RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

4. - 11. rujna 2016.

23. nedjelja kroz crkvenu godinu - C

Poštovani posjetitelji, na našoj službenoj facebook stranici "Gospa Sinjska" možete pregledati mnoštvo foto-albuma iz života Svetišta i župne zajednice. Ako i ne posjedujete profil na ovoj društvenoj mreži, možete otvarati albume i fotografije. Želimo Vam ugodan boravak na našim mrežnim platformama.

                                                                Facebook stranica "Gospa Sinjska" - albumi (klikni)

Župljani Župe Gospe od Pojišana iz Splita u subotu 20. veljače, hodočastili su u Gospino Svetište u Godini milosrđa i 300. obljetnici krunjenja slike Čudotvorne Gospe Sinjske u Svetište.

Nedjelja 28. rujna 2014. bit će posvećena molitvi za III. Izvanrednu opću Biskupsku sinodu koja će se održavati od 5. do 19. listopada u Rimu i ima za temu »Pastoralni izazovi koji se tiču obitelji u kontekstu evangelizacije«.
Preporučuje se, svim vjerskim i župnim zajesdnicama, Molitva Svetoj Obitelji za Sinodu, koju je sastavio papa Franjo, te neke indikativne prošnje za sveopću molitvu koje se mogu uvrstiti u nedjeljnu misu 28. rujna, te moliti tijekom održavanja Sinode. Jednu se nakanu može dodati molbenici na Jutarnjoj molitvi časoslova i prošnjama Večernje. Preporučuje se, nadalje, također molitva krunice za sinodske radove.

U dvorani Posljednje večere u Samostanu Gospe Sinjske održana je u subotu 21. veljače 2015., godišnja skupština Udruge Cjelovit život. Na skupštini su sudjelovali članovi Udruge, predstavnici Samostana i Župe Gospe Sinjske, u ime grada Sinja dogradonačelnica Kristina Križanac, prijatelji i podupiratelji. Skupštinu je otvorila predsjednica Udruge dr. Tanja Kodžoman-Križanac, a djeca su izvela recital dobrodošlice svim sudionicima skupštine.

Započinjemo Tjedan molitve za duhovna zvanja. Zato zamolimo Oca nebeskog da pošalje u nas svoga Svetog Duha, da on vodi, krijepi i potiče našu volju kroz ovaj tjedan, ali i cijelog života, kako bi što bolje mogli odgovoriti na poziv Isusa Krista: „Molite Gospodara žetve da pošalje radnika u žetvu svoju.“

U organizaciji Franjevačkog svjetovnog reda i ostalih molitvenih zajednica koje djeluju pri Župi Gospe Sinjske, u subotu, 10. svibnja, održan je molitveni susret za nova duhovna zvanja u Župi Gospe Sinjske. Susret je započeo molitvom krunice koju su predmolili članovi molitvenih zajednica. Nakon krunice uslijedilo je klanjanje pred Presvetim pod predsjedanjem župnika fra Ante Bilokapić. Pjevanje su animirali članovi Franjevačke mladeži.

Mnogi hodočasnici, i danas, osmi dan devetnice, došli su pred Gospin lik. Došli su k Majci, otvorena srca, u jednostavnosti i poniznosti. Došli su, noseći sa sobom drage ljude, bolesne članove obitelji, poznanike i prijatelje, zavjete i prošnje… Došli su moleći za mir u srcu, u obitelji u svijetu. I svi su završili svoje hodočašće moleći pred Njezinim likom posvetnu molitvu:

U Svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić je, u nedjelju 20. prosinca, svečano otvorio Vrata milosrđa. Sinjsko svetište je tako, uz splitsku prvostolnicu sv. Dujma i svetišta u Vepricu i Solinu, postalo mjesto na kojem se može primiti jubilejski oprost u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji tijekom cijele Godine milosrđa.

U srijedu 7. listopada, Svetište Gospe Sinjske u sklopu Godišnjeg pastoralnog skupa pohodili su hrvatski svećenici, đakoni i pastoralni suradnici iz Zapadne Europe pod vodstvom predsjednika Vijeća za inozemnu pastvu mons. Pere Sudara, pomoćnog biskupa vrhbosanskog i ravnatelja Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu vlč. Tomislava Markića.

U velikoj dvorani Franjevačkog samostana u Sinju u četvrtak 13. kolovoza u 20 i 30 sati bit će predstavljeni zlatnik i srebrnjak s likom Gospe Sinjske, koji je na prijedlog Franjevačkog samostana Sinj izrađen u jubilarnoj 300. godini slavne pobjede pod Sinjem, koja se dogodila davne 1715. godine nad Turcima uz Gospin zagovor.

Tjedni susreti: SRIJEDOM U 18.30 sati.

Marijina legija je laička katolička organizacija osnovana 1921. godine u Dublinu u Irskoj. Raširena je u cijelom svijetu i ima oko tri milijuna aktivnih članova. Osnovao ju je Frannk Duff (1889.-1980.), danas «Sluga Božji» koji je već od rane mladosti prakticirao vjerski život.

