U Svetištu Gospe Sinjske godine 1965. proslavljena je 250. obljetnica konačnog oslobođenja od Turaka. Tom prigodom izdana je i SINJSKA SPOMENICA 1715-1965. U pripremi za veliko slavlje koje je pred nama, 300. obljetnice, donosimo iz SPOMENICE uvodnu riječ nadbiskupa Frane Franića i tekst o velikoj proslavi koja se održala prije pedeset godina.

Donosimo poveznicu s koje možete preuzeti cijelu knjigu "Sinjska spomenica".

UVODNA RIJEČ NADBISKUPA FRANE FRANIĆA

1. Godine 1715. potjerani su Turci od Sinja i iz Sinjskog polja. Ove godine slavimo dakle 250 godišnjicu te velike pobjede, koju su naši pređi izvojevali nevjerojatnom hrabrošću.

Važnost ove pobjede za našu domovinu je velika. Jer da se tada Tur­čin utvrdio u Sinju i u Sinjskom polju, možda bi današnja Dalmacija obuhvaćala otoke i samo uski pojas kopna do Klisa i prvih planina koje se dižu odmah uz more.

Nažalost, da ondašnja kršćanska država, pod čijom su zastavom hrabri Cetinjani vodili težak i krvav boj, nije marila za oslobođenje našeg naroda na poljima Livanjskom, Duvanjskom i Trebižetskom i drugim našim krajevima, tako da su ti krajevi ostali i dalje pod turskim gospodstvom. Venecija je bila pomorska sila pa je nastojala sačuvati samo obalu radi svoje trgovine s istokom, a od našega naroda je tražila samo vojnike i porez. Ipak, uslijed objektivnih prilika, krajevi boji su tada bi­li oslobođeni od Turaka ostali su u cijelosti katolički uz doseljenike kršćane pravoslavce.

2. U teškoj bitci za oslobođenje Sinja, od 7. VIII do 15. VIII 1715. sudjelovali su neki franjevci sinjskog samostana, pod vodstvom umnog i junačkog oca Pavla Vučkovića. Oni su unijeli u Sinj sliku Gospinu pa su tu sliku izložili u sinjskoj župskoj crkvi koja se je nalazila usred tvrđave i pred njom se molili za nebesku pomoć.

S očima franjevcima je bio u sinjskoj tvrđavi Don Ivan Grčić — Filipović, koga ova Spomenica naziva »narodnim junakom« i »vođom naroda Cetine.« Taj isti Don Ivan je, dne 7.VIII 1715, odbio, u ime naroda, s tvrđave sinjske, poziv Turaka na predaju.

Na spomen kršćanske pobjede pod Sinjom ustanovljena je junačka igra Alka.

Ta igra prikazuje junačku borbu i pobjedu Cetinjana pod Sinjom.

Tim junacima mi i ovom Spomenicom želimo odati priznanje, ali kao vjernici ne možemo zaboraviti i pomoć Božju, koju je Bog udijelio svojim ratnicima, po zagovoru svoje i naše Majke, koja se od tada počela nazivati Gospom Sinjskom. Okrijepljeni nebeskom pomoću hrabri cetinski ratnici otjeraše neprijatelja Krsta s kućnoga praga.

Sliku Gospe Senjske okrunio je 1716. nadbiskup splitski Stjepan Cupilli i stavio na nju natpis: »In perpetuum coronata triumphat.« (Okru­njena navijeke vlada«).

Stjepan Cupilli je doduše bio Mlečanin po krvi, ali on je volio naš narod. On je dobro govorio hrvatskim jezikom. On je ustanovio u Splitu, skupa s dalmatinskim misionarom isusovcem ocem Arderio della Bella, piscem prvog hrvatskog rječnika, prvu hrvatsku akademiju pod nazivom »Ilirska Akademija«.

Dobri splitski nadbiskup je u Dicmu čekao ishod bitke i odmah čim je primio vijest o pobjedi, pohrlio u Sinj, da zahvali Bogu na izvojevanoj bitci.

