Marija je prije svih vjekova izabrana za jedinstvenu ulogu. Ona je »uporna meta nauma vječnoga« (Dante, Raj 33, 3). Njezinu je pojavu na zemlji Bog brižno pripravio.Drugi vat. sabor veli: Knjige SZopisuju povijest spasenja, u kojoj se polagano pripravlja Kristov dolazak na svijet. I ti prvi dokumenti, kako se čitaju u Crkvi i kako se shvaćaju u svjetlosti daljnje i potpune objave, malo pomalo sve jasnije iznose lik žene, Spasiteljeve Majke (LG 55). Evo tih biblijskih mjesta koji se odnose na Mariju.
Nakon prekršaja zapovijedi, Bog veli praroditeljima i zmiji: Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene,između roda tvojega i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu (Post 3, 15). Porod koji će satirati glavu zmiji, pobijediti zmiju, jest Krist Otkupitelj. A žena, o kojoj se govori, jest Majka Otkupiteljeva, koja s njime sudjeluje u djelu otkupljenja.
Kod proroka Izaije (7, 14) čitamo: Evo, začet će djevica i roditi sinai nadjenut će mu ime Emanuel! Prema Mt 1, 22-23 Marija je žena koja je djevičanski začela Mesiju. Ime Emanuel, tj. Bog s nama, pokazuje božanstvo Mesije i božansko materinstvo Djevice Majke.
Prorok Mihej (5, 1) govori gdje će Djevica roditi Mesiju: A ti, Betleheme Efrato,najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom;njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena. Evanđelist Matej (2, 1-6) potanko opisuje kako se proroštvo ispunilo.
Djevica Marija ima prvenstvo među poniznima i siromasimaGospodinovim, koji s pouzdanjem od njega očekuju spasenje (LG 55). Ona kaže kako je na njezinu poniznost pogledao Gospodin (Lk 1, 48), koji silne baca s prijestolja, a uzvisuje ponizne; gladne napunja dobrima, a bogate otpušta prazne (Lk 1, 52-53). Tako se u Mariji ostvaruje što veli Psalmista (Ps 149, 4): Gospodin ljubi svoj narod, spasenjem ovjenčava ponizne.
Izraz»kći sionska«spominje Mihej (4, 8. 10), Tuž (2, 10. 13) i na poseban način Sefanija (3, 14), kod kojega »kći sionska« nije jedna obična kćerka izraelskog naroda, nego predstavnica, personifikacija izraelskog naroda (crkve starog Izraela), smatrana kao mjesto Božje nazočnosti; kao ona koja živi, trpi i djeluje očekujući da rodi svijetu Mesiju. Prorok joj veli: Kliči od radosti, kćeri sionska… Jahve, kralj Izraelov, u krilu je tvome (usp. Sef 3, 14-18), Po Mariji »kći sionska« prestaje biti simbol moralne osobe (izraelskog naroda) i postaje fizička osoba, koja je u svome krilu nosila Spasitelja Isusa (usp. Lk 1, 31). Marija je najsavršenija, najuzvišenija, najljepša kći sionska, s kojom svijetu dolazi novo doba (usp. LG 55). (jš)