Prostrana župa Gospe Sinjske osim grada Sinja obuhvaća osmokraki prsten okolnih sela, u kojima nalazimo kapelice, zavjetne križeve, kao i mjesta Gospina pozdravljenja ili Gospina poklona. Ta mjesta redovito se nalaze na položaju s kojega se približavajući središtu župe otvara lijep pogled prema Gradu i Gospinu svetištu.
KAPELICE
1. Kapelica Gospe Sinjske – Brnaze
Kapelica je smještena na Čarića glavici u Brnazama, uz glavnu cestu Sinj-Trilj. Izgrađena je 1938. godine, inicijativom župnika fra Andrije Zjačića, da bude mjesto odmora i molitve hodočasnicima koji putuju u Svetište Gospe Sinjske. Kapelica je zavjetni dar vjernice Ivke Čarić iz Brnaza. Radove je izvodio majstor Luka Šušnjara. Blagoslov je obavio profesor fra Krsto Kržanić, 14. kolovoza 1938. godine.
Kapelica je obnovljena nakon 50 godina, 8. kolovoza 1988., zaslugom župnog vikara fra Mate Matića. Posljednje njezino temeljito obnavljanje učinjeno je 2009., zauzimanjem župnog vikara fra Frane Pupića Bakrača. Tada je ispred kapelice uređen i mali perivoj.
2. Kapelica Presv. Srca Isusova – Brnaze
Kapelica je podignuta darovima vjernika kao spomen na 1900. obljetnicu Spasiteljeve muke, smrti i uskrsnuća, 1933. godine. Zasluge su to župnika fra Špira Živkovića i vjernih župljana. Blagoslovljena je 2. travnja 1934., na sami završetak Svete godine. Tom je prigodom iz crkve Gospe Sinjske prenesen kip Presv. Srca Isusova u procesiji, uz slavljenje zvona i zvukova glazbe do kapelice. Od tada pa kroz cijelo ratno vrijeme, kapelica je bila mjesto gdje su mnogi prolaznici zastajali i molitvom se obraćali Božanskom Srcu Isusovu.
Poradi potrebe rekonstrukcije puta i širenja ulazne ceste u Sinj, kapelica je srušena 1978. godine i podignuta nova, u neposrednoj blizini – uz cestu, 1979. godine (istog oblika i dimenzija). Kapelica je predana na čašćenje na blagdan Srca Isusova, u lipnju 1981. godine.
3. Kapelica sv. Nikole – u zidu brnaškog groblja
Kapelica sv. Nikole Putnika smještena je uz vanjski zid mjesnog groblja u Brnazama, uz glavnu prometnicu Sinj-Split. Prema kazivanju najstarijih mještana, izgrađena je kad je mjesno groblje obzidano kamenim zidom, za vrijeme austro-ugarske uprave. Podignuta je u čast Sveca - zaštitnika putnika i prolaznika.
Inicijativom župnika fra Alberta Bukića i zauzetih župljana, 1930. godine kameni je zid groblja zamijenjen betonskim i tada je kapelica temeljito obnovljena. U njoj je sve do 1950-ih bio kip sv. Nikole, koji je potom zamijenjen slikom Sveca. Uslijed komunističke bezbožne vlasti, kao i na drugim mjestima, kapelica je bivala oštećivana i slika sv. Nikole otuđivana. Vjerni župljani, osobito Pera Arbanas i X. Vrljić, za kapelicu su se svesrdno brinuli. Poradi nedostatka slike sv. Nikole u njoj se nalazila Gospina slika. Tako je duži niz posljednjih godina u kapelici bila slika Gospe od Zdravlja. Godine 2010. kapelica je obnovljena i u nju je postavljena nova slika sv. Nikole Putnika.
