O, Gospe Sinjska, Djevo sveta, divno te, divno proslavi Bog

Slave te glasi svega svijeta, premila Majka puka si svog.

Na Tebi neba blista se kras: O, Gospe Sinjska, budi nam spas!

Pomogla ti si svomu puku, kadno pod Sinjem bjesnio boj;

Pruži nam i sad moćnu ruku, i sad u borbi narod je Tvoj;

Da ustrajemo, moli za nas: O, Gospe Sinjska, budi nam spas!

Stihovima blagopokojnog profesora Svetog pisma i sinjskog gvardijana fra Ante Jadrijevića, rodom iz Glavica, pozdravljamo vas iz Sinja, ponosnog grada Cetinske krajine i to baš o 300-toj obljetnici slavne pobjede pod Sinjem uz Gospin zagovor.

U svetištima diljem domovine i svijeta vjernički je puk duhovno zajedništvo. Crkva u Hrvata, od Umaga do Gospe od Škrpjela, od Sinja do Voćina, od Marije Bistrice do Trsata, od Aljmaša do Majke Božje od Krasna, preko Olova, Kondžila, Širokog Brijega, Tekija i Letnice, stoljećima prenosi Marijino proročanstvo: Blaženom će me zvati svi naraštaji.

Proslava središnje Marijanske svečanosti u Sinju počinje skidanjem s oltara čudotvorne slike u srebrnom okviru, kađenjem i pjesmom. U 9 i 30 h iz Gospina svetišta kreće ophod srcem grada. U procesiji su svi staleži: obitelji, članovi molitvenih zajednica, iseljenici iz Amerike i Australije, vjernici župa Cetinskoga dekanata, alkari, hrvatski vojnici, policajci, svećenici i biskupi.

Čudotvorna slika Blažene Djevice Marije od Milosti, ponos je i dika, najljepši ures, biser Sinja i Cetinske krajine. Slika naslikana na platnu duga je 58, a široka 44 cm. Od nje se vidi samo lice i malen rub koprene, a sve ostalo pokriveno je zlatom i biserjem, darovima vjernika u zahvalu za primljene milosti.

Gospina slika, koju je, nagađa se, oslikao nepoznati mletački slikar, najprije se nalazila i štovala u Rami. Smatra se da je prije toga slika ipak bila u Cetin-gradu, danas Sinju i da su je cetinski fratri, kad je Sinj pao u osmanlijske ruke 1536., ponijeli u Ramu gdje je ostala do 1687. Ramski samostan Sv. Petra apostola bio je više puta pljačkan, paljen i rušen, ali slika nije stradala i nanovo je našla put do ovih prostora. Jedno je vrijeme provela u Dugopolju, a potom u drevnoj napuštenoj benediktinskoj opatiji u Splitu na Sustipanu. Od 1692. eto slike opet u Sinju, na oltaru crkve Sv. Franje.

Juriš na Sinj počeo je 8. kolovoza 1715. Oko Grada sve je bilo popaljeno, uništeno. Izgorjela je i crkvica Sv. Franje, a zatim samostan i nova crkva pod Kamičkom. Kad se u Gradu saznalo da je među njima sveta slika, naređeno je da se ona postavi na oltar sv. Barbare u tvrđavskoj crkvi Sv. Mihaela. Za branitelje Sinja molilo se po cijeloj Dalmaciji.

14. kolovoza opći juriš trajao je tri sata. Redovnici, žene i djeca molili su u suzama pred Marijinom slikom za pomoć. I Bog je pomogao. Marija je dala jakost borcima. Viteški se braniše i obraniše. Na blagdan Velike Gospe posljednje su turske čete prešle preko Cetine. Pod Gradom se našlo 10.000 mrtvih. S hrvatske strane poginula su tri časnika, 35 vojnika i vojni kapelan fra Stjepan Batarelo, a ranjena su 52 branitelja. Suvremeni povjesničar fra Petar Filipović uvjeren je da je pobjeda postignuta po zagovoru Majke Božje. Nadbiskup Stjepan Kupili služio je u splitskoj katedrali, sutradan po pobjedi, misu zahvalnicu i propovijedao o Majci Božjoj. Vojni časnici iz zahvalnosti skupiše među sobom oko 80 cekina i dadoše skovati zlatnu krunu s križem kojom će okititi Marijinu sliku. Krunjenje je izvršio nadbiskup Kupili 22. rujna 1716.