Tako vidimo u pobjedi kršćanskog oružja pod Sinjom ujedinjene u borbi i molitvi: narod i svjetovno i redovno svećenstvo.

Sjajan primjer ljubavi i sloge su nam ostavili hrabri cetinski borci!

3. Ova Spomenica, napisana prigodom 250 godišnjice oslobođenja Sinja od Turaka, prikazuje: postanak i povijest Sinja, povijest svetišta Gospe Sinjske i čudotvorne slike; život redovnika - svećenika koji su živjeli u sinjskom samostanu i izgrađivali franjevačku duhovnost cetinske krajine svojim propovijedanjem, pisanjem, proučavanjem, u prvoj hrvatskoj gimnaziji u Dalmaciji i nadasve svojim izglednim životom.

U različitim člancima dolazi do izražaja misao, da je Sinj, po čudotvornoj Gospi Sinjskoj i njezinim vjernim čuvarima franjevcima naše provincije Presvetog Otkupitelja, postao veoma važno središte vjerskog života u našoj biskupiji i žarište Marijanske pobožnosti južnih hrvatskih krajeva.

U Spomenici se naglašuje činjenica, da su u Svetištu Gospe Sinjske kroz 250 godina mnogi našli utjehu, okrepu i pomoć, zdravlje duše i tijela.

Da Provincija Presv. Otkupitelja izdaje Spomenicu ovakva sadržaja, sasvim je razumljivo, ako se ima pred očima da je Sinj središte, srce Provincije, gdje se nalazi njezino dječačko sjemenište u kojem se odgajaju budući čuvari vjere i širitelji štovanja Majke Božje, Gospe Sinjske.

4. Dok dajemo hvalu Bogu i Gospi Sinjskoj za uspjehe, koje je naša Provincija postigla na nacionalnom, kulturnom, pastoralnom i duhovnom polju kroz 250 godina, dotle, slijedeći duh Vatikanskog II sabora i pape Pavla VI, ne želimo pasti u neku vrst trijumfalizma tvrdeći možda, da nam nitko ne može u ničemu naći nikakvu zamjerku i pogrešku. I ako smo bi­skupi, svećenici, i redovnici, osjećamo se grješnici, pa bismo morali uz dan pobjede, prirediti i dan pokore za sve »bezbrojne« uvrede, grijehe i nemarnosti svoje« (isp. Prikazanje u Sv. M.) počinjene prema Bogu, prema narodu i jedni prema drugima.

Samo je Bog velik i po Njemu Njegova Presveta Majka.

Po Bogu i po Gospi učinili su naši pređi, usprkos svoje ljudske slabosti, velika djela.

Na isti način možemo i mi učiniti velika djela za Boga i narod svoj.

Stoga samo Trojedinomu Bogu neka bude svaka čast i slava!

Biskup splitski i makarski: Dr Frane FRANIĆ

************

PROSLAVA 250 GODIŠNJICE

Dvjestapedeset godišnjica pobjede nad Turcima proslavljena je svečano u Sinju, kao nacionalna slava jubilarnim igranjem viteške igre Alke, ali i kao duboka zahvala Bogu i oduševljeni izljev ljubavi Gospi Stajskoj, moćnoj zaštitnici hrabrih sinjskih junaka i vjernoj pomoćnici našega naroda.

Pokrovitelj proslave splitsko-makarski biskup dr Frano Franić, u suradnji sa upravom Svetišta, zamislio je jubilarnu svečanost Gospe Sinjske kao čin pokore i zadovoljštine, dan zahvale ne samo za pobjedu 1715. g., izvojevanu Gospinom pomoći, nego i za sve one milosti što ih je Gospa Sinjska davala i daje našem narodu. Da bi svečanost dobila šire značenje Preuzvišeni je pozvao Njegovu uzoritost kardinala dr Franu Šepera da na taj dan dođe u ubavi Sinj i svojom prisutnošću uzveliča Gospin jubilej.