U našoj Domovini Marijina legija djeluje od 1956. godine, a u splitsko-makarskoj nadbiskupiji osnovana je 2001. godine u župi Gospe od zdravlja. U splitsko-makarskoj županiji Marijina legija djeluje u župama: Gospe od zdravlja-Split, sv. Mihovila arhanđela-Kamen, sv. Josipa-Mertojak, sv. Marka-Neslanovac, Gospe u Siti-Podstrana, sv. Dominika-Split, sv. Leopolda Mandića-Rudine-Kaštel Novi i Gospe sinjske-Sinj. Jedan od glavnih ciljeva Marijine legije jest unijeti Mariju u svijet, jer je ona to zajamčeno sredstvo da se svijet osvoji za Krista. Marijina legija, kao organizacija temelji se na neograničenom povjerenju u Mariju. Legionar je sav Marijin, a Marija je sva njegova.
Legija ima aktivne i molitvene članove. Aktivni članovi sudjeluju na tjednim sastancima prezidija. Prezidij je najmanja jedinica u hijerarhijskoj strukturi Marijine legije (do dvadeset članova). Susreti se sastoje od molitve svete krunice i legijskih molitava, duhovnog čitanja, nagovora duhovnika te izvješća o učinjenom apostolatu. Ti zadaci se dogovaraju na tjednom susretu prezidija. Vjernici koji žele rad Marijine legije poduprijeti molitvom mogu joj pristupiti kao molitveni članovi. Oni ne dolaze na tjedne sastanke i ne dobivaju radna zaduženja. Imaju obvezu da svaki dan mole krunicu i legijske molitve. Molitveni su članovi za izgradnju i djelovanje isto tako važni kao i aktivni članovi. Mogu prisustvovati svim legijskim svečanostima i godišnjim duhovnim vježbama.

U našoj župi od trećeg mjeseca 2007. godine djeluje prezidij Marijine legije pod nazivom GOSPA SINJSKA. Njeni članovi se sastaju svakog ponedjeljka nakon večernje svete mise.

Aktivni članovi prezidija vrše slijedeće apostolate:

• predvode krunicu svaki dan prije svete mise u 17,30 sati.
• obilaze starački dom, bolnički stacionar i centar za rehabilitaciju djece s posebnim poteškoćama "Juraj Bonacci" i vrše apostolat.

Sve događaje u župi od sada možete vidjeti i na platformi e - župe

https://e-zupe.com/

I danas su pred lik Gospe Sinjske došli mnogi hodočasnici. Došli su: ispuniti zavjet, prinijeti dar, izreći molitve zahvale, vapaje i prošnje. Svatko je došao sa svojim križem, teškoćama, ali i vjerom i nadom pretočenom u ljubav. I svi koji dođoše pred Gospin lik dionici su stoljetnog hoda i molitava koje odzvanjaju Njezinim Svetištem. Dionici su neprekinutog niza mnoštva onih koji su dolazili i dolaze tražeći utjehu, vjeru, nadu i zahvaljujući na primljenim milostima.

Svake godine u danima došašaća u akciju pomaganja za Caritas Gospe Sinjske uključuju se i osnovne škole s područja Sinja. Tako je i ove godine OŠ fra Pavao Vučković, OŠ Marko Marulić i OŠ Ivan Lovrić organizirala prikupljanje pomoći za potrebe Caritasa.

U Svetište Čudotvorne Gospe Sinjske 17. i 18. listopada, hodočastile su brojne hodočasničke skupine iz Hrvatske. U Svetište su hodastili članovi družbe "Braća hrvatskog zmaja", kadeti Policijske akademije iz Zagreba, hodočasnici iz Hrvatskog nacionalnog Svetišta iz Marije Bistrice, studenti geografije iz Zagreba, hodočasnici iz Knina, Karlovca, Raba, Varaždina i Zadra.

Danas su hodočastili Gospi: Karakašica i Suhač, s dušobrižnikom fra Kristijanom Šilićem; Grab – Velić - Jabuka, sa župnikom fra Duškom Boticom; Ruda sa župnikom don Marinom Matijacom; Vrpolje -Strizirep - Čačvina, sa župnikom don Josipom Bečićem i Kocunar (Split), sa župnikom don Borisom Vukovićem. Hodočasnike je dočekao i pozdravio upravitelj svetišta fra Petar Klapež, a misno slavlje predvodio i propovijedao fra Ante Akrap.

U samostanu Gospe Sinjske u petak 16. listopada, u organizaciji Udruge Cjelovit Život i Dječjeg vrtića Blagovijest, fra Bože Vuleta je predstavio encikliku pape Frane „Hvaljen budi („Laudato si“), o skrbi za naš zajednički dom“

Nakon što je dana 21. srpnja 2015. objavila imenovanje zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića posebnim izaslanikom pape Franje na slavlju 300. obljetnice svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske, Sveta Stolica, u subotu 8. kolovoza 2015., objavila je imena dvojice službenih pratitelja Papinoga Izaslanika. Za pratitelje su imenovani: fra Petar Klapež, gvardijan Svetišta u Sinju i don Stipe Ljubas, dekan Cetinskoga dekanata i župnik u Trilju.

Pod geslom „ Dani radosti, igre i mira“ u nedjelju 6. prosinca, otvoren je 6. Dječji tjedan u organizaciji Udruge Cjelovit život. Dječji tjedan je otvorio župni vikar fra Antonio Mravak.Od 6. – 13. prosinca Dječji tjedan će se odvijati na raznim lokacijama u Sinju. Mališani će kroz narodne dane moći uživati u mađioničarskoj predstavi Joze Boze, raznim igrokazima, parlaonicama te koncertu dječjih klapa. Prvoga dana djecu je pohodio i sveti Nikola sa darovima iako je krampus želio spriječiti susret Nikole i djece.

Petog dana devetnice Gospi Sinjskoj molitvu krunice u 18.20 sati predmolio je župnik fra Ante Bilokapić. Llitanije kroz devetnicu redovito pjeva župni vikar fra Antonio Mravak. Euharistijsko slavlje predvodio fra Andrija Bilokapić. Na devetnici su sudjelovali i hodočasnici iz župe Runovići.

Posebnom angažiranošću fra Nediljka Šabića i zdušnim prihvaćanjem župnika Makarskog primorja, već je postalo tradicionalno da prvu subotu mjeseca listopada Gospi Sinjskoj hodočaste vjerenici Makarskog primorja sa svojim dušobrižnicima. Preko sedam stotina hodočasnika stiglo je iz slijedećih župa:

Opširnije...

