DJELOTVORNA ŠUTLJIVOST (Mt 1,16.18-21.24)
Josip je prototip vjernika. U njemu vidimo sumnje i otpore čovjeka da se otvori onomu što je mnogo veće on njega, premda je zato stvoren. Vjera u Riječ utvrđuje rod između Boga i nas. Po njoj, kao i Josip, prihvaćamo Onoga koji ima moć da nas učini sinovima. Sve je ostavljeno našoj odgovornosti, našoj sposobnosti odgovora riječi Božjoj.
Riječ je Njegov anđeo, koja nam nudi mogućnost da Ga prihvatimo, da Ga slušamo i da Mu odgovorimo. Slušanje Božje riječi čini nas slobodnima i odgovornima, sposobnima da uđemo u dijalog s Njim. Stupanj naše zrelosti i slobode dolazi nam od poznavanja i ispunjenja volje Božje po slušanju Njegove riječi.
Josip, kao svaki pravednik, i kao svaka religija, opravdano odbacuje Evanđelje, jer nije objekt zasluge. Ali, lažna je poniznost koja odbacuje ono što nam po pravu ne pripada. Zato je ljubav uvijek ponizna: osjeća se nezasluženom, uvijek je dar drugoga. Zato želi napustiti svoju zaručnicu zbog poštovanja ne zbog sumnje u njezino poštenje. Želi se izvući Božjem misteriju.
Josipova zabrinutost u odnosu prema Djevici Mariji rađa se u onom trenutku kada je doznao da je ona trudna. Za trudnoću van braka tada je bila predviđena smrt kamenovanjem. Iako je Josip pravedan čovjek, ne slijedi slijepo zakon. Za nas je to veoma važno. Da je on bio ograničen izvršavanjem samoga zakona, predao bi Mariju da je kamenuju. On međutim želi biti pravedan pred zakonom i pred svojom zaručnicom. Štoviše, želi učiniti pravednost više čovjeku nego zakonu. Zato Josip pravednosti združuje milosrđe. Želi otpustiti Mariju s pismom rastave, čineći na taj način pravednost bilo zakonu bilo svojoj zaručnici.
U taj svežanj njegovih ljudskih razmišljanja, u san, dolazi mu anđeo i priopćava mu tumačenje onoga što se dogodilo. U pomoć mu stiže san da može shvatiti ono što sam njegov razum nije mogao shvatiti. Dijete koje očekuje njegova zaručnica, djelo je Duha Svetoga. U snu se Josip predstavlja kao prijatelj Božji jer dopušta snu da shvati otajstvene naume koje Bog ima sa svojim narodom. U snu se rješava straha, počelo svakoga bijega i suprotnosti vjeri. Oslobađa se svojih jednostavnih potreba i otvara se Božjoj riječi. Pokazuje se odraslim i slobodnim. Prihvaća i čini Riječ koja mu dolazi od Boga. Prihvaća svoju zaručnicu i s njom samoga Božjega sina, svoj život.
I mi postajemo riječ koju slušamo. Ona ima moć da nas rodi za život, potpuno ljudski. Zato trebamo biti „sanjari“ poput Josip. Pozvani smo ostvariti Božji san: u klanjajućoj šutnji, preko vjere koja prihvaća dar Sina, Boga-s-nama. S nama znači odnos, intimnost, sjedinjenje, utjeha, radost, snaga, razmjena. S Njim, Sinom, mi smo konačno ono što jesmo. (fač)