Daljnja priprava počela je već u svibnju kad je stajski župnik o. Krolo svaku večer toplim riječima opisivao Marijine kreposti i djelovanje Božje milosti preko Čudotvorne Gospe Sinjske. Kroz Marijin mjesec (30. V) došao je na hodočašće u Sinj zbor crkve Gospe od Zdravlja iz Splita pod vodstvom vrijednog zborovođe o. St. Romca. Mladi su se pjevači poklonili Nebeskoj Majci, kojoj su donijeli na dar lijepo izrađeni vijenac, a zatim izveli program izražavajući biranim skladbama izljeve svojih mladenačkih duša koje teže Marijinoj duhovnoj ljepoti. Na kraju svibnja (31. V) u čast Gospe Sinjske održali su solo - koncert vlč. A. Kusić i o. J. Soldo. Oni su izveli djela majstora crkvene glazbe, a na orgulja­ma ih je pratio vlč. kan. V. Jadronja. Preko tog koncerta prikazivali su se na temu »Sinj - mjesto junaštva i pobožnosti« diafilmovi u bojama što ih je u ovoj jubilarnoj godini izradio iskusni fotograf »ljubazni otac« Stanko dr Vidić. To je prikazivanje prirodnih ljepota sinjskog kraja, teške ali slavne borbe s Turcima, zanosnog igranja Alke i pobožnosti naroda prema Gospi Sinjskoj, ostavilo dubok utisak na gotovo punu crkvu Sinjana.

Kao dar zahvalnosti svojoj Gospi sinjska je župa, na poticaj župnika, popravila trošnu kapelu na Gradu. Brojne osobe, pa i ugledne građanke, nosile su na svojim leđima materijal za rad. Treći red u Sinju dao je ovom prigodom izraditi novo ruho za svečanu sv. Misu. Samostan je naručio, prema nacrtu o. J. Solde, zlatne i srebrne spomen plakete, a ak. slikar Br. Bulić izradio je na platnu prizor kako splitski nadbiskup Cupilli 1716. g. kruni sliku Gospe Sinjske. No, najveća priprema za Gospin jubilej bile su Duhovne vježbe starješinstva i starješina samostana koje su se pod vodstvom o. I. Perana održale u Sinju, a poslije njih Duhovne vježbe što ih je za mlađe svećenike Provincije držao o. St. Romac. To je bila duhovna priprema, ali i duhovni dar Provincije Presv. Otkupitelja Gospi Sinjskoj, dar njenih radnika u vinogradu Gospodnjem.

Brojna su hodočašća stizala u Svetište kroz devetnicu Gospi Sinjskoj. Cetinske su se župe izredale, ministranti iz Dicma i drugih župa došli su svojoj Majci, a preko cijelog dana Alke (8. VIII) narod, što je sa svih strana došao uživati u viteškom natjecanju sinjskih alkara, obilazio je Gospin oltar. Iz dale­ka stizali su hodočasnici s autobusima, kao iz Splita, Metkovića čiji je crkveni zbor lijepo pjevao večernjicu na dan Alke, Baške Vode, Podstrane, Blizne, Studenaca, Vinjana i drugih mjesta kršne Dalmacije. Najbolji je dokaz odaziva glasu svojih župnika broj sv. Pričesti jer se kroz devetnicu u Gospinoj crkvi pričestilo 12.300 vjernika.

Lijep je prizor bio u Gospinoj crkvi kad je (6. VIII) mnp. provincijal Jerko Lovrić blagoslovio sedam medaljona koje je izradila Mila Vood, a prikazuju sedam radosti Nebeske Majke. Ganutljivo je bilo vidjeti oko Gospina oltara (9. VIII) oko 300 časnih sestara kako pobožno mole za svoj redovnički život. Svečano je bilo kad je (12. VIII) oko 150 svećenika, uz vatrenu riječ preuzv. J. Arnerića, prenosilo preko koncelebranata Vječnom Svećeniku molbe za svećenički pomladak.