Provincijali Franjevačkog reda OFM iz Europe, predvođeni predsjednikom UFME fra Miljenkom Štekom i provincijalom fra Joškom Kodžomanom, hodočastili su u srijedu, 21. listopada 2015., iz Dubrovnika u Svetište Gospe Sinjske. Hodočasnici su iz Dubrovnika u Franjevački samostan Gospe Sinjske stigli oko 11 sati.

„Vjernički susret s Majkom Gospodinovom katkada djeluje u nama snažnije i dublje nego sve naše osobne odluke i htijenja. Dostatno je stati pred Majčin lik, da bi u nama provrela iskrenost vjere, iskrenost koja u tišini priznaje svaku ljudsku slabost i vjerničku nedosljednost. To je iskrenost i blizina koja u dubokoj sabranosti označava novi početak života vjere.“

Danas su hodočastili Gospi Sinjskoj vjernici iz Lučana sa svojim dušobrižnikom fra Franom Pupićem te vjernici župe Sv. Ante iz Turjaka, sa svojim župnikom fra Mladenom Marićem. Svete mise za hodočasnike predvodio je fra Ante Akrap.

U nedjelju, 9. kolovoza 2015., slijedeći višegodišnju tradiciju da hodočaste na dan Alke, vjernici iz Rame i iz župa Imotske krajine (Imotski, Lovreć, Podbablje, Proložac, Runovići, Slivno, Studenci, Vinjani) hodočastili su u svetište Čudotvorne Gospe Sinjske predvođeni ramskim gvardijanom fra Tomislavom Brkovićem i imotskim gvardijanom fra Kristianom Stipanovićem.

Opširnije...

Danas je slavljena Sv. misa na Gradu prigodom alkarskih svečanosti. Sv. misu je predvodio i propovijedao don Stipe Ljubas, dekan Cetinskog dekanata, u zajedništvu sa sinjskim gvardijanom i fra Petrom Klapežom i fra Božom Vuletom.
U svojoj propovijedi don Stipe je povezao povijesne prilike pred trista godina s našim suvremenim prilikama ističući važnost utjecanja zagovoru Bl. Dj. Marije. Posebno je naglasak stavio na važnost obitelji.
Prije mise prof. Velimir Borković održao je „sat povijesti“, na oduševljenje svih nazočnih.

Kruna cjelonoćnog hoda mladih iz Splitsko-makarske nadbiskupije od Solina do Sinja bila je rana jutarnja misa, 9. kolovoza 2015., u dvorištu Svetišta Gospe Sinjske koju je predvodio generalni vikar mons. Miroslav Vidović. U koncelebraciji su bili sinjski gvardijan fra Petar Klapež, predstojnik Ureda za pastoral mladih don Mihael Prović i još sedam svećenika. Na hodočašću je sudjelovalo oko dvije tisuće mladih. Pjevanje su predvodili franjevački bogoslovi fra Filip Čogelja, fra Ivan Grubišić, fra Slaven Čeko, fra Stipan Vugdelija, fra Josip Šabić, fra Ivan Đuzel, fra Dario Sinković pod ravnanjem fra Frane Bosnića.

Tradicionalno hodočašće Čudotvornoj Gospi Sinjskoj uz svetkovinu Velike Gospe, u organizaciji Ureda za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije, započelo je u Solinu 8. kolovoza 2015. Za sakrament pomirenja mladima je bilo na raspolaganju oko dvadesetak svećenika od 19.30 sati do završetka euharistijskog slavlja. Od 20.30 sati molitvu krunicu predmolilo je pet djevojaka: Matea Milaković, Jelena Ćubelić, Klara Milanović, Antea Taraš i Lucija Omrčen. Djevojke, inače, redovito mole krunicu u župi Gospe od Otoka po vodstcom s. Roke Ćublić.

U subotu 31. prosinca 2022., preminuo je papa emeritus Benedikta XVI., u 95. godini života. Pogreb Benedikta XVI. bit će u četvrtak 5. siječnja u 9.30 sati u Vatikanu. Toga dana oglasit će se zvona crkava diljem svijeta u vrijeme početka sprovodne mise. U crkvi Gospe Sinjske Misa zadušnica za Benedikta XVI. slavit će se u 18 sati.
Molimo s cijelom Crkvom da ga milosrdni Gospodin primi kao svoga dobroga i vjernoga slugu i udijeli mu život vječni.

„Gospe Sinjska, stoljećima se tvoja odana djeca utječu tebi pred ovom svetom Slikom. Ti si i danas u svojoj dobroti i milosrđu vjerna nama kao što si bila našim precima. Tvoje se majčinsko Srce ne mijenja, ne zaboravlja svoje djece.“ Ovim riječima, danas, treći dan devetnice, upućujemo svoje molitve našoj nebeskoj Majci, našoj Zagovornici i Zaštitnici.

Opširnije...

Povodm Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva u svijetu, članovi Franjevačke mladeži Župe Gospe Sinjske u nedjelju 18. listopada, na Trgu kralja Tomislava, organizirali su prikupljanje pomoći za siromašne korisnike župnog Caritasa. Akcija je se sastojala od prikupljanja higijenskih i kućnih potrepština. Zahvaljujemo svim našim župljanima i ljudima dobre volje koji su se odazvali ovoj akciji.

