom od suhoga zlata, dana 22. rujna 1716. godine, splitski nadbiskup Stjepan Cupilli, svečano je okrunio Gospinu sliku. Na kruni je natpis: "IN PERPETUUM CORONATA TRIUMPHAT ANNO MDCCXV - Zauvijek okrunjena slavi slavlje godine 1715.“ Zlatna kruna je znak i svjedočenje vjere i zahvalnosti. Za jubilej 300. obljetnice krunjenja slike Čudotvorne Gospe Sinjske rodila se i ostvarila izvrsna ideja da smo od milodara Gospinih štovatelja izradili krunicu od zlata, tj. „Zlatnu krunicu Čudotvorne Gospe Sinjske“, nošenu u današnjoj procesiji ispred Gospine slike, a koju ćemo točno na 300. obljetnicu, 22. rujna blagosloviti i postaviti na vidnom mjestu u njezinoj Crkvi. To je zahvalni dar franjevaca čuvara njezina Svetišta i njezinih štovatelja ne samo za pobjedu prije 300 godina, nego i za pobjedu u Domovinskom ratu, kada ste vi naši hrabri branitelji, s krunicom oko vrata, išli braniti svoju vjeru, svoju obitelj i svoju Domovinu, a vaše su obitelji, posebno majke i žene, sestre i kćeri stalno mislile na vas moleći Gospinu krunicu. U danima domovinskog rata, kada smo kao narod proživljavali pravu kalvariju. „Vjerujući u Gospin moćni zagovor, nismo se predavali ni gubili nadu, okupljali smo se u crkvama i skloništima... molili, nadali se, vjerovali u mir i pravdu“ i moćni zagovor naše nebeske Majke Čudotvorne Gospe Sinjske. Zato i danas na ovom hodočašću hrvatskih branitelja vojske i policije obnovimo svoj zavjet vjere moleći Čudotvornu Gospu Sinjsku da nas i dalje štiti brani i čuva.“
Propovijed vojnog biskupa mons. Jure Bogdana
Post 3, 9-15; Lk 1, 26-38
1."Evo službenice Gospodnje neka mi bude po Tvojoj riječi". Ove riječi iz Evanđelja, draga braćo i sestre, izriču najuzvišeniji čin Marijine vjere, Marijinog djela u životu: Ovo su riječi apsolutne poslušnosti Bogu. U njima je sadržana gesta koja na najeminentniji način izriče istinu o njezinoj osobi. "Neka mi bude po Tvojoj riječi". "Neka mi bude kako si rekao" kaže Marija. Drugim riječima: Neka se dogodi sa mnom što je Bog naumio; Neka bude ono što je mislio i htio kad me je stvorio".U Marijinome pristanku susreću se i stapaju u jedno, Božji spasenjski plan, Božji naum s ljudskim bićem, s osobom i slobodom iste Djevice Marije. To što se odvija u njenome srcu, u njezinome biću u punini je djelo Božje ali i djelo njezine potpune slobode. Ona se predala u ruke Božanskog umjetnika. Predala mu je svoje otvoreno srce tako da je on mogao izvršiti svoje uzvišeno i najveće djelo prema čovjeku: Djelo utjelovljenja, Djelo svoga spasenjskog plana, otkupljenja palog čovjeka i cijelog čovječanstva.
U snazi i po snazi Duha Svetoga, pod Marijinim srcem i Marijinim pristankom, Bog postaje čovjekom. Božji Sin jedinac poprima ljudsku narav, postaje jedan od nas, čovjek, osoba, ljudsko biće. On Druga Božanska osoba, u svome Božanstvu začet je u našoj ljudskoj naravi. Nečuveno i nezamislivo.Sjaj i ljepotu Marijine uronjenosti u Boga, Sjaj njezine svetosti kršćanska vjernička zajednica slavi na sve njezine svetkovine i blagdane kroz cijelu liturgijsku godinu. Nije nam poznato da li je netko pobrojio sve nazive kojim Crkva stoljećima i danas časti Mariju. Čini se da je neizbrojivo. Ovdje, Majku Božju - Gospu od milosti,častimo pod nazivom "Čudotvorna Gospa Sinjska". Sjaj i ljepota Marijine svetosti blista u svim njenim svetkovinama, poglavito na blagdan svetkovinu Bezgješnog začeća.kojeg slavimo 8. prosinca. Ona je nedotaknuta grijehom, jedina rođena od žene sačuvana od ljage istočnoga grijeha koji duboko pogađa ljudsku narav i ranjava ljudsku slobodu. Marija nije bila u nijednome trenutku neprijateljstva s Bogom, budući da je unaprijed po zaslugama Kristovim, u trenutku svoga začeća bila uzdignuta u posebni stupanj svetosti. Iz ove svetosti u Mariji jedna sloboda, nepomućena sloboda, u punini slobodna —oslobođena.
