ISPOVIJED VJEČNOGA (Iv 8, 51-59)
Čitava biblijska tradicija vidi u Abrahamu oca vjernika. Nije on to samo zato jer ga je Bog izabrao da se po njemu objavi nego nadasve jer postaje prototip čovjeka koji prima Božju riječ i opslužuje je. To se prihvaćanje ne ograničava na pouzdanje u Boga u trenutku u kojemu mu On govori, nego se preobražava u uvlačenje čitavoga života u vjernost obećanom savezu, od početka do neograničenog protezanja.
Isus se ne zadovoljava propovijedanjem vjernosti Savezu. On zahtijeva da budemo vjerni Njegovoj riječi koja potvrđuje da ta vjernost osigurava učeniku život zauvijek. „Ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka.“ Govoreći tako Isus tvrdi da je Bog. Život vječni ima onaj tko opslužuje Božju riječ. Tko sluša Njega, pobijedio je grijeh i smrt. Ako i umre, živjet će. Vjera u Isusa ne spašava nas od smrti, nego u smrti. Ona nam daje sada i ovdje život vječni.
Svi smo mi živući mrtvaci. Mi smo u hodu prema grobu. Ali ako slušamo glas Sina Božjega, pobjeđujemo smrt. Vjerovati Njemu je već život iznad smrti. Istina, umrijeti ćemo fizički, ali živimo u Njemu onaj život ljubavi koji započinje sada a pokazuje se, bez vela, u zadnji dan.
Vjerovati Isus znači dati povjerenje Njegovim riječima. Vjerovati Njemu je prianjanje Njegovoj osobi. Istina, može nam se dogoditi da povjerujemo Njegovoj poruci, bez prihvaćanja Njegove osobe. Ali, istina je uvijek „tijelo“. Upravo zato, kada se ta istina objavljuje u Isusu, odbija se kao religiozna ideologija. Ne možemo prihvatiti Njegovu poruku o Bogu i o nama, ako ne prihvatimo da je On sam Njegova poruka. On je tijelo Riječi, Sin čovječji i Sin Božji.
Možemo biti Abrahamovi sinovi, i također kršćani, ostajući robovi laži koja nas ne čini da boravimo u Njegovoj riječi. Mi smo ustvari sinovi riječi koju slušamo i živimo. Po onome što činimo vidi se čiji smo sinovi. Ako ne prihvaćamo Sina ili Ga želimo ubiti, nismo sinovi ni Abrahamovi ni Božji, u kojega je Abraham vjerovao.
Abrahama, kao i nas, prije nije bilo, zatim je došao u postojanje i na kraju je umro. Prije njega, i prije svega, postoji „Ja-jesam“. On objavljuje vlastito ranije postojanje i govori o sebi kao Bogu. „Ja-jesam“ je Ime, objavljivanje Boga vjernoga i osloboditelja. Samo prepoznavajući Sina, upoznajemo Boga. Te su riječi vrhunac Isusova pokazivanja. One je Sin, jednak Ocu, koji nam objavljuje Boga kao Njegova i našega Oca.
Kada se Isus objavljuje kao „Ja-jesam“, tko Ga ne prihvaća kao Sina, želi Ga ubiti. Već Ga je zapravo ubio u samom sebi. Sin, međutim, dajući život iz ljubavi, objavit će što je Bog i tko je Bog. Imati vjeru znači vjerovati u Njega. Prepoznati Ga kao Krista i Gospodina. Svaki drugi oblik prianjanja Njegovoj osobi smješta se iznad subjektivnog vida vjere
Njegova smrt, zadnja plaća grijeha, bit će i cijena otkupnine. Oslobodio nas je od svakoga zla koje dolazi od nepoznavanja Boga. To nam je dovoljno da Ga ljubimo, da Ga želimo, da Mu se klanjamo s potpunošću. (fač)