Divljenje možemo uočiti na početku svakog filozofskog, psihološkog i duhovnog života. U početnoj fazi divljenja uočavamo kako se vrata otvaraju. Stvarnost, koja nam stoji nasuprot, življeni život koji nam se događa, počima pokazivati duboku neočekivanost.

Postojanje besplatnoga nije pokazljivo i dokazljivo. Uostalom, svako pokazivanje besplatnoga, uništava ga. Samo ispitivanje niječe postojanje besplatnoga. Samo ako imamo besplatno ponašanje, možemo susresti nešto besplatnoga.

Gostoljubivost je božansko iskustvo. Iz čega proizlazi poziv da gostoljubivost postane način našega postojanja. U svim velikim tradicijama postoje pisana pripovijedanja koja pričaju o uzornoj gostoljubivosti. Uostalom, gost koji prolazi neočekivano, iznenada, možda je poslan, anđeo:

Prijateljstvo, u našem zapadnom svijetu, nastavlja biti dijelom baštine najviših vrednota našega postojanja. Korijen tog posebnog prijateljstva baštinimo od starine. Svi veliki grčki i rimski mislioci govore o prjateljstvu. Od njih baštinimo i definiciju prijateljstva

Oko s kojim gledamo Boga, jednako je oku s kojim nas Bog gleda. Ako dajemo milostinju, trebamo je davati kao da ćemo je mi sami primiti. Ključ ovih izreka je uzajamnost. Gdje se živi uzajamnost, tu je Duh. Uzajamnost je putovanje u savršenoj ljubavi u svakom projektu duhovnog života.