Poštovani štovatelji Čudotvorne Gospe Sinjske, na našoj mrežnoj stranici "Svetište Gospe Sinjske" otvorili smo novu kategoriju "300. obljetnica krunjenja" u kojoj ćemo objavljivati prigodne materijale u godini kada slavimo 300. obljetnicu krunjenja slike Čudotvorne Gospe Sinjske (1716.-2016.). Veliko slavlje jubileja obilježit ćemo u nedjelju, 25. rujna 2016. god.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
10 – 17. studenoga 2019.
32. nedjelja kroz crkvenu godinu.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
3. – 10. studenoga 2019.
31. nedjelja kroz crkvenu godinu.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
27. listopada – 3. studenoga 2019.
30. nedjelja kroz crkvenu godinu.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
20. – 27. listopada 2019.
29. nedjelja kroz crkvenu godinu.
Misijska nedjelja - Dan molitve i solidarnosti s potrebnima u misijama.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
13. – 20. listopada 2019.
28. nedjelja kroz crkvenu godinu.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
22.– 29. rujna 2019.
25. nedjelja kroz crkvenu godinu.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
29. rujna – 6. listopada 2019.
26. nedjelja kroz crkvenu godinu.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
8.– 15. rujna 2019.
23. nedjelja kroz crkvenu godinu.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
25. kolovoza – 1. rujna 2019.
21. nedjelja kroz crkvenu godinu.

Opširnije...

ŽUPNE OBAVIJESTI
Obavijesti od 18 do 25. kolovoza 2019
20. nedjelja kroz crkvenu godinu.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

11. – 18. kolovoza 2019. 

19. nedjelja kroz godinu. 

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

4. – 11. kolovoza 2019.

18. nedjelja kroz godinu

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI 
28. srpnja – 4. kolovoza 2019.
17. nedjelja kroz crkvenu godinu.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

21. – 28. srpnja 2019.

16. nedjelja kroz crkvenu godinu.

Pripremajući se za proslavu velikog jubileja 300. obljetnice čudesne obrane Sinja, u Svetištu Gospe Sinjske, održana je duhovna obnova. Obnova je počela u četvrtak 2. listopada 2014. i održavala se narednih devet mjeseci, svakog prvog četvrtka u mjesecu. Na prvom susretu voditelj duhovne obnove fra Ante Vučković istakao zadovoljstvo da se i on sam, kao „dijete Sinja, može spremiti sa štovateljima Čudotvorne Gospe Sinjske, za tristotu obljetnici onog neobičnog događaja koji je obilježio ovo vrijeme od trista godina i generacije ljudi koje su živjele kroz to vrijeme.“
Svaki susret duhovne obnove imao je tri dijela: katehezu, koja se temeljena na Markovu evanđelju, Euharistijsko slavlja te molitve pred Presvetim oltarskim sakramentom.
Zadnji, deseti susret, u pripremi za veliki jubilej 300. obljetnice bit će u srijedu, 15. srpnja na Gospinu Gradu. Susret započinje moljenjem krunice u 18.30 sati.

Voditelj: fra Ante Vučković

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

23. – 30. lipnja 2019.

12. nedjelja kroz crkvenu godinu.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

9. – 16. lipnja 2019.

Presveto Trojstvo. Svetkovina.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

9. – 16. lipnja 2019.

Duhovi. Svetkovina.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

2. – 9. lipnja 2019.

Sedma uskrsna nedjelja

Opširnije...

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

19. – 26. svibnja 2019.

Peta uskrsna nedjelja. Svibanjska pobožnost.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

26. svibnja – 2. lipnja 2019.

Šesta uskrsna nedjelja.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

28. travnja – 5. svibnja 2019.

Druga uskrsna nedjelja. Nedjelja Božanskog milosrđa.

Da bi se izbjeglo širenje bolesti COVID-19 i očuvalo zdravlje stanovništva, sve se svete mise, slavlja sakramenata, sakramentala, pučke pobožnosti, župna slavlja i drugi događaji i svi sastanci otkazuju do daljnjega, kako unutar zatvorenih prostora tako i na otvorenim prostorima.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

12. – 19. svibnja 2019.

Četvrta uskrsna nedjelja. Nedjelja Dobrog Pastira. 

    Iz tiska je izišao novi broj glasila "Gospa Sinjska".

    Glasilo možete preuzeti besplatno,u PDF formatu,  OVDJE (KLIKNI)

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

21. – 28. travnja 2019.

Uskrs. Vazam. Svetkovina.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

14. – 21. travnja 2019.

Nedjelja Muke Gospodnje - Cvjetnica.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

24. - 31. ožujka 2019.

Treća korizmena nedjelja.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
17. - 24. ožujka 2019.
Druga korizmena nedjelja.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

Obavijesti od 10.-17. ožujka 2019.

Prva korizmena nedjelja.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI 

3. - 10. ožujka 2019.

Osma nedjelja kroz godinu.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI 

24. veljače – 3. ožujka 2019. 

Sedma nedjelja kroz godinu.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
10. – 17. veljače 2019.
Peta nedjelja kroz godinu.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

3. - 10. veljače 2019.

Četvrta nedjelja kroz godinu.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

27. siječnja – 3. veljače 2019.

Treća nedjelja kroz godine.

 RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

20. – 27. siječnja 2019.

2. nedjelja kroz crkvenu godinu

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

13. – 20. siječnja 2019. 

Krštenje Gospodinovo. Blagdan.

 RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI 

30. prosinca 2018. – 6. siječnja 2019.

Sv. Obitelj Isusa, Marije i Josipa

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

23. – 30. prosinca 2018.

Četvrta nedjelja došašća.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
16. – 23. prosinca 2018.
3. nedjelja došašća. Nedejlja Caritasa. Materice.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
9. – 16. prosinca 2018.
2. nedjelja došašća

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
2. – 9. prosinca 2018.
1. nedjelja došašća

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

25. studenoga – 2. prosinca 2018.

ISUS KRIST – Kralj svega stvorenoga

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

18. – 25. studenoga 2018.

Trideset i treća nedjelja kroz crkvenu godinu.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

11. – 18. studenoga 2018.

Trideset i druga nedjelja kroz godinu.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

7. – 14. srpnja 2019.