Poslije Požarevačkog mira 1718. došlo je do sređenih prirodnih granica prema turskoj Bosni. Franjevci su donekle uspjeli urediti novi samostan i novu crkvu pod Kamičkom, gdje su htjeli prenijeti i sliku Majke Božje iz tvrđavske crkve. Uspjelo je to redovnicima, ali tek nakon pregovora fra Pavla Vučkovića s mletačkim duždom. Gospina se crkva u Sinju desetljećima postupno uređivala i obnavljala, da bi onda stradala od potresa.

Sa svojega kraljevskoga prijestolja u Sinju dijeli Majka Božja obilne milosti, pa odatle naziv Čudotvorna Gospa Sinjska.

Glas o svetištu posebno se širio nakon što je papa Benedikt XIV. udijelio 25. studenoga 1752. hodočasnicima mogućnost potpunog oprosta. Sličnu je povlasticu dao 12. studenoga 1879. i papa Lav XIII. Svetište u Sinju postaje glavno Gospino proštenište na hrvatskom jugu. Za njegovu promociju u samim počecima osobito su zaslužni franjevci Jeronim Filipović i Petar Knežević. Širenju štovanja pridonijelo je i 1922. pokrenuto glasilo „Gospa Sinjska“, nekoć jedini marijanski list u Hrvata.

Bomba koja je 11. rujna 1944. pogodila svetišnu crkvu, pričinivši veliku štetu, sačuvala je sliku koja se potom častila u staroj sakristiji u kojoj je slavljena služba Božja.

Od koljena do koljena prenosi se kako je Gospa štitila ovaj kraj od tolikih nedaća, pa i od kuge koja je harala cetinskim selima. Ljudi su od Isusove majke iskali, ali i zahvaljivali. Podigoše Sinjani mramorni oltar s kojeg i danas ona bdije i tješi u nevoljama. Dijeli milost obraćenja grešnicima, tješi tužne roditelje, pomaže bolesnima. U svakoj potrebi, u miru i ratu, na kopnu i na moru Gospa pritječe u pomoć. Za primljene milosti na oltar Majke Božje vjernici ne donose samo svijeće nego često puta i ono najdragocjenije što imaju. No zlato i srebro nije ono najljepše što se Majci Božjoj može dati. Za sebe i svoga Sina ona traži srce i dušu. I zato su toliki redovi za skrušenu ispovijed.

U vrijeme Marijanskog kongresa 1971., solinskog slavlja '76., slavlja u Biskupiji kod Knina '78. i Branimirove godine u Ninu '79., došlo je do izražaja kako je Marijino svetište u Sinju jedno od četiri srca naših metropolija koje valja posjetiti i gdje se treba Majci Božjoj pomoliti.

Svetkovina Marijina Uznesenja glavni je blagdan Gospe Sinjske. Prethodi mu neposredna devetodnevna priprava. Svi hodočasnici, a riječ je o desecima tisuća, žele doći pred oltar Gospe Sinjske, poljubiti ga, pomoliti se i obići na golim koljenima.

Vele da rijetko gdje čovjek može doživjeti tako uzbudljive duhovne trenutke kao na Veliku Gospu u Sinju.

Župa Sinj koja s filijalama: Brnaze, Glavice, Čitluk-Jasensko, Karakašica, Suhač i Lučane broji oko 25.000 vjernika, najveća je u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji. Još je uvijek više rođenih nego umrlih, a godišnje je 300-tinjak krizmanika.

Cetinska krajina dala je preko 500 redovnica, 180 svećenika, redovničkih i biskupijskih. Fenomen u tom smislu su Košute i Otok Dalmatinski. Za sinjsko sjemenište ove je godine 12 kandidata.

