Još za boravka u Isusovoj domovini, dok sam živio u Gospinu svetištu u Nazaretu, rodila se želja, koja je od tada stalno tinjala duboko skrivenu u mom srcu, da među mnogim Gospinim prilikama iz cijeloga svijeta, i naša Gospa Sinjska nađe mjesto tu u svom zavičaju, u Nazaretu.

Želja se svaki put uvećavala kad bih, u proteklih trideset i pet godine, s hodočasnicima dolazio u to Svetište. S njima sam molio i govorio im o Nebeskoj Majci koja je uvijek sa svojom djecom, po cijelom svijetu. A od kad sam, prije nekoliko godine, tu vidio i Gospu Trsatsku, shvatio sam da to ne mora biti samo san i moja skrivena čežnja, nego nešto što stoji otvoreno pred nama. Razgovarajući o tome s braćom u Gospinu Svetištu u Sinju, a povodom svečane proslava tristote obljetnice krunjenja Gospe Sinjske, poželjeli smo da bi se i za našu Gospu našlo mjesto u Nazaretu, da je mogu vidjeti hodočasnici iz cijeloga svijeta. I divit se najljepšoj slici Isusove Majke na svijetu.

Iako su Gospine prilike u Nazaretu uglavnom u mozaicima, nismo je mogli zamisliti u takvu. Onda mi, iz dubine srca i duše nahrupi onaj prvi i iznenađujući pogled na reljef Gospe Sinjske u Rami. A bilo je to davno! Čim sam ga vidio odmah sam i zavolio taj prvi trodimenzionalni prikaz naše Gospe. Prisjetih se također i događaja od prije više godina, kad je drugi odljev donesen u Njezino svetište u Sinju. Tada sam na trenutak pomislio, a možda podglas i izustio: Ovo je kraj Njezina seljenja. Majka je došla svojoj kući, u svoj novi zavičaj. Međutim, shvatio sam istoga trena da to ipak ne može biti kraj. Prvi i pravi Gospin zavičaj je ipak Nazaret. U njemu je Ona rođena! Tu se dogodio Njezin susret s Vječnošću i Božje Utjelovljenje! Tu je Ona, s neizmjernom ljubavlju i Božjom mudrošću, podizala i odgajala svoga Jedinorođenca – Isusa! To je mjesto koje joj je sam Bog namijenio!

Samo dio te ljubavi i pobožna sjećanja – i nikad ugaslu želju godinama nakupljanu u srcu – iznio sam braći u Gospinu Svetištu u Sinju. Poslije kratkog premišljanja da i naša Gospa bude u mozaiku, kao gotovo sve druge Njezine prilike u Nazaretu, naše se želje smiriše na najboljem i, činilo nam se, jedinom mogućem rješenju, na Gospinu reljefu akad. kipara Kuzme Kovačića.

Brzo se o tome usuglasismo i još brže krenusmo u akciju. U osobnom razgovoru s Vitezom Sv. Groba Jeruzalemskoga, Kuzmom Kovačićem, najprije razgovarasmo o tome što sve Gospa Sinjska znači za naš narod i franjevce, bilo u Rami i Ramskom kraju, bilo u Sinju i Cetinskoj Krajini. Ona je, kao Gospa od Milosti, čuvala svoj narod u pitomoj Ramskoj dolini. Pratila ga je u progonstvu u Sinj i Cetinsku Krajinu. I tu ga čuvala. Osobito za one sudbonosne obrane Sinja 1715. god. U to ime je već godinu poslije okrunjena zlatnom krunom, koja ju i danas resi. Od tada se Gospa od Milosti naziva Čudotvorna Gospa Sinjska. Upravo Ona je štitila svoj narod od tolikih nevolja. Štitit će ga i unaprijed. Tà ljubav Majke ne može prestati ili doći na manje. Posebno ne Isusove Majke. Sve to Kuzma dobro zna. Na toj je spoznaji i nastao Njezin reljef u Rami. Upravo zbog te ljubavi prijatelj Kuzma je, odmah i rado, prihvatio napraviti treći – posljednji – odljev i darovati ga za Svetište u Njezinu zavičaju, u Nazaretu. A na čast tristote obljetnice Njezina krunjenja u Sinju.

2 - Najkrivlji za Gospin povratak u Zavičaj

Lako smo se potom dogovorili da se na reljefu, na istu nakanu, na kruni napiše: In perpetuum coronata triumphat. Pri dnu reljefa napisano je: 1716. – Gospa Sinjska – 2016. Time i tako još jednom obilježismo onaj slavni dan, tristotu obljetnicu Njezina krunjenja. Htijući povezati Njezina dva zavičaja u hrvatskom narodu, na dnu reljefa je nadodano: rama – sinj.

Prije ispraćaja još jedne Židovke u Njezinu domovinu i Njezin zavičaj, posljednji detalji i uljepšavanja reljefa izvedeni su u Župi sv. Ante Padovanskoga u Prugovu. Kuzmi je, velikom pažnjom i ljubavlju, u tome pomagao vrijedni fra Duje Botteri, akad. kipar. Drugih dvoje su se starali za sve ostalo potrebito. Sve je završeno za malo duže od pola dana.

I onda Našu Gospu ispratismo na put – kući. Nismo ni slutili da će put biti težak i zamršen. Osobito ulazak u Njezinu Domovinu. Baš kao i onaj povijesni povratak i ulazak Židova u tu istu Domovinu. Umjesto da se Domovina raduje tom daru, i povratku kući jedne od svojih, birokracije je na granici bila nemilosrdna i neumoljiva u svojim zahtjevima. Baš kao i nekadašnji vladari prema njima kad su se, prije stotinjak godina, vraćali u svoju Zemlju. A iznenađena redovnička zajednica je brzo prihvatila Dar i Ljubav. I otvorila vrata Svetišta našoj Gospi.

Netko ispravo reče da je ovo velik ovo događaj za hrvatski narod, za Splitsko-makarsku nadbiskupiju i vjerni puk Božji. Doista jest! Posebno pak za franjevce Provinciju Presv. Otkupitelja i Gospino Svetište u Sinju. Upravo zato, povodom blagoslova reljefa u Nazaretu, Svetište Čudotvorne Gospe Sinjske organizira hodočašće u Svetu Zemlju, 6.-13. listopada 2018. Uz redovničkog poglavara franjevačke Provincije, upravitelja svetišta i gvardijana Gospe Sinjske, s nama će hodočastiti i splitsko-makarski Nadbiskup. On će tada, ako Bog da, i blagosloviti reljef naše Gospe u Njezinu svetištu, u Nazaretu.

Mir i dobro!

fMM