Prvo čitanje, iz Knjige postanka izvješćuje nas o padu prvog Adama — čovjeka sazdana od zemlje. "Sam Sotona se prerušuje u anđela svijetla" — rekao bi sveti Pavao. Zloćudna klica grijeha, zavedenog čovjeka, zlorabeći našu slobodu, uništava ju. Odvodi čovjeka na krivi kolosjek, u samodostatnost, izoliranost, odvojenost od svoga izvora i počela. Knjiga Postanka — knjiga je drame ljudskoga pada i grijeha, navijestit će odmah i nadu koja se ispunja u Lukinome Evanđelju: "Neprijateljstvo ja zamećem između Tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu" (Post. 3, 15).Što se događa u ljudskoj duši nakon pada praroditelja, nakon grijeha koji je početak, izvor i korijen svih ostalih grijeha, kojeg nazivamo Istočni grijeh, iskonski grijeh koji proistječe od prvog čovjeka i razlijeva se na cijelo čovječanstvo? Koji i kakav dijalog se vodi između Stvoritelja, prvog čovjeka i prve žene, odmah nakon grijeha."Da nisi možda jeo sa stabla s kojeg sam Ti zabranio jesti?" pita Bog Adama. Grijeh, u svojoj izvornoj stvarnosti se događa uvijek u slobodi osobe u prvome redu kao čin neposluha, tj. kao voljni čin suprotstavljanja ljudske slobode, ljudske volje Božjoj volji. Adam i Eva, muškarac i žena, stvoreni su "na sliku i priliku Božju": Od svih vidljivih i nevidljivih stvorenih bića samo je čovjek bogolik, samo je on stvoren na sliku i priliku Božju. Tu je ljudska veličina i tu je temelj našeg dostojanstva. I on kao subjekt, osoba, pojedinac, svaki i svaka od nas, uvijek jest i ostaje stvorenje koje zavisi o svome Stvoritelju, kao svijetlo od sunca. Zapovijed, dana prvim ljudima, da "ne jedu plodove sa stabla spoznaje dobra i zla" je i stalno podsjećala na stanovita ograničenja ljudskoga stvorenogbića, na okvire - moralni sustav unutar kojeg se odvija ljudsko djelovanje. Tu se u ovoj zapovijedi ustanovljuje što je dobro a što nije dobro, nego je zlo. Bog stvoritelj je jedini i konačni izvor moralnog reda, moralnog poretka upisanog u našu ljudsku narav. "Moralni je zakon djelo Božanske Mudrosti. Možemo ga, u biblijskome smislu, označiti kao očinsku pouku, kao Božju pedagogiju. Propisuje čovjeku putove, pravila životnog ponašanja koja vode k obećanom blaženstvu; zabranjuje stramputice zla koje udaljuju od Boga i od njegove ljubavi. U isto je vrijeme strog u svojim propisima, a sladak u svojim obećanjima" — poučava nas Katekizam Katoličke Crkve'.
"Neposlušnost" kao izvorna dimenzija svakog grijeha sastoji se u vrlo preciznome odbijanju ovog izvora, u ljudskoj težnji da postane autonomni izvor i isključivi odreditelj što je to dobro a što zlo. Podsjetimo se i na sotonski zamamni zov čovjeku "Bit ćete kao bogovi". Samo mene slušajte, zamamljivo šapće na uho, na srce, na savjest čovjeka sotonski zavodnički glas lažnog anđela svijetla. (Ako li Boga nema sve je dopušteno. Ako li se odvojimo od njega čovjek postaje autonoman, vrhovna norma morala i to je najopasnije što se događa i što se ponavlja kroz svekoliku povijest čovječanstva. živjeti kao da Boga nema).
