Nema duhovnosti bez Izvora. Nema nikakva života bez izvora žive vode u našoj blizini. Nema duhovnoga rasta bez traženja Izvora. Naš je duhovni život pješačenje od oaze do oaze. Bog je Izvor. Duh Sveti je voda živa. Unutar našega života ima neki put. Na dnu našega srca postoji neisrpni izvor koji neprestano izvire.

Mnogi svećenici, redovnici i redovnice, a i mnogi vjernici laici u katoličkom svijetu, godišnje provode barem pet dana u povlačenju, samoći. Mnogi osjećaju sve veću potrebu takvog povlačenja, a Crkva ga danas svima preporuča. Tijekom duhovnog povlačanja daje se prednost šutnji, razmišljanju

Odvojiti se, odreći se, i nadasve odreći se samih sebe, glagoli su koji danas ne susreću veliku naklonost. Zvuče sa sumnjom i ne bez razloga. Lako nas mogu uvući u ne cjeloviti i ne zreli život, razvijajući negativno držanje koje je u stanju izazvati štetu izvoru postojanja.

Velika plodnost izbija iz života koji je sačuvao pristup Izvoru. Bez dodira s Počelom, neplodnost se lijepi na sve ono što se oko nas događa. Ne trebamo se nikada naprezati ako želimo biti plodni. Trebamo samo bdjeti na Izvoru životnosti, zahvaljujući laganom klizanju u središte našega postojanja

Sa srcem ili bez srca. Razlika je tako velika kao razlika između neba i pakla, života i smrti, svjetla i tame. Kako strašno zvuči riječ: okrutnost. Imati srce, to je važno u životu. Ako imamo srce, tada možemo biti spašeni. Tu je u igri naša ljudskost: imamo li srce ili živimo bez srca?