Napetost oko Isusa

Isus, umjesto da izmakne kamenovanju, s božanskom nepomičnošću, postojanošću, počinje govoriti. Njegov je govor samoobrana koja je utemeljena na djelima koja opravdavaju Njegove riječi. Istina, bit će ubijen baš stoga jer je Sin Božji, uzimajući na sebe naš grijeh, koji je onaj kojim smo ubili naše biti sinovi Oca.

Kamenja, da bismo kamenovali Isusa, svi imamo u rukama. Mnogi su povodi, izgovori s kojima se, unatoč Njegovim dobrim djelima prema nama, pokušavamo spasiti od Njegova božanstva. Što znači spasiti se od Njegova božanstva? Govorimo o življenom životu, ne o dogmatskim raspravama.

Spašavamo se ili pokušavamo se spasiti od Njegova božanstva ako bježimo od poziva koji proizlazi iz božanstva: „Budite sveti kao što sam ja svet!“; „Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!“. Od levitskog zakonika do Isusa govor je nepromjenjiv i nepromjenljiv. Božja volja nije samo da vjerujemo u Njega. I demoni vjeruju, i boje se, opominje nas Jakov. Božja je volja životna, praktična i poduzetna. Predodređeni smo da budemo suobličeni slici Njegova Sina.

Ako ove riječi zadržimo na nejasnoj, neodređenoj pobožnosti, evo nas nejasno sučeljenih s Njegovim božanstvom koje poziva. Tu se rađa napast da razlikujemo u Isusu između djela koja je On učinio i zahtijeva koje nam je uputio zbog ostvarenja naše istinske sudbine.

Malen je broj onih koji Isusa ne smatraju dobrim. Nije moguće biti dobar na pola. Ali promatrajući Gospodina zaključuje se da je moguće biti duplo dobar, sto puta više nego što bismo mogli zamisliti. Svima stoji dobro Isus koji hrani gladne, ozdravlja bolesne, oprašta grijehe, moli za svoje razapinjatelje. Ali, nije čitav Isus u tome.

Ono što mi smatramo hulom je istinsko poznavanje Boga i čovjeka. Njegov križ, plod te hule, beskonačna je razdaljina koju je Bog postavio između sebe i svakog idola. Čovjekov grijeh, bio on religiozan ili bezbožnik, uvijek je onaj idolopoklonstva. Raspeti Bog, raspet od čovjeka i za čovjeka, veliko je otajstvo koje objavljuje Boga.

Isusove riječi izazivaju u onima koji slušaju reakcije: ili vjerovati u Njega i imati sami život Sina, ili ubiti Sina i vlastitu sinovsku stvarnost. Božja domišljatost je naše spasenje: Njegovo ubijanje postaje najviši dar koji Sin čini od samoga sebe, svjedočanstvo neuvjetovane ljubavi za braću i sestre. Isus, s onim što čini za nas, ispunja svako Božje obećanje. Prianjati Njemu, prianjanje je Bogu i pronalaženje života.

Upravo zahvaljujući Isusu, Bog u našim očima postiže ljudski izgled. I upravo kada ne primjećujemo Božju prisutnost, kada se čini da se Bog skriva iza raznih pojmova i slika koje mi činimo od Njega, od velike nam je pomoći upiljiti vlastiti pogled u onaj Isusov. Vidimo čovjeka Isusa, način na koji govori, način na koji se približava osobama, ljubazno ih gleda u oči i dodiruje ih. Vidimo sve ovo i ne možemo ne misliti da u tom čovjeku ne odsijeva Božje svjetlo. Kada gledamo Isusa ne može nam doći u pamet bilo koja druga slika Boga. Bog je doista onaj koji vjeruje nama ljudima, koji nas prihvaća bez uvjetovanja, koji nam otvara oči, da bismo prepoznali istinsku vlastitu stvarnost. (fač)