4. Kapelica Bezgrešnog začeća – kod Boke
Kapelica je smještena uz glavnu prometnicu Sinj-Knin. Podignuta je zauzimanjem gosp. Bariše Boke, 1883. godine. On i njegova obitelj doselili su se u sinjsku župu 1881. i odmah su željeli u blizini svoje kuće podignuti kapelicu u čast Gospi, kojoj su se stavili pod zaštitu. Naravno, kapelicu su, u dogovoru sa svećenicima, postavili na mjesto gdje će svim vjernicima i putnicima biti mjesto zaustavljanja i molitve. U nju je postavljen kip bezgrešne Gospe i njoj je posvećena.
Kapelica i kip više je puta u doba komunističkog režima, po rukama bezbožnika, oštećivan i razbijan. Zauzetošću obitelji Boko, kao i drugih odgovornih vjernika, kapelica i Gospin kip obnavljani su i do danas čuvani s doličnim poštovanjem.
5. Kapelica sv. Ante – Glavice/Sinj
Nalazi se na križanju ceste koja iz Sinja vodi za Gornje i Donje Glavice, na raskrsnici "kod svetog Ante". Prema kazivanju najstarijih mještana, podignuta je pred I. svjetski rat, kao trajan spomen utočišta i zaštite starih i mladih sv. Anti Padovanskomu. U kapelicu je postavljen svečev kip i pred njim su vjerni župljani neprestano palili uljanice i zastajali u molitvi. U komunističko vrijeme kapelica je stradavala od bezbožnih pojedinaca kojima je smetala. Oštećivan je i kip, tako da je jedno vrijeme bio zamijenjen slikom.
Krajem 1970. godine, inicijativom sinjskih gradskih vlasti, započeli su pregovori o premještanju kapelice sv. Ante sa svog starog mjesta na novu lokaciju, uz cestu prema Sinju. Razlog tomu jest podizanje spomenika partizanskim borcima. Prema kazivanju fratara, prijenos kapelice bio je uvjet općinske vlasti za izdavanje građevinskih dozvola za crkve u Glavicama i Brnazama. To je učinjeno u lipnju 1971. i kapelica je tako, poslije dugog niza godina, premještena na drugo mjesto, uz glavnu cestu iznad tvornice Dalmatinka (kod Malore). Gvardijan fra Jerko Lovrić blagoslovio je novu kapelicu sv. Ante, 6. prosinca 1971. godine. Premda nije više na tako vidljivom mjestu, pobožne duše rado usmjeruju svoj pogled prema njoj i utječu se za pomoć dragom Svecu svega svijeta. Rado bi ga svi željeli vidjeti na njegovu staromu mjestu, na raskršću ceste koje nije promijenilo svoj naziv "kod svetoga Ante".
6. Kapelica sv. Ante – Lučane
Kapelica je podignuta 1936. godine, nedaleko od crkve Sv. Kate, na križanju glavnog puta u selu. Podignuta je kao zavjetni spomen Lučanjana, poslije izvršenih obnoviteljskih radova na mjesnoj crkvi Sv. Kate (interijer crkve i sakristija), u ozračju proslave 700. obljetnice smrti sv. Ante (1231.-1931.).
Temeljito je obnovljena 2005., prigodom obnove crkve Sv. Kate, zauzimanjem mještana i župnog vikara fra Luke Banića. Poslije četiri godine, kapelica je dodatno uređena, opasana kovanom ogradom te je u nju postavljen novi kip sv. Ante. To je, prema sjećanju naroda, treći Svečev kip, blagoslovljen je 13. lipnja 2009. Stari je kip postavljen u nišu crkve Sv. Kate. Narod je tada jednoglasno prihvatio inicijativu pojedinaca da sv. Ante i službeno postane suzaštitnik mjesta. U ime župe, župni vikar fra Frano Pupić Bakrač i župnik fra Nikica Ajdučić prihvatili su i odobrili tu želju vjernika Lučana.
