POSTATI DAR (Iv 13,1-15)

„On noći kad bijaše izdan“ (1Kor 11,23). Dovoljna je samo ova rečenica da prodremo u ljudsko i duhovno bogatstvo prvoga dana svetog trodnevlja. U time se riječima nalazi gesta koja karakterizira cijeli Isusov život a posebno Njegovu muku. Vani u mraku djeluje sjena izdajnika, ali istinski protagonist izdaje nije Juda, nego sam Isus koji je u dvorani posljednje večere. On se sam predaje. Čitavo otajstvo Pashe sadržano je u ovome: Isus se predaje, izdaje se.

 

Ljubiti, za Njega, doslovno znači predati se i to u dvostrukom smislu. U smislu pokazivanja i u smislu darivanja. Njegova ljubav ne ostaje skrivena. Ona se objavljuje, pokazuje se. Izlazi na vidjelo. Isus se izdaje u svojoj ljubavi prema nama ljudima. Njegova se ljubav izdaje riječima i djelima. Prisjetimo se Njegovog oproštajnog govora. Prisjetimo se darivanja u kruhu i vinu. Prisjetimo se pranja nogu. Veliki je petak, na križu, konačno pokazivanje Njegove ljubav. Križ je Njegov konačni dokaz predanja. Doista bismo trebali znati da i Bog ima slabu točku koja ga izdaje: ljubav. Razumijemo li što nam je učinio?

Danas, na Veliki četvrtak, shvatimo smisao Njegove izdaje u darivanju samoga sebe u kruhu i vinu. Na stolu, u dvorani posljednje večere, Isus postaje kruh i predaje se gladi nas ljudi. Postaje neprestana, svakodnevna prisutnost. Predaje se, pod prilika kruha i vina, da bi ispunio samoću svojih učenika koji ostaju u svijetu. Euharistija je zaista predati se, izdati se, staviti se u ruke drugih. Krist više ne pripada samom sebi. Ne štiti, ne brani, ne zaštićuje svoje božanske privilegije. Postaje darom. Prepušta se svima. „Uzmite i jedite, ovo je moje tijelo“. Ili, to sam Ja koji se vama predajem. Vama se darujem. Moj je život darovani, ponuđeni život. Njegov je život svima stavljen na raspolaganje. Isus nam veli: Uzmite i jedite moje vrijeme, moje snage, moje mogućnosti, moje sposobnosti, koje vam darujem. Uzmite i pijte, moje patnje, neuspjehe, bolesti, prolivene za vas. To činite meni na spomen. Nije to poziv na ponavljanje njegovih gesta, nego nešto mnogo bitnijega: činite bitno od onoga što sam Ja učinio. Prinesite, predajte sebe Ocu za braću i sestre.

Doista, ne možemo shvatiti istinski smisao Euharistije i zatvoriti se u sebičnost. Nažalost, mi težimo razumskom upravljanju našega života. Želimo proračunato i oprezno živjeti. Nastojimo vlastiti život utrošiti za sebe. Želimo ga uložiti za naše interese. Spremni smo dati nešto, ali bojimo se predati. Predanje uključuje nestanak svih obrana.

Željeli mi to ili ne, sudjelovati u Euharistiji znači izdati se, izići na otvoreno. Sudjelovanjem u Euharistiji naviještamo svima da smo se svrstali na stranu ljubavi koja postaje dar. Shvaćamo značenje i posljedice Euharistije ne onda kada se osamimo u pobožnoj sabranosti, zanemarujući druge, nego kada se ne plašimo predati drugima. To nam je Isus ostavio u baštinu. Uvjerimo se konačno da je služenje to koje nas čisti. Ono što je nama Isus ostavio da učinio, jest nešto što trebamo činiti. (fač)

VELIKI ČETVRTAK

Isusove Posljednje večere
(Izl 12,1-8.11-14; 1 Kor 11, 23-26; Iv 13, 1-15)

Od Isusove Posljednje večere, koju na poseban način večeras slavimo, kršćani se okupljaju, slave euharistiju njemu na spomen kako im je on zapovjedio. Ovo što mi činimo, ovo je Gozba ljubavi. Tako su prvi kršćani nazivali ovo što se događa na ovakvom skupu kad se vjernici okupe u Isusovo ime. Mi večeras slavimo Gozbu ljubavi, nadasve one ljubavi koju je prema nama grješnima pokazao naš Gospodin Isus Krist. „Ljubio je svoje, one u svijetu, ljubio ih je do kraja“ (Iv 13, 1-15), do potpunog predanja, do prolijevanja krvi.

