Franjevačka mladež Gospe Sinjske organizirala je 18. studenoga 2014. god. hodočašće mladih iz Sinja i Cetinske krajine u Vukovar. Mnogima je to bio prvi put da su posjetili Vukovar i da su sudjelovali u obilježavanju Vukovarske tragedije.
U ponedjeljak, 17. studenoga, u večernjim satima krenuli smo preko Bosne i Hercegovine za Vukovar. Ni dug put, kao i kiša, nije umanjilo raspoloženje mladih jer su imali isti cilj: doći u Vukovar, pokloniti se i upaliti svijeću svima koji su dali svoje živote za slobodnu Hrvatsku, sudjelovati u Koloni sjećanja i svetoj misi na Memorijalnom groblju za žrtve Domovinskog rata.
Dolazimo pred Vukovarsku bolnicu, mjesto odakle su branitelji i civili odvedeni u logor na Ovčari, a poslije strijeljani i bačeni u masovne grobnice u blizini Ovčare. Formiranjem kolone Sjećanja naviru misli na branitelje, djecu, starce i žene, koji su prije 23 godine odvedeni u smrt. I vrijeme se smiruje, kiša prestaje a sunce pomalo izlazi iz oblaka. Među brojnim barjacima vidi se i barjak Frame Sinj a u središtu lik Čudotvorne Gospe Sinjske.
U koloni susrećemo i brojne Vukovarce. U njihovim riječima velika tuga se osjeća. Ističu da je grad obnovljen ali da su rane u njihovim srcima još prevelike. Prolazimo i pokraj Vodotornja – simbola grada Vukovara. Podsjetnik je stradanja naroda ovog grada u Domovinskom ratu od srpskog agresora ali i topništva koje je na vodotoranj ispalilo više od šest stotina granata. Dok se pomalo osjeća umor u nogama budi se misao da je ovo najmanje što možemo učiniti za ljude koji su dali svoje živote za Hrvatsku.
Dolazimo na Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata. Sudjelujemo u svetoj misi koju predvodi Dubrovački biskup Mate Uzinić u zajedništvo sa biskupima i svećenicima iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Poslije mise odlazimo na Memorijalni trg. Naš pogled usmjeren je prema 938 bijelih križeva prema broju ekshumiranih žrtva. Nakon molitve i zajedničkog fotografiranja, vraćamo se prema centru grada te odlazimo kod Križa na ušću rijeke Vuke u Dunav koji je podignut 1998. godine u čast svim poginulim braniteljima a na njemu se nalazi ulklesani natpis na glagoljici: „Navik on živi ki zgine pošteno.“
Napuštamo ljepote Dunava i grada Vukovara te odlazimo na Trpinjsku cestu – „groblje tenkova“ gdje su hrvatski branitelji pod vodstvom Blage Zadre uništili 30–tak tenkova i vozila JNA i četnika koji su napadali Vukovar. Nakon molitve pred bistom Blage Zadre za sve hrvatske branitelje, posjetili smo Spomen dom hrvatskih branitelja. Zajedničkim fotografiranjem na tenku, znaku sile koju su slomili hrvatski branitelji, završilo je naše hodočašće u Vukovaru. Umorni ali i sretni što smo mogli 18. studenoga biti u Vukovaru krenuli smo na put prema Sinju. Hvala dragom Bogu na ovom danu i svim ljudima koji su nam omogućili da budemo u gradu heroju Vukovaru. Vukovar je dio nas, naše sjećanje i ponos.