14. nedjelja kroz crkvenu godinu.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

 4.–11. studenoga 2018.

Trideset i prva nedjelja kroz godinu.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

28. listopada – 4. studenoga 2018.

 Trideseta nedjelja kroz crkvenu godinu

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

23. – 30. rujna 2018. 

Dvadeset i peta nedjelja kroz godinu.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
21. – 28. listopada 2018.
Dvadeset i deveta nedjelja kroz godinu. Misijska nedjelja.

20. – 27. svibnja 2018.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

Duhovi. Pedesetnica

Ženidbeni navještaj: Sakrament sv. ženidbe žele sklopiti:1. Ante Jagnjić, sin Marinka i Anke r. Marić, mladić iz Gale i Anđela Bitunjac, kći Ante i Dunje r. Poljak, djevojka iz Sinja

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

30. rujna – 7. listopada 2018.

Dvadeset i šesta nedjelja kroz godinu.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
13. – 20. svibnja 2018.
7. uskrsna nedjelja

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

8. – 15. travnja 2018.

2. uskrsna nedjelja. Nedjelja Božjega milosrđa.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
15.- 22. srpnja 2018.
Petnaesta nedjelja kroz godinu

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
8.- 15. srpnja 2018.
Četrnaesta nedjelja kroz godinu

U prispodobi o talentima gospodar prije odlaska na put dijeli svojim slugama talente prma njihovim sposobnostima. Jednomu daje pet talenata, drugomu dva, trećemu jedan. Prema tomu, ovaj treći sluga najmanje je sposoban. Prvi je upotrijebio onih pet... 

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
24. lipnja – 1. srpnja 2018.
Sv. Ivan Krstitelj, svetkovina

Tema ispravnoga propovijedanja Riječi Božje nastavlja se i u današnjem odlomku iz Evanđelja po Mateju. Često se može čuti kada se u crkvi čita ovaj odlomak kako svećenik ili đakon koji naviješta evanđelje s prijekornim tonom naglasi Isusove riječi „Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji“.  To nije potrebno....

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

17.-24. lipnja 2018.

Jedanaesta nedjelja kroz godinu

Jedno od najvećih razočaranja u Isusa koje su doživjeli narodne starješine, glavari svećenički, saduceji, farizeji i ostale sljedbe onoga vremena  vjerojatno je bilo u trenutku  kad su shvatili da Isus, koji se zvao Mesija...

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
10. – 17. lipnja 2018.
Deseta nedjelja kroz godinu

Ljubiti Boga prva je i najveća zapovijed, ali Isus uz nju spominje i zapovijed ljubavi prema bližnjemu jer su to dvije nerazdvojive zapovijedi o kojima visi sav Zakon i Proroci. Što znači ljubiti?....

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

3. – 10. lipnja 2018.

Deveta kroz godinu

Od mnogih poruka koju možemo iščitati iz prispodobe o svedbenoj gozbi jedna se odnosi na sliku i stvarnost Crkve. Crkva je zajednica pozvanih i sabranih. Različitost negativnih odgovora na poziv kralja....

Vinograd koji  predstavlja Božji narod zasađen je na rodnom svima vidljivu brežuljku. Sadnice su plemenite, a zemlja za sadnju besprijekorno uređena. Međutim, vinograd je umjesto slatkim grozdovima urodio smrdljivom vinjagom, te vinogradaru dalje ne preostaje drugo nego da takav vinograd uništi....

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
6. – 13. svibnja 2018.
6. uskrsna nedjelja.

Prispodoba  o dvojici braće koju otac šalje u vinograd neodoljivo podsjeća na završni dio Isusova govora na gori kada je rekao: „ Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!', nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima.“ (Mt 7,21). No u ovoj prispodobi imamo jednu dodatnu notu.....

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

29. travnja – 6. svibnja 2018.

5. uskrsna nedjelja.

Gospodar vinograda  koji je dao jednaku plaću svim radnicima bez obzira na vrijeme koje su proveli na poslu nije nikomu učinio štetu. S radnicima koji su počeli raditi rano ujturo on se pogodio za denar, i upravo toliko ima je posve pravedno dao na kraju radnog dana.   

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
15. – 22. travnja 2018.
3. uskrsna nedjelja

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

10. - 17.  rujna 2017.

23. nedjelja kroz godinu

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

25. ožujka – 1. travnja 2018.

Cvjetnica. Nedjelja Muke Gospodnje.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

11. – 18. ožujka 2018.

4. korizmena nedjelja (Sredoposna).

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

 25. veljače – 4. ožujka 2018.

 2. korizmena nedjelja. Pačista.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

18. - 25. veljače 2018.
1. korizmena nedjelja. Čista.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

11. - 18. veljače 2018.

Šesta nedjelja kroz godinu - Gospa Ludska.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

4. – 11. veljače 2018.
Peta nedjelja kroz godinu

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
21. - 28. siječnja 2018.
Treća nedjelja kroz godinu.
Molitvena osmina za jedinstvo kršćana

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

16. - 23. srpnja 2017.

15. nedjelja kroz godinu

 RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
14.-21. siječnja 2018.
Druga nedjelja kroz godinu.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
3.-10. prosinca 2017.
1. nedjelja došašća - početak priprave za Božić

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
19.-26. studenoga 2017.
33. nedjelja kroz godinu. 

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
12.-19. studenoga 2017.
32. nedjelja kroz godinu.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
5.-12. studenoga 2017.
31. nedjelja kroz godinu.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

29. listopada - 5. studenoga 2017.

30. nedjelja kroz godinu.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
22.–29. listopada 2017.
29. nedjelja kroz godinu. Misijska nedjelja. 

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
15.–22. listopada 2017.
28. nedjelja kroz godinu

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
8.-15. listopada 2017.
27. nedjelja kroz godinu

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

1.-8. listopada 2017.