Na ovu večer svojima je najprije oprao noge i dao im primjer poniznosti, primjer služenja. Htio je reći: Služite jedni drugima, nemojte se natjecati tko će biti prvi, važniji, tko će imati više vlasti, slave, bogatstva i časti! To ne! Naprotiv, budite prvi u poniznosti, u služenju, u žrtvovanju jednih prema drugima. Na pranje nogu prvi je, što je i bilo za očekivati, reagirao Petar: Nećeš ti meni prati noge! Ti si Gospodin, ti si uzvišeni! „Ako te ne operem - kaže mu Isus-nećeš imati dijela sa mnom.“ – Imati dio s Isusom, biti njegov, njemu pripadati, to uključuje da činimo ono što je on činio, da se ponašamo kako se on ponašao. On je sišao s neba da bi siromasima podario nadu, bolesnima zdravlje, grješnicima oproštenje, gladnima kruh i umirućima život vječni. -Eto posla za kršćane! Pozvani smo zalagati se za druge, pomagati drugima, tješiti druge, trošiti svoja dobra i svoje vrijeme za druge, biti im podrška u svemu.

Apostol Pavao će to izreći drugim riječima:“Nosite teret jedni drugih i tako ćete ispuniti Zakon Kristov“ (Gal 6,2).

Na Posljednjoj večeri Isus je svojima dao novu zapovijed: „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!“ Po Isusovoj želji, ljubav treba biti znak raspoznavanja onih koji se zovu kršćanima. Djela apostolska nam svjedoče kako su pogani sa zavišću znali govoriti o prvim kršćanima: „Gle kako se ljube!“

na koncu-ovo je vrhunac ove večeri - Isus svojima daje samoga sebe u zalogaju kruha i gutljaju vina. Ovo je tijelo moje koje se predaje za vas! Ovo je krv moja koja će se proliti za vas i za sve ljude na otpuštenje grijeha! Crkva slavi to otajstvo od svog početka i slavit će ga do konca svijeta, dok ne prijeđemo Gospodinu, kad ćemo ga gledati licem u lice.

Nakon večere sa svojima, Isus odmah prelazi s riječi na djela. Preko potoka Cedrona ide u Getsemanski vrt gdje će biti izdan i predan svojim neprijateljima. I na oproštajnoj večeri sa svojima unaprijed vidi Judin izdajnički poljubac: vidi kako ga izmučena vode k Pilatu, kako ga se narod odriče, kako mu se vojnici rugaju. Kao da su svi zadovoljni i sretni što će ga se konačno riješiti.

Ove večeri pogled Isusov je i dalje dopirao: on gleda nepregledno mnoštvo onih koji će ići za njim; tu su milijuni mučenika iz svih generacija kao i iz ove naše koji proživljavaju svoje getsemanije i kalvarije, ostavljeni, zaboravljeni i napušteni od svakoga, ali ne i od Boga.

Sve što Spasitelj naš proživljava ove večeri, sve je to zajedno njegov primjer ljubavi. One ljubavi koja se daje za druge, koja se daruje, koja nije zaokupljena sobom, već misli na drugoga i usrećuje drugoga. Ova Isusova večer sva je u darivanju. Isus ništa ne pridržava za sebe, on se sav razdaje. Njegova i smrt i život su za druge. „Tvoja volja, Oče, neka bude,“ kazao je. „Što sam ja vama učinio“-odzvanjalo je u ušima pospanih učenika-„dao sam vam primjer da i vi tako činite!“

Možemo li mi ljubiti kao on? –Sami svojim snagama ne možemo. U vjeri je tako. Bez mene ne možete ništa učiniti, ali s vjerom jakom moći ćete i brda premještati! Sve ovisi o tome kakva nam je vjera.

Mi večeras sudjelujemo u euharistiji: ovdje se Isus predaje i žrtvuje na otajstven način da bi bio naša hrana i naša snaga. Velika je čast biti dionik ove Gozbe ljubavi. Na svakoj misi čujemo poziv: Blago onima koji su pozvani na gozbu Jaganjčevu! Čast je biti pozvan, ali je to i zadatak i obveza. Kako?

Ići na pričest ne znači blagovati Isusovo tijelo i otići dalje kao da se ništa nije dogodilo tj. ostati isti čovjek, misliti samo na sebe, loše misliti o drugima, vrijeđati ih i ranjavati. Jedan liturgičar je lijepo kazao: Euharistija nije kao kafić, gdje naručiš ono što želiš i što ti se sviđa; popiješ, platiš i odeš dalje. Ne moraš nikome polagati račun gdje si bio, što si radio, što si pojeo i popio. Na tebi se ništa od toga ne vidi. Nema nikakve promjene.

Ovdje u pričesti mi primamo Isusa; pričest je dar, to je vrhunski dar, ali iz tog božanskog dara proizlazi obveza postajati drukčiji, biti prema ljudima ono što je bio Isus. Valjda je ono prvo lakše, jer svi mi darove rado primamo, a obveze teško prihvaćamo, olako ih zaboravljamo i odgađamo.

Apostoli su dobro razumjeli Isusa. „Ovo činite meni na spomen,“ za njih nije bilo samo slaviti euharistiju i pričestiti se. Oni su sebe dali, sebe žrtvovali u službu Evanđelja. Crkvena predaja kaže da su svi, osim sv. Ivana apostola, i krv svoju prolili za Isusa Krista. Bili su svjedoci Uskrsloga riječju, primjerom i životom-do prolijevanja krvi.

Kad bismo i mi bili takvi! Molimo Boga da sve više takvi postajemo! Amen! (faks)