Čudotvorna Gospa Sinjska razglašena je ne samo po svim dijelovima Hrvatske i u Bosni i Hercegovini, nego po cijelom svijetu gdje žive Hrvati. U Chicagu je 5. studenoga 1906. ustanovljeno „Dalmatinsko dobrotvorno društvo Gospe Sinjske“, a u Buenos Airesu 1933. utemeljeno je Hrvatsko katoličko društvo uzajamne pomoći pod zaštitom Gospe Sinjske“. Štovanje Gospe Sinjske rašireno je i na azijskom kontinentu. Pater Ante Gabrić podigao je Njoj u čast u Bengaliji čak 6 crkvica.

Što bi Gospino svetište bilo bez samostana i svojih čuvara i prosvjetitelja, franjevaca koji baš u Sinju odgajaju podmladak za franjevački red? Od 12. prosinca 1854. u sjeni sinjskog svetišta otvorena je prva javna gimnazija s hrvatskim nastavnim jezikom u Dalmaciji. U njoj se stjecalo znanje, živjelo i učilo živjeti. U svojoj povijesti odgojila je stotine franjevaca, biskupijskih svećenika, kulturnih i znanstvenih radnika koji su dali svoj obol hrvatskoj književnosti i umjetnosti.

Dodatno ju obogaćuje samostanska knjižnica, zatim vrijedna arheološka i folklorna zbirka. Godine 1982. otvoren je Muzej pod nazivom „Zbirke Franjevačkog samostana u Sinju“.

U samostanskom dvorištu 1977. postavljen je kip sv. Franje, rad kipara Stanka Vukadina.

U predvečerje Gospina blagdana 2007., u samostanskom dvorištu blagoslovljen je reljef Gospe Sinjske, rad akademskog kipara Kuzme Kovačića, isti onaj kakav se nalazi u Rami na Šćitu.

Štovanje Blažene Djevice Marije staro je koliko i sama Crkva, a počinje gotovo neprimjetnim činima hvale i divljenja koje nam donosi Lukino Evanđelje. Raduj se milosti puna! Gospodin je s Tobom. U starozavjetnim slavnim ženama nazire se simbolički pralik Marijina poslanja. Ona utjelovljuje nade Izabranog naroda. Kao njegov najsvetiji izdanak ona u ime loze Davidove rađa Spasitelja. Nitko mu nije blizak kao majka koja je s njim na početku spasenjskog djelovanja u Kani Galilejskoj. Prisutna je i pod križem kad Isusovo djelo spasenja ulazi u završnicu.

Uz Marijin lik povezuju se presudne bitke i pobjede hrvatskoga naroda tijekom duge i burne povijesti. Ta povezanost svjedoči kako je proslavljena Majka hrvatskim katolicima znak kršćanskog poimanja čovječnosti i osobnosti. U liku One kojoj će mač boli probosti dušu, štujemo čast svojih majki, sestara, supruga, zaručnica i kćeri.

Majka Gospodinova sastavni je dio vjere i povijesti hrvatskih katolika. U Njoj je sažet i naš ljudski pogled na svijet i život. U zagonetnoj osobi o kojoj Sveto pismo govori kao o Ženi koja pobjeđuje zmaja, koja rađa i štiti Dijete Isusa, koja sotoni gazi glavu, kršćanska je predaja prepoznavala lik Majke Gospodinove. U Majci Mariji sažima se i pravi pogled na obitelj i narod. Ona je znak doma i domovine, dobrote i nježnosti, požrtvovnosti i ljepote.

Hrvatski narod u svojoj povijesti, boreći se pod stijegom na nebo uznesene, borio se za dostojanstvo žene bez kojega nema dostojanstva čovjekova. Iz toga su nicali zavjeti, umjetnička djela, izljevi srca i duha koji odaju ljudsku toplinu i poštovanje prema ženi. To se širilo na izgradnju zavjetnih crkava i oltara, na unošenje ljudske topline u domaća ognjišta.

U Sinj su hodočastili današnji blaženici, Majka Terezija i Alojzije Stepinac, ali i kandidat za čast oltara, p. Ante Gabrić. U kronici župe i svetišta upisani su gotovo svi biskupi Crkve u Hrvata. Kardinal Franjo Šeper predvodio je središnje jubilejsko slavlje za Veliku Gospu '65., a kardinal Franjo Kuharić glavno blagdansko slavlje Velike Gospe u Svetoj godini Otkupljenja 1983.