ZAVJETNI KRIŽEVI
1. Glavice: križ iznad Dinarina
U Glavicama – na brežuljku iznad Dinarina, nazvanom Križ - od starine se izdizao zavjetni kameni križ. Nakon Drugog svjetskog rata, u vremenu komunističkog režima, porušen je i uklonjen taj stari križ. Inicijativom župnog vikara fra Frane Pupića Bakrača i uz svesrdni angažman Glavičana, 1996. godine podignut je novi zavjetni križ na istom brežuljku Križ. Visok je 9.50 m, s bogatim podnožjem, dimenzija 4.20 X 4.20 m. Križ je obložen granitom "Bjanko sardo", a njegovo podnožje mramorom "Carrara", na kojem su izrađene reljefne figure, zaslugom kipara N. Lešine i B. Vrekalo, po nacrtu akad. slikara Petra Jakelića. Iznad reljefnih figura, na četiri strane, ispisane su biblijske i domoljubne poruke. Sve su one objedinjene središnjim natpisom: "U osvit trećeg tisućljeća kršćanstva, na čast Isusu Kristu Otkupitelju čovjeka i u spomen svima koji položiše život za slobodu Domovine Hrvatske, ovaj križ vjerni Glavičani sa svojim franjevcima podigoše A.D. 1996.".
Križ je u svečanom slavlju, na kojem je sudjelovalo veliko mnoštvo vjernih Glavičana i njihovih gostiju, blagoslovio sinjski gvardijan fra Eugen Poljak. Tako su Glavice, poslije crkve Sv. Ivana, dobile svoje drugo sveto mjesto, s kojega puca pogled na pitomu Sinjsku krajinu.
2. Lučane: križ na mjesnom groblju
U predvorju mjesnog groblja Sv. Kate u Lučanima, željom i nastojanjem naroda i župnog vikara fra Frane Pupića Bakrača, 2010. godine podignut je zavjetni križ. Riječ je o monumentalnom križu, 3.16 m visine, izrađenom po nacrtu arhitekta ing. Stipe Kodžomana. Nastao je u klesarskoj radionici u Pazinu, od istarskog kamena "Kanfanar", pod budnim okom gosp. Josipa Baraća pok. Pankracija. Na križu su ispisani natpisi: "U križu je spas"; "Naša je Domovina na nebesima"; "Navik on živi ki zgine pošteno"; te središnji natpis: "Svima koji su sanjali, koji su željeli i koji su svojom krvlju stvarali slobodnu Državu Hrvatsku, posvećuje puk Lučana, na obljetnicu Oluje, 5. kolovoza G.G. 2010.". Križ je blagoslovljen 4. kolovoza 2010. godine, poslije svečane mise, uz razdragano mnoštvo naroda i fratara. Postavljen je kao sveti znamen naroda - vjernoga Svemogućemu Bogu i svom hrvatskom rodu.
3. Radošić – križ na Visokoj
Zavjetni križ podignut je na brdu Visoka iznad Radošića u godini proslave 1900. godišnjice Spasiteljeve muke, smrti i uskrsnuća, 1933. godine. Križ (visok 13 m) blagoslovljen je 1. listopada 1933. Vidi se iz svih sela Cetinske krajine, kao zaštita i blagoslov. Kronika Svetišta bilježi da je 1. X. 1933., uz slavljenje zvona, iz crkve Gospe Sinjske pošla procesija vjernika i popela se na vrh Visoke da bi prisustvovali blagoslovu križa i sv. misi koja se održala podno križa. Vjernici su se poklonili križu na kojemu je bio natpis: "Isusu Otkupitelju svijeta, na spomen 19. stoljetnice Njegove muke i smrti, podiže ovaj križ vjera i ljubav o. Živkovića, župnika i njegovih vjernika".
