BLJESAK APSOLUTNOGA (Iv, 8,21-30)

Isusovu smrt možemo promatrati pod raznim vidovima. Prva je činjenica da Isus, smrtan kao svatko od nas, živi taj naravni događaj na nov način. Živi ga kao povratak Sina Ocu. Mi međutim, koji niječemo dolazak od Oca i povratak Njemu, smrt shvaćamo kao odvajanje i lišavanje našega života. Mi ne prihvaćamo da smo sinovi i kćeri i želimo biti izvor samih sebe.

Uočavamo smrt kao kraj svega onoga što jesmo. Zato, u nekorisnim pokušaju da se spasimo od nje, postajemo njezinim robovima čitavog života. Strah da ne izgubimo sebe zatvara nas u nas same. Svaki naš odnos nije više iz ljubavi, zajedništva i dara, nego iz egoizma, nasilja i uništenja. To je grijeh koji stoji u početku naših zala i koji Isus odstranjuje živeći smrt, ne kao kraj svega, nego kao povratak Ocu života.

Drugi je vid činjenica da Isus ne umire. On je ubijen u ime Boga jer je svjedočio nekoga drugoga Boga od onoga kojega mi zamišljamo. On je Sin Božji koji nam pokazuje istinsko lice Oca koji je ljubav i služenje, oproštenje i spasenje za sve nas koji smo izgubljeni. U uzroku Njegovog ubijanja stoji nijekanje Boga kao Oca i nas samih kao sinova i kćeri. Doista tko niječe Oca, ne prihvaća da bude sin ili kći i ubija sebe kao sina ili kćer, a druge kao braću i sestre i, na kraju, samoga Sina. Križ je dolazna točka, sabiralište „grijeha svijeta“. Križ je zadnja konzumacija zla. Iznad njega je nemoguće ići. Može li se učiniti gore od ubijanja Sina samoga Boga?

Treći je vid činjenica da, upravo u ovom ubijanju koje su pripremili ljudi, Sin objavljuje tko je Bog i da je On sam Bog. Bog nije, kao što mi često mislimo, zavidan našemu životu i protivnik naše slobode. On nije moćni gazda koji osuđuje one koji se ne podlože Njemu. Boga, kojega nitko nikada nije vidio, pripovijeda nam Ga jedinorođeni Sin. U Njemu je Bog apsolutna ljubav koja na sebe uzima naše zlo, koji ljubi sve do darivanja svojega života onima koji Mu ga oduzimaju.

Samo u križu doista poznajemo „Ja-jesam“. Svako drugo poznavanje Boga je idolatrijsko. Križ, ludost i slabost u očima svijeta, mudrost je i moć Boga koji je spasenje svakog čovjeka. Križ konačno razgoljuje našu sliku Boga, pročišćujući je od svake naše projekcije. Križ Mu vraća Njegov identitet, pokazujući na jasan i nedvosmislen način, Njegovu duboku bitnost: neuvjetovanu ljubav, veću od svakog nasilja i smrti. Križ, ponor zla bez granica, jedina je posuda koje je sposobna prihvatiti beskonačno dobro koje je Bog. Križ je točka susreta između našega odupiranja i Njegove velikodušnosti. Ako podignemo svoj pogled na uzdignutog Sina, ozdravljamo od smrtnoga otrova. Spoznajemo istinu da smo ljubljeni i oslobađamo se laži koja nas zadržava u ne-ljubavi.

Uzdignuti Sin sve nas privlači pokazujući nam Svoju ljubav. Bog je apsolutna ljubav za nas ljude. U Sinu uzdignutom upoznajemo našu i Božju istinu. On je bezuvjetna ljubav za nas a mi smo ti koje On beskonačno ljubi. Tu smo pozvani i tu nas očekuje da Ga shvatimo. (fač)