OTPADNIŠTVO (Iv 13,21-33.36-38)
Isus, duboko potresen, naviješta izdaju. Njegova potresenost nije zbog vlastite smrti, nego zbog prijatelja koji ga izdaje. Razočaranje i izdaja za Isusa su put proslave i put prema ispunjenju poslanja koje mu je Bog povjerio. No, potresen je jer Mu prijatelj planira kraj života na takav način.
Izdaja, tada kao i danas, ne dolazi izvana, nego stoji unutar učenika, ujedinjenih u slavlju večere s Gospodinom. Gospodin, objavljujući izdaju, ne kani prokazati izdajnika.
Nudi mu svoje prijateljstvo, premda zna da Ga odbacuje. Na taj način pokazuje vlastitu vjernost nevjernom prijatelju. To čini u besplatnosti ljubavi koja ne poznaje uvjete niti uvjetovanosti. Isus ljubi Judu i daje život za njega. Ljubi ga i ne može ga ne ljubiti jer je Ljubav. Zato je Judina izdaja proslava Sina čovječjega kao Sina Božjega. To je ujedno i proslava samoga Boga koji se u Isusu objavljuje kao ljubav.
Izdaja jednoga od dvanaestorice izvlači svakoga učenika iz umišljenosti da se sam spasi, ali isto tako i iz tjeskobe izgubljenosti. U izdaji shvaćamo da je spasenje ljubav koja se ne uskraćuje ni onima koje je niječu. Isus ljubi Judu i daje život za onoga tko Ga izdaje. Poslije nego mu je oprao noge, izvršava prema njemu drugu gestu zajedništva i ljubavi. Upravo u njegovu odmetništvu ispunja se Pismo i objavljuje se slava. Bog je besplatna ljubav za svakoga izgubljenika. Bog ljubi nas i svakoga čovjeka više od samoga sebe, jer je Bog.
Nama se čini da je Judina izdaja promašaj Isusova djela. Međutim, izdaja je ispunjenje Pisma. Plan Božje ljubavi ispunja se ne usprkos nego preko odupiranja čovjeka. Zato Isus ne podnosi muku, nego njome sam svjesno slobodno upravlja. Ako sile zla nasilno nasrću na Njega, On ih usmjerava za ostvarenje svojega nauma. Upravo tu započinje objavljivanje Njegove slave.
Takvo Božje postupanje u nama potiče duboka pitanja: izgubljenosti i spasenja, mržnje i ljubavi, slobode čovjeka i Božje milosti, naše odgovornosti i Njegovog vođenja povijesti. Odgovor se ne daje riječima, nego novim djelima.
Juda nije samo ona tragična figura koja uznemiruje učenike i potresa Isusa. On je prototip svih nas, koje je Bog izabrao da nas ljubi kakvi smo, znajući ono što smo. Križ objavljuje apsolutnost Njegove ljubavi, jače od svakoga našega zla.
Što je s našom slobodom? Kako je osloboditi od nemogućnosti da prihvati ljubav koja nas čini slobodnima? Prije križa bili smo robovi neznanja i straha. Nismo poznavali Oca i nismo mogli slušati Isusa. Zato Ga odbacujemo. Svojim razapinjateljima će reći: „Ne znaju što čine“. Samo gledajući uzdignutoga Sina čovječjega, naš je život oslobođen laži i rađamo se na naše istinsko postojanje. U Njemu upoznajemo ono što jesmo: ljubljeni Očevi sinovi. Zato je potrebno da Sin bude uzdignut da nas sve sebi privuče. Samo tada naša je sloboda oslobođena i možemo ljubiti onako kako smo ljubljeni. (fač)