26. nedjelja kroz godinu

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

24.  rujna - 1. listopada 2017.

25. nedjelja kroz godinu

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
17. - 24.  rujna 2017.
24. nedjelja kroz godinu

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
3. - 10.  rujna 2017.
22. nedjelja kroz godinu

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

20. – 27. kolovoza 2017.

20. nedjelja kroz godinu

Sveti Ivan Krstitelj, kada među ljudima koji mu dolaze da ih krsti vidi farizeje i saduceje, prvake naroda u poznavanju Zakona, obraća  im se najoštrijim riječima.  Umjesto draga braćo, on  im kaže leglo gujinje!, a izvorni grčki izraz koji stoji na tome mjestu mogli bismo još bolje prevesti: gujin porode!

Kad je, dakle, Ivan završio u tamnici, Isus poziva i okuplja oko sebe dvanaestoricu učenika koje upućuje i poučava o Kraljevstvu nebeskom. Govori im o vrijednostima toga Kraljevstva i pred njima čini razna čudesa koja potvrđuju njegov dolazak. 

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

30. srpnja - 6. kolovoza 2017.

17. nedjelja kroz godinu

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

9. - 16. srpnja 2017.

14. nedjelja kroz godinu

Prispodoba o farizeju i cariniku ispripovijedana je tako da se na kraju izvodi zaključak kako je ponizna molitva grešnoga carinika koji moli Boga da mu se smiluje bolja od farizejeve zahvalne molitve u kojoj zahvaljuje Bogu što nije kao ostali ljudi grabežljivci, nepravednici, preljubnici i carinici.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

 2. - 9. srpnja 2017.

 13. nedjelja kroz godinu

Prispodoba o molitvi farizeja i carinika u hramu koju smo slušali prošle nedjelje ostala je nedovršena. Doduše, Isus je pohvalio carinikovu poniznu molitvu „Bože, milostiv budi meni grešniku“ i rekao da je on iz hrama otišao kući opravdan, a ne farizej koji se u svojoj molitvi hvalio pred Bog i podcjenjivao druge ljude. 

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
25. lipnja - 2. srpnja 2017.
12. nedjelja kroz godinu

Posljednja rečenica današnjih misnih čitanja glasi: „Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?“ To pitanje stoji na kraju odlomka iz Evanđelja po Luki gdje Isus na primjeru uspjeha uporne udovice koja traži  pomoć od zloga suca poučava svoje učenike kako treba neprestano moliti.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

11. - 18. lipnja 2017.

Presveto Trojstvo - svetkovina.

Češki katolički svećenik Tomáš Halík koji se smatra jednim od najznačajnih „teologa ateizma“ na jednome mjestu u svojoj knjizi Strpljenje s Bogom komentira Isusove riječi koje slušamo u današnjem evanđelju (i paralenim mjestima u Mk i Mt) kada apostoli traže od Isusa da im umnoži vjeru, a on im odgovara: „Da imate vjeru koliko je zrno gorušičino ...“

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
28.  svibnja - 4. lipnja 2017.
Sedma uskrsna nedjelja

Opis čudesnoga ozdravljenja Naamana Sirca obuhvaća čitavo peto poglavlje Druge knjige o kraljevima (5,1-27), a današnje prvo čitanje donosi samo odlomak u kojem se Naaman na riječ proroka Elizeja okupao sedam puta u rijeci Jordanu i očistio se od gube od koje je bolovao.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
14.- 21.  svibnja 2017.
Peta uskrsna nedjelja

Raspored bogoslužja i obavijesti

30. travnja - 7. svibnja 2017.

Treća uskrsna nedjelja - Bijela

Tri prispodobe o milosrđu upućene su  farizejima i pismoznancima koji su mrmljali zbog toga što je Isus primao grešnike i carinike i s njim jeo i pio. Prema tome, ove prispodobe posebno značenje imaju za nas onda kad nekomu prigovoramo zato što je milosrdan.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
16. - 23. travnja 2017.
Nedjelja uskrsnuća Gospodinova - Uskrs.

Prorok Amos djelovao je u osmom stoljeću prije Krista. Tada je židovski narod bio politički razjedinjen i podijeljen na dva kraljevstva. Južno, Judeju, i sjeverno, Izrael. U tom vremenu Amos je svjedočio duhovnu i vjersku povezanost politički razdijeljenog židovskoga naroda.  

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJEST
 9. - 16. travnja 2017.
Nedjelja Muke Gospodnje - Cvjetnica

DEVETNICA
i
HODOČAŠĆA

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

 23. - 30. travnja 2017.

Druga uskrsna nedjelja  - Bijela

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
 2. - 9. travnja 2017.
Peta korizmena nedjelja - A

Ženi se Luka Pupić, sin Ante i Vesne r. Vučković, mladić iz Otoka i uzima Anđelu Krajinu, kći Stipana i Mirjane r. Prolić, djevojka iz Sinja. Vjenčanje u subotu u Sinju.

U ponedjeljak,
3. klovoza u 21.00 sat u
klaustru franjevačkog
samostana u Sinju
bit će premijerno
prikazan film
o Svetištu
Gospe Sinjske.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
 26. ožujka - 2. travnja 2017.
Četvrta korizmena nedjelja

U subotu, 11. srpnja u 10.00 sat

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

 19. - 26. ožujka 2017.

Treća korizmena nedjelja 

Misa za domovinu
u crkvi Gospe Sinjske
u 10 sati

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
12. - 19. ožujka 2017.
Druga korizmena nedjelja
Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u BiH
Korizmena akcija Caritasa u kojoj molimo i prikupljamo pomoć za vjernike u BiH

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

 5. - 12. ožujka 2017.

Prva korizmena nedjelja kroz godinu

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

12. - 19. veljače 2017.