I tako je priprema kroz devetnicu, u kojoj je svećenička puna ljubavi riječ vlč. o. M. Škvorca odzvanjala starom Gospinom crkvom, dobivala svečaniji izgled. Njegova riječ bila je topla, Marijanska, kako to Mijo zna i umije, da bi se svakog dana osijećalo kako se oronula, ali obnovljena crkva sve više puni kremenjacima naših sela iz bliza i daleka. Posljednja tri dana mase su svijeta stizale u Svetište, ujutro kad su svečanu službu Božju obavljali naši. Prelati (preuzv. gg. J. Arnerić, I. Gugić i Fr. Franić) i naveče kad bi se sa sinjskim pjevačima cijeli narod ujedinio u jedan glas: »O Gospe Sinjska - budi nam spas!«

Naveče, uoči Gospina dana, umorni putnici iz daleka, razdragani vjernici sinjske župe, premoreni svećenici dugim ispovijedanjem prisustvovali su obredu Bdijenja koji je profinjenim litugijskih ukusom sastavio o. Jure Radić, a vodio ga gen. def. i delegat Generala Franjevačkog reda mnp. o. B. Barčić. Na improviziranom oltaru u dvorištu što ga je majstorski, po sugestijama u te dane neumornog o. M. Stipića, izveo ing. A. Barić i poduzetnik L. Šušnjara, stajali su pjevači i preko zvučnika navještaji kako je Marija pomoćnica kršćana i pobjednica u vječnom sukobu dobra, i zla. I dok je zbor Sinjana pjevao tradicionalni »Ispovjedite se ...« narod je u duhovnom zanosu pred Svetootajstvom odgovarao »jer je preveliko milosrđe Njegovo!« Mnoštvo, što je gotovo ispunilo cijelo dvorište i samostanski vrt, žrtvovan narodnom slavlju, duboko potresen vizijom navještaja sutrašnjeg slavlja, nije se micao ni poslije nekoliko ispjevanih pjesama iza samog obreda. Činilo se kao da se neki mistični čar pobožnosti spustio na narod Božji.

Još u mrku noć usne su svećenika izgovarale riječi odriješenja nad umornim hodočasnicima. Od 3-9 sati oko četrdesetak je svećenika neprestano sjedilo, a mnogi su nastavili i preko svečane Mise, pružajući utjehu srcima vjernika. Toga dana pričestilo se u Gospinoj crkvi 16.800 vjernika. Od vremena na vrijeme glas sa zvučnika javljao je da će najviši crkveni dostojanstvenik kod nas stići u devet sati. I što se više približavao taj čas mnoštvo je bivalo sve više razdragano.

Kroz mnoštvo naroda i kordon mladića i djevojaka obučenih u narodnim nošnjama, uz slavljenje zvona, dočekan od mjesnog starješine o. I. Bilušića,. prošao je Nj. Uzoritost sa uglednim gostima preuzv. biskupima Fr. Franićem, I. Gugićem, Oblakom, U. Krizomalijem, msgr. A. Majićem i S. Vukovićem. Njih su pratili mnpi. oo. provincijali svih redova i brojno svećenstvo. Oduševljenje je bilo ogromno. Ono se očitovalo u spontanim ovacijama, usklicima i pjevanju. Te osjećaje uzgibale mase prenio je dragom Gostu preuzv. Fr. Franić u spontanom i srdačnom govoru, punom oduševljenja koje je dolazilo od naroda što je ispunilo sav prostor dvorišta i vrta, okolnih zgrada, stabala i krovova. Poslije njega dječak i djevojčica u narodnim nošnjama pružili su kardinalu darove vjernika: izrezbareni križ i Gospinu sliku u izrezbarenom drvenom okviru, rad strpljive i majstorske ruke A. Delaša.

