U srednjem vijeku Sinj (ondašnji naziv: Cetina pod V'sinjem) bio je središte Cetinske župe. Ona je djelovala do pada pod tursku vlast (XVI. st). Nakon toga su Cetinsku krajinu posluživali franjevci iz Rame, a bilo je i župnika glagoljaša. Nakon oslobođenja Sinja (1687.), franjevci su iz samostana počeli vršiti župnu službu u varošu koji je nastajao ispod gradske tvrđave. U samoj tvrđavi bila je vojna kapelanija sve do francuske vladavine pri kraju XVIII. stoljeća.

Današnjoj Župi Čudotvorne Gospe Sinjske, osim grada Sinja pripadaju sela: Brnaze, Radošić, Lučane, Karakašica, Suhač, Glavice, Jasensko i Čitluk. Svako selo ima svoju crkvu, osim Radošića. Svaka filijala ima svog župnoga vikara. U svim se crkvama svake nedjelje slave svete mise i vrše različite pobožnosti.

Župne matice od god. 1699. čuvaju se u HAZU (R. k. 1064-10-74, Kazalo R. k. 1075, V. k. 1076-1079, Kazalo V- k. 1080, M. k. 1081-1086, Kazalo M. k. 1087, Kazalo RVM. k. 1088, A. k. 1089 RVM. k. 1090-1091), knjiga vjenčanih od god. 1858. do 1874. i knjiga umrlih od god. 1856. do 1861. čuvaju se u HAZU (MK-189-190) a matica umrlih god. 1750-1790. čuva se u arhivu Franjevačkoga samostana u Sinju (Knj. 166). U župnom uredu čuva se župni arhiv.

Gospina crkva na sinjskoj tvrđavi („Gospinu gradu“) podignuta je 1887. godine prigodom 200. obljetnice dolaska fratara, naroda i Gospine slike iz Rame. Na pročelju je mala trolisna rozeta i preslica s jednim zvonom. U njoj se svakoga petnaestog u mjesecu slavi sveta misa. Crkva je temeljito obnovljena 2005./06. godine. Povodom svečanosti otvaranja sedmogodišnje priprave za 300. obljetnicu čudesne obrane Sinja (1715.–2015.), 2008. godine, uz zavjetnu kapelu na Gospinu gradu postavljen je brončani kip Majke od milosti, rad akad. kipara Josipa Marinovića. 2012. godine djelatnici Restauratorskoga zavoda iz Splita očistili su kameni oltar koji je u više navrata bio obojen. Iste je godine na oltar postavljena replika Gospine slike bez nakita koju je, prema veličini postojećeg okvira sa samog početka 18. stoljeća, izradila Sanja Šustić tehnikom ulja na platnu.

Od 1996. godine na Gospinu gradu se obavlja pobožnost puta križa. 2001. U realizaciji je i postavljanje postaja puta križa. Do 2012. godine postavljeno je deset postaja (detaljnije vidi u tekstu o Povijesti Samostana i Svetišta Gospe Sinjske).

U selu Lučanima crkva je posvećena sv. Katarini. Na tom je mjestu postojala crkva sv. Luke koja se spominje 1341. godine. Po njoj je mjesto dobilo ime. Cetinski knez Petar Talovac sagradio je novu crkvu sv. Katarine. Godine 1450. Papa je za tu crkvu odobrio primanje potpunoga oprosta na blagdan sv. Katarine. Stara je crkva propala a 1732. godine podignuta je današnja, jednobrodna. Zvonik je sagrađen 1930.-31. godine. U crkvi je bio jednostavni oltar, svetičina slika i kip. Crkva je viša puta obnavljana i popravljana, a temeljito 2005. godine. Oko crkve je groblje. Ispred groblja je ukrašeni stećak i prizemna kuća koja je god. 1976.-78. Prilagođena za vjeronaučnu dvoranu te ponovno popravljena, nadograđena i preuređena za vjeronaučnu dvoranu 2008. godine.

Na Čitluku, 5 kilometara sjeverno do Sinja, godine 1927., unutar samostanske zgrade, podignuta je kapela sv. Frane Asiškog. Ista je kasnije produžena i služila je za službu Božju i vjeronauk. Godine 1999. sagrađena je nova crkva za Čitluk i Jasensko na brežuljku između ta dva sela. Na prozorima su postavljeni vitraji na kojima su prizori iz života sv. Frane Asiškog, rad ak. slikara Antona Vrlića. Brončani kip sv. Franje, rad ak. kipara Krune Bošnjaka, koji je prvotnom bio u samostanskom dvorištu u Sinju, postavljen je ispred crkve. Uz crkvu je izgrađena sakristija, vjeronaučna dvorana i druge pomoćne prostorije.

Crkva sv. Nikole Tavelića u Brnazama, 3 kilometra južno od Sinja, sagrađena je godine 1972., prema nacrtu arh. Ante Baraća. To je jednostavna betonska građevina s lađom i apsidom te natkrivenim ulazom. Na vrhu pročelja je križ. Godine 2002. u crkvi je postavljeno centralno grijanje, uređeno je i asfaltirano parkiralište. Crkva ujedno služi i za održavanje vjeronauka.

Crkva sv. Ivana apostola u Glavicama podignuta je 1972. godine, prema nacrtu arh. Ante Baraća. To je jednostavna betonska građevina s natkrivenim ulazom i križem iznad pročelja. U crkvu je god. 2002. uvedeno centralno grijanje i god. 2009. promijenjen krov. Crkva služi i za održavanje vjeronauka. Na brdu Križ, nedaleko od crkve u Glavicama, iznad zaseoka Dinarine, na istom mjestu gdje je do kraja Drugog svjetskog rata stajao križ, 1996. godine podignut je monumentalni betonski križ, obložen kamenom, visok 9,45 m. Na njegovu postolju, na sve četiri strane, isklesane su reljefne skulpture popraćene odgovarajućim tekstovima, rad ak. slikara Petra Jakelića.