Šesta nedjelja kroz godinu

Otvaranje izložbe
13. svibnja 2015.
u 19.00 sati
u samostanskom klaustru

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

 5. - 12. veljače 2017.

Peta nedjelja kroz godinu

Osim materijalnih potreba čovjek ima duhovne potrebe i interese, koje čovjek treba razvijati i koji ne smiju zakržljati. Čovjeku treba hrana i piće, treba mu odjeća i stan, ali osim toga čovjek ima potrebu za ljubavlju, za smislom, za srećom i ispunjenjem. Može netko biti materijalno dobro situiran, imati kruha i novca napretek, a opet da mu život bude nikakav: nepriznat, neprihvaćen, odbačen, komunikacija s bližnjima nikakva, odnosi polomljeni

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

 29. siječnja - 5. veljače 2017.

Četvrta nedjelja kroz godinu - A

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

 25. prosinca 2016. - 1. siječnja 2017.

Božić - Rođenje Gospodinovo

Put križa na Gradu
u petak 27. ožujka

ZA MLADE
u 11.00 sati

ZA CIJELU ŽUPU
u 16.00 sati

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

 18. - 25. prosinca 2016.

4. nedjelja Došašća - Očići

Od Cvjetnice u 14.00 sati do srijede u 12.00 sati izložen je Presveti Sakrament u našoj crkvi. Klanjanje, u ponedjeljak, utorak i srijedu, počinje u 9.30 sati a završava prije večernje mise u 19.00 sati.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

11. - 18. prosinca 2016.

3. nedjelja Došašća - Nedjelja Caritasa

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

4. - 11. prosinca 2016.

2. nedjelja Došašća

Utorak, 24. 2. 2015
u 18.30 sati

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

 27. studenoga - 4. prosinca 2016.

1. nedjelja Došašća

U procesu protiv Isusa pred rimskim upraviteljem Pilatom odvija se dijalog u kojem Pilat među ostalim pita Isusa je li on židovski kralj. Isus na to pitanje ne odgovara izravno, nego postavlja protupitanje. To Isus redovito čini kad mu netko postavlja pitanje na koje ne traži drukčiji odgovor od onoga koji već ima. Pilatu je, naime, dobro poznat Isusov slučaj. On zna da je optužba kako se Isus pravi kraljem lažna i da se tu radi o školskom primjeru zlobne zamjene teza.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

30. listopada - 6. studenoga 2016.

31. nedjelja kroz crkvenu godinu - C

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

23. - 30. listopada 2016.

30. nedjelja kroz crkvenu godinu - C

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

16. - 23. listopada 2016.

29. nedjelja kroz crkvenu godinu - C

Došašće se tradicionalno dijeli na dva dijela. U prvom dijelu Došašća (do 16.prosinca) pažnja je usmjerena na drugi Kristov dolazak u slavi na kraju vremena, a drugi (od 17. prosinca) dio usmjeren je na slavlje Kristova dolaska koji se već dogodio njegovim rođenjem od Djevice Marije.

28. 11. 2014.
u 18. sati

Ženi se Stjepan Radan, sin Frane i Mirjane r. Romac, mladić iz Sinja i uzima Emanuelu Koljnrekaj, kćer Nozija i Marte r. Prekpalaj, djevojka iz Sinja. Vjenčanje u petak u Sinju.

U petak u 18.30 sati

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

 6. - 13. studenoga 2016.

32. nedjelja kroz crkvenu godinu.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

9. - 16. listopada 2016.

28. nedjelja kroz crkvenu godinu - C

Isusove oštre riječi o pismoznancima u današnjem odlomku iz evanđelja po Marku ne možemo ispravno shvatiti ako se ne prisjetimo da samo nekoliko redaka prije isti Isus pohvaljuje jednoga pismoznanca i kaže mu „Nisi daleko od Kraljevstva Božjega:“ (Mk 12,34). Radi se o pismoznancu koji je pitao Isusa koja je prva zapovijed od sviju, a kad je Isus odgovorio da je to ljubav prema Bogu i bližnjemu, pismoznanac je među ostalim uskliknuo da je to „više nego sve paljenice i žrtve“ (Mk 12,33).

Na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa, u nedjelju 14. rujna, slavimo sv. misu kod križa na Visokoj.
Slavlje počinje pobožnošću križnog puta u 8.00 stati kod Župića na Radošiću.

u ponedjeljak 8. rujna
polazak u 7 sati

 Krizma u našoj župi je 3. i 4. svibnja.

Ozdravljenje slijepoga prosjaka Bartimeja posljednji je događaj na Isusovu putu prema Jeruzalemu, gdje će započinje tjedan njegove muke, smrti i uskrsnuća. Taj podatak važan je za razumijevanje ovoga susreta, pogotovo zato što ozdravljeni Bartimej ne ostaje pokraj puta, niti se vraća kući (ako ju je uopće imao) nego, nakon što je progledao ide za Isusom.

IZNAD DVOSMILENOSTI (Mt 6,24-34)

U svojem se životu trebamo odvažno sučeliti s dvije želje našega duha, dvije težnje našega življena. S jedne strane je ono naše biti u svijetu što uključuje hraniti se, oblačiti se, imati krov nad glavom. S druge strane trebamo biti ono što jesmo, što podrazumijeva vrijediti, uspjeti, biti blažen, biti obožen.

ISTINSKO BLAGO (Mt 6,19-23)

Imati ili biti, pitanje je aktualno, da bismo ostvarili svoju istinsku osobnost. Odnos s onim imati i biti je tako nužan. No ti odnosi mogu biti veoma rizični. Oba su nam potrebna da se uljudimo. Neprestano su nam potrebni. Nužno je ipak sačuvati red.

