Kod gotovo svih ukazanja uskrsloga Isusa svojima, kod apostola je prisutna radost i oduševljenje, ali istovremeno prisutan je i strah. Prestrašenim učenicima Isus obećava pomoć: «Evo, ja šaljem na vas Obećanje Oca svojega. Ostanite u gradu dok se ne obučete u Silu odozgor» (Lk 24,48). Skrenimo posebnu pozornost na riječi koje uskrsli Isusu upućuje učenicima. On govori o „Obećanju Oca“, kao i „Sili odozgor“, a jedeno i drugo se odnosi na Duha Svetoga.

Misna čitanja treće uskrsne nedjelje

 

Prvo čitanje: Dj 3, 13-15.17-19
Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih.

Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Reče Petar narodu: »Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga, Isusa kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti ga. Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci.
I sada, braćo, znam da ste ono uradili iz neznanja kao i glavari vaši. Ali Bog tako ispuni što unaprijed navijesti po ustima svih proroka: da će njegov Pomazanik trpjeti. Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši.«
Riječ Gospodnja.

Pripjevni psalam: Ps 4, 2.4.7.9

Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom svoga lica!

Kad zazovem, usliši me, Bože, pravdo moja,
ti što me u tjeskobi izbavi:
smiluj mi se, usliši moju molitvu!

Znajte: Gospodin čudesno uzvisuje prijatelja svoga;
Gospodin će me uslišiti kad ga zazovem.
Mnogi govore: »Tko će nam pokazati sreću?«

Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom svoga lica!
Čim legnem, odmah u miru i usnem,
jer mi samo ti, Gospodine,
daješ miran počinak.

Drugo čitanje: 1Iv 2, 1-5a
On je pomirnica za grijehe naše i svega svijeta.

Čitanje Prve poslanice svetoga Ivana apostola
Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca – Isusa Krista, Pravednika. On je pomirnica za grijehe naše, i ne samo naše nego i svega svijeta.
I po ovom znamo da ga poznajemo: ako zapovijedi njegove čuvamo. Tko veli: »Poznajem ga«, a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine. A tko čuva riječ njegovu, u njemu je zaista savršena ljubav Božja.
Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Lk 24,35-48
Trebalo je da Krist sve to pretrpi i treći dan uskrsne od mrtvih.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Učenici su Isusovi pripovijedali što se dogodilo na putu i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: »Mir vama!« Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.«
Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede.
Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.« Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: »Ovako je pisano: ’Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci.« I evo, ja šaljem na vas Obećanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u Silu odozgor."
Riječ Gospodnja.

 

Razmišljanja za treću uskrsnu nedjelju

Čekanje Obećanja za izvršenje poslanja, 3. uskrsna nedjelja B (Lk 24, 35-48)

«Evo, ja šaljem na vas Obećanje Oca svojega. Ostanite u gradu dok se ne obučete u Silu odozgor» (Lk 24,48). Skrenimo posebnu pozornost na riječi koje uskrsli Isusu upućuje učenicima. On govori o „Obećanju Oca“, kao i „Sili odozgor“, a jedeno i drugo se odnosi na Duha Svetoga. Isus je još prije, kad je učenicima dao novu zapovijed, rekao: «Ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha istine» (Iv 14,16). Također im je rekao da će im Duh Sveti «dozvati u pamet sve“ što im je on govorio dok je bio s njima (Iv, 14, 26). Duh će ih «upućivat u svu istinu». A sva istina je sam Isus.

Isus je apostolu Tomi koji je sumnjao u njegovo uskrsnuće rekao: „Blaženi koji ne vidješe a vjeruju“. Sumnjom i strahom bili su obuzeti svi apostoli. Sumnja i strah pratit će i one koji će vjerovati a nisu vidjeli. Nisu vidjeli Istinu. Nisu vidjeli Isusa. Ne mogu ga vidjeti u tijelu. Ne mogu ga vidjeti u preobraženom tijelu. Ne mogu na tom preobraženom tijelu dodirnuti ožiljke rana. Ne mogu dodirom potvrditi ono što vjeruju ili žele vjerovati: ne mogu potvrditi preobraženje našega života u Bogu.

Za vjeru u preobraženje, u uskrsnuće, potreban je netko tko će nas „uputiti u svu istinu“. To je Duh Sveti kojeg nam Isus šalje kao „Vođu na putu“. Put naše vjere može biti zamršen poput labirinta, popraćen sumnjom i strahom, kroz sve to nas do cilja vodi Onaj tko pozna „Put“, tko pozna „svu Istinu“, tj. Isusa, vodi nas Duh Sveti, Duh Isusa Krista.

