POKOPAJMO NEGATIVNO
Velika je subota. Umrlo je Isusovo tijelo u grobu. Liturgija dana poziva nas da se tijekom dana zadržavamo na Kristovu grobu. Oko groba vlada neka nepodnošljiva šutnja. Pozvani smo zaustaviti se u šutnji na Njegovu grobu. Ovo je doista shodna prigoda. Bdjeti u šutnji. Iščekivati, zapaljujući svjetiljku šutnje. U ovom trenutku riječi postaje nekorisne. Pripadaju starom svijetu, osuđenom na smrt. U šutnji smo pozvani osloboditi se izgovorenih riječi koje ništa ne govore, da bismo stigli do riječi koje govore. Dopustimo da šutnja Velike subote obavije naše duše, zagrije naše srce, upali naša ugašena ili uplašena lica.
Mistično i egzistencijalno smrt nam govori o istini utjelovljenja Riječi i Njegovog postojanja kao spasenje ljudi. Krist ne samo da je umro našom ljudskom smrću, nego je mrtav tri dana boravio u grobu. Ušao je u šutnju. Bio je beživotan. Nije ništa više mogao osjetiti niti komunicirati. U smrti je doživio potpunu osamljenost.
Krist je sišao u carstvo mrtvih. Kristov boravak u grobu želi nam reći da je On postao sudionik naše osamljenosti, hladnoće, ukočenosti. Tamo gdje u nama vlada smrt, On se nastanjuje sa svojom ljubavlju. Tamo gdje se osjećamo odsječeni od života, On stiže sa svojom neizrecivom ljubavlju. Sišao je u naše grobove da otkupi sve ono što smo pokopali u našim tamama. Krist se nije susreo samo sa zlom koje izlazi na svjetlo dana, već je sišao i u ono područje zla koje se krije ispod površine, koje se skriva u tami. Zlo koje se krije u tami još je opasnije. Ono je razalačkije od zla koje se otvoreno pokazuje. Ako živimo u tami, tama je naša jedina stvarnost u kojoj možemo živjeti. Često nam se dogodi da se zapanjimo pred svojim naopakim i neljudskim mislima i osjećajima koje se u nama javljaju. Naše misli imaju izuzetnu moć nad nama. Naše misli oblikuju naše osjećaje. Naši osjećaji izravno djeluju na naše raspoloženje, na naš rad i na naš odnos prema drugima. Osjećaji su proizvod naših misli. Osjećaje ne može kontrolirati, ali možemo kontrolirati i mijenjati misli. Naše su misli kormilar našega života. Živimo li kao sluge svojih misli ili iz unutarnje slobode? Pozvani smo prihvatiti odgovornost za svoje misli, osjećaje, reakcije. Ako razmišljamo o negativnim i lošim događajima i iskustvima, bit ćemo loše raspoloženi, osjećat ćemo prazninu, štoviše i utučenost. Ako razmišljamo o lijepim doživljajima i iskustvima, naše će raspoloženje biti ugodno i osjećat ćemo snagu i želju za lijepim postupcima.
U šutnji Velike subote bacimo u Kristov grob smetnje pri spavanju, vlastiti nemir, beskonačno mozganje i fantaziranje kako da dugima uzvratimo udarac. Ostavimo u Njegovu grobu osjećaje koji nas guše jer ne možemo progutati ono što stvarno ne možemo podnijeti. Položimo u Njegov grob glavobolju jer razbijamo glavu tuđim problemima ili nas naš ponos tjera glavom kroz zid. Pokopajmo u Njegov grob želučane smetnje zbog pretjerane nervoze. Krist je sišao u ta naša područje. Sišao je u područje naših opakih misli, želja, osjećaja i prohtjeva. Svojim silaskom u ta naša tamna područje želi da predamo smrti sve ono što je negativno i beživotno u našem životu, da naš život uskrsne. (fač)