TRENUTAK ISTINE (Iv 12,1-11)

Za početak Velikog tjedna dobro je izabran tekst o Marijinom pomazanju Isusovih nogu. To je čin ljubavi i pobožnosti prema Isusu. Takav bi stav trebao prevladati i u nama. Naša bi pozornost trebala biti usmjerena prema Isusu. Sve ono što nas odvraća od Njega trebali bi izbjegavati. Ako Njega ljubimo onda Mu se trebamo približiti s milosrđem. Nije problem poštivati mrtvoga, nego ljubiti živoga.

Kada je netko slijep, onda je doista slijep. To zorno pokazuje i vijećanje velikih svećenika koji žele, zajedno s Isusom, ubiti i Lazara kojega je Isus oživio. Korak između inteligencije i brutalnosti postupka kraći je nego što mislimo. Oko Isusa sazrijevaju osjećaji koji, s jedne strane, objavljuju otvoreni sukob oko Njegove prisutnosti i Njegovog identiteta, a s druge strane, prijatelji koji Ga ugošćuju. Prijatelji Mu iskazuju ljubav. Vođe naroda traže suučesnike da Ga uhvate. Događaj je doista dramatičan.

Marijina „luda“ gesta - prvi trenutak istine - koja dragocjenom pomasti maže Isusove noge ulazi u tu klimu dramatičnosti. Marija ispunja ludi čin. Jedina mjera ljubavi je ne imati mjeru. To je odgovor na ljubav Zaručnika koji dolazi u Jeruzalem da dade svoj život. U Mariji je konačno Ljubav ljubljena i živi. Ona je prva koja je učinila za Isusa ono što je On za nas učinio. Ona prihvaća Zaručnika koji konačno može boraviti među nama. Tada Njegov miris ispunja našu kuću.

Juda, gledajući Mariju, koja, iznad dobrog ukusa, rasipa nardovo ulje koje puno vrijedi, pokazuje svoju škrtu i lopovsku zabrinutost, drugi je trenutak istine. Juda čini novčanu procjenu. I govori o prodaji i davanju sirotinji. Postoje dva suprotna načina mišljenja i djelovanja. S jedne strane proračunatost i prodaja, a s druge ljubav i rasipanje. Prvi način je naš ljudski koji ubija. Drugi je onaj Božji koji daje život. Na isti način postoje i dva mirisa. Onaj života za život i onaj smrti za smrt. Nije problem u onome dati siromasima, nego dati se iz ljubavi. Tu Juda suprotstavlja pomoć siromasima ljubavi prema Gospodinu. Nije shvatio da bilo koje služenje, ako se ne rađa iz Ljubavi, zaudara smrću.

Istinski protagonist je miris koji se po svojoj naravi daruje, širi ugodan miris i radost. Miris je simbol Boga ljubavi, koji ne može ljubiti i ne priopćiti se svima. Ali od darovane ljubavi ne može se živjeti. Može se samo umrijeti. Tko ljubi daje život i živi samo ako mu je uzvraćeno. Bog je ljubav. Na zemlju širi svoj miris i živi gdje je ljubljen. Gdje je ljubav, ondje je i Bog.

Dramatičnost je pozitivna. Upravo u dramatičnosti shvaćamo koliko želimo biti vjerni. U njoj upoznajemo točku popuštanja naše intimne vjernosti. U njoj možemo izmjeriti stupanja naše strastvene ljubavi. U njoj možemo ispitati bez kolebanja vrhunac ljubavi. To je suprotnost ravnodušnosti srca, nemarnosti duše, mlitavosti svakodnevnice. Svi činimo svoje izbore, ljubeći ili mrzeći.

Odgovor na ljubav uči nas živjeti. Uči nas umrijeti. Uči nas odlučivati. Spašava nas od uzaludnosti. (fač)