30. kolovoza 92. svetište je pohodio i zadržao se pred Gospinim likom na koljenima prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman.

Svetište je tek 1975./76. dobilo današnji oblik, kada je obnovljeno i preuređeno prema nacrtu Bernarda Bernardija. Blagdan Velike Gospe redovito pokreće mnoštvo pješaka u sva naša svetišta. Ni Sinj nije iznimka. Hrle mu iz pravca Aržana, Vagnja, Livna, Trilja, Vrlike i Splita. Od ove godine mnogi se kreću Stazom Gospe Sinjske, zajedničkim projektom Hrvatske i Bosne i Hercegovine prema idejnoj zamisli Stipe Božića, financiranim iz IPA programa Europske unije. Nekoliko tisuća mladih s područja Splitsko-makarske nadbiskupije kreće uoči svetkovine Velike Gospe na pješačko hodočašće Čudotvornoj Gospi Sinjskoj iz prasvetišta Gospe od Otoka u Solinu. "Vi ćete večeras prolaziti između dva brda, Kozjaka i Mosora ali ne treba premještati ta brda za doći do Gospe Sinjske nego brda koja se nalaze u nama kao što su zatvorenost, neodgovornost, mržnja, požuda, neosjetljivost. To su brda koja nosimo na ovom hodočašću i molimo Isusa 'smiluj nam se' i molimo Majku Mariju da pomogne kako ne bismo izgubili identitet vjere", rekao je nadbiskup Marin Barišić u homiliji misnoga slavlja u Solinu. Kruna cjelonoćnog hodočašća je misa u dvorištu Svetišta Gospe Sinjske.

Osim hodočasnika pješaka prednjače i hodočasnici biciklisti koji ne štede kilometre vožnje. Osim Gospe, svima su cilj i postaje križnoga puta koje je izradilo 14 hrvatskih kipara, uz financijsku potporu Hrvata iz Australije.

Na Trgu dr. Franje Tuđmana, mjestu održavanja svečanog misnoga slavlja oltar, sjedalice i ambon od hrastovine izradio je Ante Delaš.

Za visoku obljetnicu slavne pobjede pod Sinjem (1715.-2015.) izdani su zlatnik i srebrenjak s prigodnim motivima, prema idejnom rješenju kipara Kuzme Kovačića.

U rujnu 2016. bit će blagoslovljena krunica od darovanog zlata koje se čuva u samostanskoj zbirci.

Papa Franjo je za predsjedatelja jubilejske proslave svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije u Sinju odredio posebnog izaslanika, zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića. S njim su dvojica službeno imenovanih pratitelja, gvardijan samostana i upravitelj Svetišta Gospe Sinjske fra Petar Klapež i dekan Cetinskoga dekanata, triljski župnik don Stipe Ljubas. U koncelebraciji su splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, zadarski nadbiskup i predsjednik HBK Želimir Puljić, križevački vladika Nikola Kekić, bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, dvojica banjalučkih biskupa, Franjo Komarica i Marko Semren, delegati iz svih biskupija Crkve u Hrvata, provincijal Provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman i stotinjak svećenika.

Liturgijsko pjevanje prati zbor svetišta i župe Čudotvorne Gospe Sinjske.

U nedjelju po blagdanu Velike Gospe popnu se Sinjani na tvrđavu, poprište bitke iz 1715., da odande još jednom zazovu Gospin zagovor. Poslijepodne dovode svoju djecu u samostansko dvorište na blagoslov.

U ušima odzvanjaju stihovi Ive Lendića: Zbog tebe se prostrla ljepota divnih sinjskih ravnica; Tebi pjevaju zrelo klasje i bezbrojne zlatne ljetine; Tebi se blista djevičanski snijeg s dinarskih planina; Tebi šume valovi Cetine.

Prerađeni tekst iz izravnog prijenosa procesije i svete mise na HRT-u 15. kolovoza 2015. god.