Kad Isus kaže učenicima da ostanu u gradu dok se ne obuku u „Silu odozgor“, tj. dok ne dođe Duh Sveti na njih, zapravo im kaže da oni bez Duha Svetoga ne mogu izvršiti poslanje koje im je on povjerio: Idite po svem svijetu i učinite mojim učenicima sve narode. Za to poslanje potrebno im se obući u Silu Odozgor, potrebno se napuniti Duhom Svetim. Kad Isus kaže učenicima da čekaju, kaže im zapravo da se ne oslanjaju na vlastite snage. Isus traži od njih strpljivost. Čekanje uvijek iziskuje strpljivost. Tako je i s Božjim obećanjima. Isus nas poziva na strpljivost s Bogom. Moramo strpljivo, ali aktivno čekati ispunjenje njegovih obećanja. Poziva nas da se dademo voditi mudrošću Duha Svetoga. Za to je potrebna ustrajna strpljivost. Ista nam je mudrost i strpljivost potrebna za upoznavanje i razlučivanje darova koje nam je Bog dao kako bismo aktivno bili strpljivi i aktivno čekali „Silu odozgor“. Aktivno ovdje dakle znači koristeći se darovima koje nam je Otac nebeski po svom Svetom Duhu već dao. Te iste darove trebamo ustrajno koristiti na slavu Božju i na dobro naše braće i sestara s kojima smo na istom Putu ili im želimo pomoći da nam se pridruže na taj Put.

Po Duhu Svetom sam će Isus biti s učenicima: Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta. Učenici nisu sami. Nismo sami. Isusovo društvo odgoni strah usamljenosti. Isus unosi mir: „Mir vama!“ Onaj isti izranjeni, izmrcvareni, raspeti Krist, živ je među nama. On se oteo mraku smrti. Njegovo svjetlo obasjava taj mračni izvor straha. U Duhu Svetomu možemo vidjeti njegove probodene ruke, noge i bok. Možemo se susresti s njim u vjeri. Taj isti Duh bit će nam tješitelj kad sami budemo ranjeni. Bit će nam Vođa na putu kad zalutamo.

Među brojnim molitvama Duhu Svetom, poticajna nam može biti molitva Dietricha Bonhoeffera (1906.-1945.), evangeličkoga teologa, koji je ubijen u koncentracijskom logoru u Flossenburgu 1945. godine.

Duše Sveti,

Daj mi vjeru koja će me spasiti

Od zdvajanja,….

Daj mi ljubav prema Bogu i ljudima

Koja će očistiti svu mržnju i gorčinu,

Daj mi nadu koja će me osloboditi

Od straha da zakažem i od svakog drugog straha.

Nek se sila Duha Svetog spusti na sve nas! (fbv)

 

*******

 

Vi ste svjedoci - 3. uskrsna nedjelja B
(Dj 3,13-15.17-19; 1 Iv 2,1-5a, Lk 24,35-48)

Ulomak iz evanđelja što smo ga maloprije čuli završio je riječima: „Vi ste svjedoci toga!“ –To je vrijeme nakon Velikog petka, kad su apostoli još bili u strahu da ih židovske vlasti ne prepoznaju da su oni učenici Isusa Nazarećanina. A evo sad Isus od njih traži da iziđu van, da govore da je on uskrsnuo, da su ga oni vidjeli - i poslani su propovijedati svim narodima obraćenje i oproštenje, počevši baš od Jeruzalema.

Taj pothvat, koji se čini nemoguć, već se događa u prvom čitanju. Apostol Petar, sutradan po Duhovima, govori narodu: “Vi ste ubili začetnika života, no Bog ga je uskrisio od mrtvih, čemu smo mi svjedoci. Pokajte se, dakle, i obratite!“

Kod gotovo svih ukazanja uskrsloga Isusa svojima, kod apostola je prisutna radost i oduševljenje, ali istovremeno prisutan je i strah. Čuli smo i danas: oni su „zbunjeni i prestrašeni.“ Oni se nalaze pred mnoštvom pitanja: što znači vijest o uskrsnuću? Na koji način Isus i dalje živi? Gdje ga se može susresti? Što se u njihovim životima mijenja Isusovim uskrsnućem?

Zapravo, kod svakog susreta čovjeka i Boga u Svetome pismu prisutan je strah. Za taj strah dobro zna prorok Izaija koji govori Bogu: Jao meni, čovjek sam nečist, a vidio sam Gospodina! Isto tako prorok Jeremija govori Bogu: Dijete sam, ne mogu ja to! Nije to za mene! Marija u Nazaretu, zatečena anđelovim pohodom, ostala je zbunjena i smetena. Apostoli su na brdu preobraženja bili prestrašeni, kad su vidjeli Isusa u slavi.

U svim ovim slučajevima čovjek zapravo vidi svoju slabost, svoju nedostojnost. Nije to strah koji tjera u očaj i skrivanje, nego strah koji otvara oči da čovjek sebe vidi na drugi način, da se drukčije postavi u životu. Kad čovjek Boga susretne, ne može ostati isti, treba se mijenjati.

Ovaj strah iz vjere donosi čovjeku novu sigurnost u Bogu. Čovjek se tada stavlja Bogu na raspolaganje; za nj svjedoči svojim životom; živi dosljedno, živi autentično.