Pred Staru godinu, 30. prosinca 1974. uragansko nevrijeme i bura, koja je zahvatila cijelu Dalmaciju, srušila je kameno-betonski križ na Visokoj. Svi koji su vidjeli polomljeni križ zapazili su da je bio vezan za postolje slabim betonom i bez željeza. Župljani, osobito vjernici Radošića, odmah su se živo zauzeli za obnovu križa te je novi križ, pod vodstvom Luke Šušnjare, podignut u lipnju 1975. Križ, visok 11 metara, podignut bijaše u rekordnom roku. Svečano ga je blagoslovio župnik fra Josip Matić, 24. kolovoza 1975. godine. Svake godine, u nedjelju uoči blagdana Uzvišenja sv. Križa, na Visoku hodočasti veliki broj pobožnih vjernika koji podno zavjetnog križa obnavljaju svoju krsnu vjernost Bogu i svetoj Katoličkoj crkvi.
4. Sinj – križ na gradskom groblju
Podignut na gradskom groblju Sv. Franje u Sinju, kao sveti znamen našega spasenja i opstanka kroz burnu prošlost. Podignut je da bude mjesto molitve i počasti svim pokojnicima, osobito svim braniteljima koji su svoj život ugradili u stvaranje i obranu neovisne Domovine Hrvatske.
Zavjetni je križ svečano podignut željom župljana, zaslugama gradskog poglavarstva i gradonačelnika gosp. Jure Bitunjca te umjetničkim izražajem gosp. Marija Čelika. Blagoslovio ga je sinjski gvardijan fra Eugen Poljak, 1. studenoga 1994. godine.
Danas je on središnji križ na gradskom groblju u Sinju i mjesto pred kojim vjernici u molitvama zastaju, a gradski dužnosnici i članovi udruga u raznim prigodama polažu vijence i pale svijeće, u spomen dragim pokojnicima, osobito poginulim braniteljima.
MJESTA GOSPINIH "POZDRAVLJENJA"
Prostrana župa Gospe Sinjske osim grada Sinja obuhvaća osmokraki prsten okolnih sela, i svako od njih ima po jedno ili više mjesta Gospina pozdravljenja ili Gospina poklona. Ta mjesta redovito se nalaze na položaju s kojega se približavajući središtu župe otvara lijep pogled prema Gradu i Gospinu svetištu. Za Brnaze su to mjesta uz cestu - u blizini današnje crkve Sv. Nikole i kod kapelice Srca Isusova; za Radošić i Lučane - Gornji i Donji Klanac; za Suhač i Karakašicu - kapelica Bezgrešnog začeća kod Boke; za Čitluk i dio Karakašice (Runjići) - navrh Brekine gore; za Jasensko - navrh Petrade i za Glavice – uz kapelicu svetoga Ante.
Običaj je da se na tim mjestima zastane, pokloni i kratko pomoli ili barem prekrsti okrenut prema Gradu. U vrijeme kada su sprovodi išli iz pokojnikove kuće ta mjesta bila su i počivališta na kojima se sprovodna povorka zaustavljala i molio se Anđeoski pozdrav.
Danas, kada se i za najmanje udaljenosti sjeda u auto, ta se mjesta pomalo zaboravljaju i zapuštaju, te osim onih na kojima se nalazi kapelica, nisu ničim obilježena. Možda to nije ni potrebno jer se oči prolaznika na tim mjestima ne spuštaju, nego se upravljaju prema Gospi. No, možda bi ih i trebalo obilježiti baš zato što se u suvremenom načinu života, u kojem putevima vladaju brza prometna sredstva, na ta mjesta sve rjeđe staje vlastitim nogama. To je šteta, jer se na taj način gubi i ona radost koju je nadahnuti psalmist u Svetome Pismu izrazio riječima: "Obradovah se kad mi rekoše:'Hajdemo u Dom Gospodnji! 'Eto, noge nam već stoje na vratima tvojim, Jeruzaleme" (Ps 122,1-2). Slikovito rečeno, ta "vrata Jeruzalema" za župljane Župe Gospe Sinjske, kao i za sve druge mnogobrojne hodočasnike, nalaze se na mjestima Gospina pozdravljenja, na kojima treba zastati i okrenuti se prema Uzroku naše radosti.
fra Nikica Ajdučić