U organizaciji udruge „Cjelovit život“ u petak, 13. listopada 2017., održano je predavanje „Čovjek, rad, dokolica“. Predavačica je bila dr. sc. Ivana Knežić s Odsjeka za filozofiju Sveučilišta u Zadru, a izlaganje je održala u „Dvorani Posljednje večere“.

predavanje o radu 2017

U predavanju je prezentirala rad kao čovjekovu specifičnu djelatnost kojom oplemenjuje svijet oko sebe, istodobno usavršavajući i sebe kao osobu; bez obzira o kojoj je vrsti rada riječ. Kroz ovu prizmu kritički su propitana različita shvaćanja rada tijekom povijesti. Istaknuto je i da rad ne može biti svrha samome sebi te se u duhu Aristotelove misli „radimo da bismo imali dokolicu“ tražio odgovor na pitanje kakav treba biti sadržaj dokolice da bi ona mogla biti svrhom ljudskog rada.

Rad oblikuje čovjeka na svim razinama, a iz tog proizlazi da izravno utječe na kulturu. Bez obzira o kojoj vrsti rada se radi – manualnom, intelektualnom ili umjetničkom stvaranju – osoba daje dio sebe. U prvim poglavljima Biblije dana je poruka da je Bog stvorio svijet i dao ga čovjeku na korištenje i oblikovanje. Rad nije samo egzistencijalno važan, on je vezan uz osjećaj radosti. Rad nije svrha samome sebi nego služi osobi i zajednici. Stoga je nezaposlenost višestruko štetna i, antropološki gledano, izuzima čovjeka iz njegove naravi. U čovjekovoj je naravi da radi, da stvara. Iz rada proizlazi potreba za odmorom, zasluženim odmorom, za dokolicom. Ona je prigoda da čovjek promišlja o sebi, o onome što stvara, prigoda da duboko proživi svoj rad, vrijeme kontemplacije. A to rezultira imanacijom koja ostaje u osobi.

predavanje o radu 10 2017

No koliko god čovjek bio kreativan, uspješan, bogat, materijalno siguran, ipak nije potpuno ispunjen. Čovjek u sebi nosi beskrajno dubok ponor koji nikako da ispuni blagodatima ovog svijeta. Ništa ljudsko ga ne može toliko ispuniti, jer ništa nije toliko savršeno. To može samo Bog, zaključila je dr. sc. Knežić.