Crkva sv. Leopolda Bogdana Mandića u Karakašici izgrađena je 1978./79. godine. To je betonska, jednostavna građevna s natkrivenim ulazom i sakristijom, koja je služila i kao vjeronaučna dvorana. Godine 2004. u crkvu je uvedeno centralno grijanje. Ispred crkve je uređeno i asfaltirano parkiralište, posađena stabla i ukrasno drveće s dijelom zelene površine. Godine 2012.-13. podignut je zvonik s tri zvona, nadstrešnica, proširena je sakristija, dograđen kor, uređen unutarnji prostor crkve, nabavljen novi kip sv. Leopolda.

Na mjesnom groblju u Sinju crkva je sv. Frane Asiškog s preslicom i malim okruglim prozorom. Ona je prvotno bila samostanska i župna crkva. Obnovljena je u XIX. stoljeću. Unutrašnjost joj je uredio ak. kipar Ante Župić 1967. godine.

Kapela sv. Nikole Tavelića na groblju u Brnazama podignuta je 1940. godine. Obnovljena je god. 2004. kad joj je u preslicu postavljeno novo zvono koje je elektrificirano.

Osim spomenutih groblja, postoje dva groblja u Glavicama (Šibenica i Šatrinica), koja se još upotrebljavaju, na Jasensku (na Petradi) i Krinju koja nisu više u upotrebi. Na Krinju su ostaci starohrvatske crkvice, a moguće i starokršćanske, ali lokalitet još nije stručno istražen.

Na području župe nalaze se sljedeće kapelice: Presvetog srca Isusova u Brnazama, Sv. Nikole u zidu brnaškog groblja, Gospe Sinjske koju je 1938. god. sagradila Ivka Čarić, Bezgrešnog začeća u Karakašici, Sv. Ante u Glavicama, Sv. Ante u Lučanima.

Navrh Visoke, brda na jugozapadu Sinja, podignut je kameno-betonski križ 1933. godine. Godine 1974. križ je porušila jaka bura. Godinu kasnije ponovo se podigao križ a radove je vodio majstor Luka Šušnjara.

Vjeronauk se u Sinju drži u tri vjeronaučne dvorane u samostanskom kompleksu, u filijalnim crkvama te na Hanu i privatnoj kući na Radošiću...

Iz župe potječe 42 svećenika i 56 redovnica, 3 bogoslova (podatak o broju duh. zvanja star je nekoliko godina, nap. ur.).

U župi djeluje Franjevački svjetovni red - OFS (god. 1979. Broj članova 194.; god. 2007. 35.). Aktivna je skupina Franjevačke mladeži (FRAMA); četiri neokatekumenske zajednice; Molitveni vijenac i Marijina Legija; Župni Caritas, koji, uz redovito djelovanje organizira „Božićni humanitarni sajam“ u kojem sudjeluju sve druge zajednice u župi i nevladine udruge u gradu. Uređuje se polusatna tjedna emisija na lokalnom HIT-radiju. Održavaju se mjesečne biblijske večeri; tjedno klanjanje Presvetom Sakramentu. Održavaju se zajednički zaručnički tečajevi na razini Cetinskoga dekanata.

2008. godine osnovano je i djeluje Hrvatsko društvo katoličkih liječnika i Hrvatsko društvo katoličkih medicinskih sestara i tehničara. Iako formalno ne pripada Župi, udruga Cjelovit život (osnovana 2010. godine) ostvaruje niz projekata koji se uklapaju u život i rad Župe, primjerice, Tjedan djeteta, tribine Vjera u nevjeri.

Svetište je 3 puta godišnje objavljivalo glasilo Gospa Sinjska, a u novije vrijeme tiska list Gospa Sinjska. Svetište i župa imaju web stranicu, Facebook stranicu i Youtube kanal. Svakodnevno se ispovijeda.

U filijalnim crkvama uz redoviti pastoral postoje pjevački zborovi i ministranstske zajednice a održava se redovito župni vjeronauk.

U župi postoje dva samostana časnih sestara. God. 1879. osnovan je samostan Milosrdnih sestara Svetog Vika Paulskog (Split). Sestre su do 1945. god. držale osnovnu školu i vrtić. Danas drže vrtić i brinu o nekoliko starijih osoba. U samostanu je kapela sv. Josipa. Iste sestre su god. 1971. u Ćurlinima (Glavice) ustanovile samostansku kući koja im je služila za ekonomiju, a danas služi za povremene duhovne obnove. U njoj je kapela sv. Nikole Tavelića.

Školske sestre franjevke Krista Kralja provincije Presv. Srca Isusova (Split), osnovale su samostan s kapelom Uznesenja Marijina 1966. godine. Njihove dvije sestre pomažu u župi, jedna je katehistica i orguljašica a jedna sakristanka u crkvi.

U Sinju ima i pravoslavna crkva i groblje.

Patron župe, Velika Gospa, ujedno je i Dan Grada.

Župa pripada Cetinskom dekanatu Splitsko-makarske nadbiskupije.

U Župi ima oko 22.000 vjernika (god. 1939. oko 13.000 vjernika; god. 1965. oko 13.500 vjernika; god. 1979. oko 18.000 vjernika)

(ažurirano 7. 1. 2016.)