Neposluh Bogu koji poziva čovjeka u savjesti na dobro, jedna je patološka klica koja se ukorjenjuje u našu ljudsku narav, i na krajuju uništava. Pogledajte, na temelju ovih tekstova što se događa u čovjeku i u ženi.Na Božji upit Gdje si? Adam odgovara: "Čuo sam Tvoj glas u vrtu; "Pobojah se jer sam gol pa se sakrih": Čovjek u Bogu vidi suparnika od kojeg bježi, plaši se i od njega se brani. Falsificirao je lice samoga Boga i čovjek se nalazi iskorjenjen iz svoga izvora."Jer sam gol": Izvorni sklad u kojem je čovjek živio i funkcionirao je uništen. Izgubljena je zauvijek nutarnja sloboda i sklad kod osobe, Razgolićen je u svome jadu i velikome padu, pred sobom, suprugom Evom, pred svojim Bogom, pred svom četom duhovnih bića anđela i arkanđela."Žena koju si mi dao — ona mi je dala sa stabla": U zajedništvo između čovjeka i žene ulazi jedna druga sloboda koja je u protivnosti s izvornom slobodom i težnjama čovjeka. Temeljni društveni odnos, onaj između čovjeka i žene, preoblikuje se u gospodarenje jednog nad drugim.
2. Misni tekstovi iz današnje Svete mise predstavljaju nam dva moguća načina kako živjeti: Biti i ponašati se kao Adam i Eva; Ili biti i ponašati se kao Marija.S jedne strane imamo slobodu čovjeka iz Edenskog vrta koja ne sluša Božji projekt i program s čovjekom i time negira istinu o dobru vlastite osobe;S druge pak strane imamo slobodu Djevice iz Nazareta koja ostvaruje Božji projekt o vlastitoj egzistenciji i koja potvrđuje osobu u njezinoj istini i dostojanstvu.Povijest zla od svoga samog početka i u cijelome svome povijesnome slijedu je oduvijek postavljena unutar otkupiteljskog djela Kristova: "Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu"..."U njemu nas je izabrao prije stvaranja svijeta.“ Marija je znak i početak pobjede slobode oslobođene milošću nad slobodom okovane grijehom: Gdje je obilovao grijeh tamo je izobilovala milost. Tamo gdje je u porastu opasnost tamo raste i povećava se mogućnost spasenja.
Naš dolazak ovdje u ovo Gospino svetište dolazak je Marijinu školu. Tri stotine godina ovdje hodočastimo u njezinu školu, školu poslušnosti Božjoj volji u našem životu.Marijo, Majko naša, Gospe Sinjska čuvaj nas i brani u svim Scilama i Haribdama kroz koje svakodnevno prolazimo mi ovdje okupljeni: svećenici, vojnici, policajci, redarstvenici hrvatski branitelji, svi članovi vjernici naše vojno-redarstvene biskupije, svi vjernici... Svi smo Tvoja djeca. Svi smo u školi Tvoga Sina. Čuvaj nas i brani u svim našim trenutcima i potrebama, na našoj duši i na našem tijelu. Amen.“
Na završetku misnog slavlja gvardijan fra Petar Klapež zahvalio je mons. Juri Bogdanu, glavnom tajniku MORH-a i izaslaniku Ministarstva obrane Petru Baraću, svim časnicima i dužnosicima kao i vojnicima, policajcima i braniteljima.O. biskupu u ime Svetišta Gospe Sinjske darovao je prigodni zlatnik koji je izdalo Svetište s likom Čudotvorne Gospe Sinjske u prigodi 300. obljetnice čudesne obrane Sinja uz zagovor Čudotvorne Gospe Sinjske (1715. - 2015.). Nakon himne Lijepa naša u procesiji Gospina slika je vraćena ucrkvu. O. biskup i svećenici poljubili su Gospinu sliku i na taj način iskazali štovanje Blaženoj Djevici Mariji. Na hodočašću su sudjelovali i vjernici župe Dubrava i Sitno Gornje sa župnikom don Jakoslavom Banićem.