Ogromno mnoštvo (oko 20.000), oživjelo žarkim bojama, narodnih nošnja, čekalo je na početak sv. Mise i pjevalo Gospine pjesme, predvođeno brojnim pjevačicama što su se u slikovitim narodnim nošnja skupile pred oltarom. A kada se oko 10 s. pojavilo svećenstvo noseći srebrni Gospin okvir, cijeli se narod želio pretvoriti u jednu ruku koja bi se dotakla Njezina dragog Lika. Valovi uzgibalog mnoštva, kroz koje su se jedva probijali svećenici što su nosili Gospinu sliku, svojim uzdasima, rukama što su se pružale prema Gospi, molba­ma i pjevanjem kazivali su da Cetinska krajina, Dalmacija, bliža Bosna i Hercegovina u tom času potvrđuju vjeru svojih pradjedova.

Sv. Misa, obavljena u koncelebraciji najviših crkvenih dostojanstvenika, služila se na hrvatskom jeziku, a nepromjenjivi dijelovi na staroslavenskom. Mnoštvo pjevača, franjevačkih klerika i pjevačica iz svih sela Cetine i Vrlike pjevali su jednoglasnu pučku misu pod ravnanjem msr. A. Milanovića.

Poslije sv. Evanđelja kardinal je gromkim glasom pozdravio okupljeni vjerni puk što se sabrao da proslavi pobjedu Marijinu nad neprijateljem. U više­stoljetnoj borbi protiv nekrsta hrvatski je narod odbijao neprijatelja ostajući vjeran Kristu i Mariji. Stoga je on, naglasio je kardinal, vjerni marijanski narod koji jedini uz kršćanski pozdrav »Hvaljen Isus« nadodaje »i Marija«. Zato je kardinal pozvao prisutne da i unaprijed ostanu vjerni Kristu i Mariji živeći prema sv. Evanđelju. Te su riječi duhovnog pastira saslušane najvećom pažnjom i još više podigle srca vjernika.

Na Prikazanju preuzv. Fr. Franić pristupio je kardinalu i primio mu tri milijuna dinara, žrtveni dar naroda splitske biskupije za Fond pape Ivana, za izgradnju novih crkava u Zagrebu. Poslije biskupa krenuli su prema kardinalu klerici noseći još svježe iz tiskare nove primjerke hrvatskog misala, a djevojke obučene u narodne nošnje cvijeće. Zbor klerika pjevao je pokaznu molitvu, a poslije se mnoštvo oduševljeno slilo u jedan glas pjevajući Gospi Sinjskoj.

Narod je pratio svaki pokret svećenika na oltaru, slušao riječi Posvećenja, duboko se poklonio Kristu i skupa sa svojim pastirima pjevao »Oče naš«, svim srcem, spontano i jednoglasno. Sa zanimanjem puk je promatrao sv. Pričest koncelebranata pod dvije prilike, pjevajući »Klanjam Ti se smjerno« pjesmu koja je, može se reći, postala narodna. Na kraju sv. Mise to je razdragano mnoštvo prekinulo primajući od Nj. Uzoritosti blagoslov Božji.

I dok je svećenstvo napuštalo oltar, Gospina se slika ponovo spuštala sa prijestolja među svoj narod. I opet se ponovio isti zanos, isto oduševljenje. Sve su ruke bile dignute na pozdrav Svojoj Majci pjevajući »Zdravo Djevo, svih milosti parna«. Na vratima samostana Gospa Sinjska je dala tradicionalni blagoslov na sive četiri strane, a mnoštvo kremenjaka opaljenih suncem, žena punih snage, mladića i ljupkih djevojaka padalo je na koljena pred svojom Kraljicom i Pomoćnicom. To je slavlje koje se ne zaboravlja, oduševljenje što ulijeva na tone vjere i smirenosti. To je, kako je ispravno naglasio »Glas koncila«, bila zaista »najveća manifestacija vjere u našoj zemlji poslije rata«.

Poštovana korisnici, na priloženoj poveznici možete preuzeti cijelu knjigu "Sinjska spomenica" u pdf formatu. Datoteka ima 380 Mb. POVEZNICA - klikni