Dobro je imati takvog straha, vjerničkog straha, a to je: da mi je stalo do Boga, da tražim njegovu blizinu. To je zapravo odgovor na Božju ljubav. Biblijska duhovnost, stoga, opisuje grješnika kao čovjeka koji „straha Božjega nema pred očima“ (Ps 36,1), a pravednika predstavlja kao onoga koji se “boji Gospodina“ (Ps 112,1). Biti ispunjen „svetim strahom“ ili „strahom Božjim“, znači biti predan Bogu, njegovu naumu s nama. Svaki drugi strah, strah od ljudi, strah od krize, strah od budućnosti nije dobar. Takvi strahovi dovode čovjeka do beznađa, očaja, prepuštanja „sudbini života.“ – A bojati se Boga znači biti jači i nadmoćniji i od ovih strahova. Tko je predan Bogu, kome je Bog sigurnost i oslonac, taj se nema koga bojati.

Zanimljivo da apostoli u Onomu koji im se ukazuje ne prepoznaju odmah Isusa. I to je tako: Uskrsloga se ne može spoznati iz iskustva zemaljskoga Isusa. Njegova je prisutnost nakon uskrsnuća različita, jer je sad različit i njegov život. On više ne živi zemaljskim i ljudskim životom; on sada živi božanskim i nebeskim životom. I za spoznaju Krista u toj „novosti života“ potrebnija je vjera negoli viđenje tjelesnim očima.

Nakon uskrsnuća Isus se svojima objavljuje u novoj tjelesnosti. Za to novo tijelo više ne vrijede fizički zakoni, ne vrijede zakoni prostora i vremena. Isus ulazi kroz zatvorena vrata, jednako tako i nestaje. Apostol Pavao će to novo tijelo nazvati „duhovno tijelo“ ili „oduhovljeno tijelo“ (1 Kor, 15,44). Odatle učenicima poteškoće; imaju problema s očima; ne prepoznaju Isusa po njegovu zemaljskom izgledu, po njegovu licu. Ali ga prepoznaju po znakovima njegove ljubavi. „Pogledajte ruke moje i noge!“, kaže im Isus. Na rukama i nogama ostali su biljezi – stigme - znakovi njegove ljubavi, one jedinstvene ljubavi koja je vjerna do smrti. I na Isusovu nebeskom tijelu, na oduhovljenom tijelo ostali su ožiljci rana od Velikog petka.

   Zato je Isus i htio, hoće to i danas, da se njegovi prepoznaju po ljubavi. Ljubav je znak prepoznavanja tko je Isusov. Apostoli su pozvani biti svjedocima: „Vi ste tomu svjedoci!“ Svjedoci Božje ljubavi u svijetu!

Ova skupina apostola u Dvorani, to je bila prva Crkva. Istina, ta je Crkva bila brojem mala, ali kad je proslavljeni Isus stupio među njih, kad im je protumačio Pisma, kad je pred njima razlomio kruh, kad ih je uvjerio da je on sada u novom svijetu koje ljudsko oko nije vidjelo, ali on je i dalje s njima na drugi način, s njima će biti do svršetka svijeta - ta je zajednica postala njegova zajednica, nova zajednica Crkva.

Apostoli su bili prvi svjedoci uskrsloga Isusa. Oni polaze u svijet, propovijedaju obraćenje, i bili su pravi svjedoci. Jer biblijski gledano, riječ svjedok znači mučenik za vjeru, stradalnik zbog vjere, zbog pripadnosti Isusu. Svi će oni završiti kao i njihov Učitelj. I, prema crkvenoj predaji, svi su apostoli završili mučeničkom smrću, svojom su krvlju i životima posvjedočili za Isusa. Samo je apostol Ivan umro prirodnom smrću u visokoj starosti, ali i on je bio prognan na otočić Patmos.

Kako su se oni promijenili, ta ostavili su Isusa na Veliki petak, razbježali su se? Što se dogodilo? – Isus im je dao svoga Duha! Na njih je sišla sila odozgor! Obukli su se u tu silu odozgor! To ih je promijenilo, to ih je osposobilo za novi život!

Svjedočiti za Krista, za njih je značilo: Krist je Gospodin! On je Uzvišen i Proslavljen kod Boga! On je Gospodar njihova života!

Je li Isus gospodar moga života, tvoga života? Koliko mi je važan? Kako za nj svjedočim? Može li drugi po mom vladanju prepoznati da je Isus moj učitelj?

Crkva jasno uči: „Svaki vjernik mora pred svijetom biti svjedok uskrsnuća i znak Boga živoga„ (LG 38). Ne samo svećenici i biskupi nego svi kršćani moraju biti aktivni i kreativni svjedoci svoje vjere.

Molimo Gospodina da nam otvori oči srca i duše za Boga i njegovu volju, da budemo dosljedni i autentični svjedoci svoje vjere, pa da današnji svijet po našem životu prepozna da pripadamo Bogu i da je Isus jedini gospodar našega života! Amen! (faks)