IZRUČENJE (Mt 26,14-25)
Predati ili izručiti temeljna je riječ muke. Juda predaje Isusa Njegovim neprijateljima, oni Pilatu a on volji narodu, a narod na križ. Ali Isus se sam predaje. Njega je predao Otac u ruke braće. To je predanje samoga sebe, sve do davanja života. Gospodin svjetla ulazi u sve tame nas ljudi koji smo se udaljili od Boga.
Izručenje koje mi ljudi činimo od Gospodina, isto je onome kojega On sam čini od sebe. Djelovanje čovjeka koje oduzima, isto je Gospodinovu koji se daruje. Tako se „izdaje“ u svojoj ljubavi prema nama. Naša „izdaja“ ima svoje središte u Njegovoj „predaji“, od koje živimo čineći vječno sjećanje i zahvaljivanje.
Izdaja nije neočekivana. Isus zna da Juda traži prigodu da Ga preda Njegovim neprijateljima. Isus se ipak predaje onome tko ga predaje. Ne otkazuje onome tko Ga izdaje. Isus je i njega pozvao da večera s Njim i drugim apostolima. „Jaka je Njegova ljubav prema nama, i vjernost Njegova traje vječno“ (Ps 117,2). Onaj koji Ga izdaje nije stranac, nego prijatelj. Judin grijeh je promašaj postojanja. Bolje je ne biti rođen. To je zlo koje nas uništava kao sinove. Sin je došao spasiti nas dajući nam život. Njegov je križ „jao“ Boga. Njegova je patnja zbog zla nas ljudi, Juda uključen. Judin je grijeh svijeta, onaj nas ljudi, zbog kojega Krist umire.
Nisam li ja učitelju? Pita Juda. Ne priznaje nakanu svojega čina. Da je priznao namjeru, možda bi ga iskrenost odvratila od izdaje. Zato je već u njegovom pitanju odgovor. Za druge je Isus Gospodin, za njega je samo učitelj. Promatrati Isusa kao učitelj života, a ne kao Život, već je izdaja. Isus, kao učitelj, postaje Gospodin upravo kada shvatimo da nam je vjeran u našoj nevjernosti, da se daruje nama koji Ga izdajemo.
Judino ime nije izbrisano s liste učenika. Njegovo ime ostaje zauvijek, jer će uvijek biti izdaja i izdajica. „Nije učenik nad svojim učiteljem“. Ne trebamo se čuditi da su među nama braća i sestre koji nas izdaju i predaju. Možda to i sami činimo iako znamo da je izdaja jedan od najgorih zločina koji možemo počiniti, odnosno iskusiti. Izdaja nas otkida od našega postojanja. Rušimo svoje temeljne odnose povjerenja, ljubavi i sigurnosti. Ona nas onesposobljava za dobar i sretan život. Izdaja nas gura u izolaciju. Izdana osoba ili izdajica, u svojoj ogorčenoj samoći, nesposoban je uspostaviti bilo koji odnos. Jedini izlaz je smrt. Kada nas težina neke krivnje povlači u apsurdnu logiku izdajice, sve do razočaranja i oduzimanja života samome sebi, trebamo misliti na Petra, a ne na Judu.
Svi trebamo priznati svoj grijeh. Otimamo umjesto da uzimamo. Zavidimo umjesto da blagoslivljamo. Prisvajamo sebi umjesto da dijelimo. Predajemo smrti umjesto da dajemo život. Ipak, u svojem grijehu, prihvaćamo neuvjetovani dar Sina, od kojega živimo u neprestanom zahvaljivanju. Ovdje je doista istinito da je čovjek ono što jede. Njegovo tijelo uništava svaku našu nevjernost i osposobljava nas da živimo od Njega koji sve prima i sve daje. (fač)