RAZGOVOR S BOGOM (Mt 6,7-15)

Molitva je općenito poznata i naravna stvarnost koju prepoznaju sve religije. Ona je temeljni čin s kojim priznajemo svoje počelo kao svoj cilj. Ona je najuzvišeniji „razumski“ čin, s kojim, istražene vlastite granice, upoznajemo sebe i Drugoga od kojega dolazimo. Molitvom prihvaćamo sebe kao dar Drugoga i Drugoga kao ljubav prema nama.

U BOŽJEM POGLEDU (Mt 6,1-6.16-18)

Jedenje je hranjenje života. Mi se moramo hraniti da bismo živjeli. Post je suprotnost jedenju, življenju. Post ima mnoge vidove: tiče se naših odnosa s drugima, Drugim, sa stvarima i sa samim sobom.

APSOLUTNOST LJUBAVI (Mt 5,43-48)

Kaže se da je ljubav spontana. Sveto pismo, puno stvarnije od našega iskustva, kaže da je ljubav zapovijed. Mi tu konkretnost doista možemo potvrditi. Sebeljublje je spontanije od ljubavi. Vrlo često nazivamo ljubavlju ono što je čisto sebeljublje. Mi ljubimo drugoga zbog vlastite potrebe. Ljubiti drugoga ne znači svesti ga na hranu vlastitoga apetita. Rijetka je besplatna ljubav s kojom netko prihvaća kako je prihvaćen. Ljubav je besplatna ili nije ljubav. Ljubav koja nije besplatna naziva se razvratnicom. Ona nije u interesu drugoga, nego koliko nam drugi može dati. Kako onda ljubiti svoje neprijatelje?

RAZGOVOR S BOGOM

Molitva je općenito poznata i naravna stvarnost koju prepoznaju sve religije. Ona je temeljni čin s kojim priznajemo svoje počelo kao svoj cilj. Ona je najuzvišeniji „razumski“ čin, s kojim, istražene vlastite granice, upoznajemo sebe i Drugoga od kojega dolazimo. Molitvom prihvaćamo sebe kao dar Drugoga i Drugoga kao ljubav prema nama.

RED RADOSTI (Iv 15,9-11)
Ljubav, zapovijed, radost. Kada bi bilo lako za nas, narod koji je upoznao grijeh, povezati te tri stvarnosti, mi bismo bili već sretni. Ali Isusova objava silazi na teren nepovjerenja. Mi smo, da bismo imali radost, razdvojili te tri stvaranosti. Odijelili smo ljubav od zapovijedi.

SLAVA LOZE (Iv 15,1-8)

Naše sjedinjenje s Bogom nije neodređeni osjećaj. Nije ni nerazumljivo umovanje ili intelektualno prosvjetljenje. Riječ je konkretnom životu, potrošenom u ljubavi za druge. Ljubav se pokazuje djelima, više nego osjećajima i riječima. Duhovni život svakoga od nas nije unutarnji, zatvoreni krug, nego mreža odgovornosti.

MISTIČNA SUDBINA (Iv14,21-26)

Isus nam kaže: „ako me ljubite, čuvat ćete moju riječ“. Ljubav nije samo osjećaj. Ona uvlači cijelu našu osobu. Daje nam način postojanja. Ljubav informira naše shvaćanje, želje i djelovanje. Ljubav je sjedinjenje intelekta, volje i djelovanja. Ljubav preobražava onoga tko ljubi u ljubljenoga. Konkretno se ljubi djelima i u istini. Ljubiti znači gledati, čuvati, prakticirati, izvršavati želje Ljubljenoga.

ISTINA O MIRU (Iv 14,27-31)

Mir je dar koji sadrži sve druge darove. Mir pripada onome tko je našao ono što traži i postigao ono što želi. Puno je u ovom našem svijetu govora o miru. Koliko čežnje za mirom u ovom izmučenom čovječanstvo. Mir je iščekivanje nad iščekivanjima. Poslije čežnje za mirom, izvire problem tko je odgovoran za stvaranje mira.

ISUS IKONA (Iv 14,7-14)

Mi ljudi doista ne znamo što nam je dovoljno. To nam lijepo pokazuje apostol Filip. On već živi Onoga o kojemu tvrdi da mu Ga je dovoljno vidjeti, ali to ne opaža. Čini se neka igra. Može postati neka drama.

POBJEDA PRISUTNOSTI (Iv 14,1-6)

Uznemirenje se učenika rađa iz straha Isusove odsutnosti. To je strah koji svatko od nas u sebi nosi. Odsutni se kao takav suprotstavlja prisutnom. Prisutni je sinonim življenoga života. San, na primjer, nije prisutnost niti od njega tražimo da to bude. Ali obitelj, dakle otac i majka, stvarnosti nazočne i vjerne, prisutnost su i tražimo da to budu i da traju. Naše postojanje je prisutnost. Suprotno prisutnosti je odsutnost i muči nas.

PROROŠTVO LJUBAVI (Iv 13,16-20)

Naša je povijest, malena i velika, osobna i sveopća, put da vidimo i da promišljamo slavu koju nam je Bog predvidio. Nažalost, naše slike o Bogu, nepotpune ili štoviše pogrešne, zaprečuju taj put. Svatko od nas djeluje prema slici koju imamo o sebi, koja zapravo odgovara onoj koju imamo o Ocu.

Katarina je rođena u Sieni godine 1347. Kao djevojčica, težeći za višim, upiše se u Treći red sv. Dominika. Gorjela je od ljubavi prema Bogu i bližnjima, učvršćivala je mir i slogu među građanima, odvažno je branila prava i slobodu rimskog Prvosvećenika i promicala je obnovu redovničkog života. Od nje su nam ostala pisana djela bogata naukom i duhovnim životom. Umrla je u Rimu 29. travnja 1380., u trideset i četvrtoj godini života.

VJEČNO JEDINSTVO (Iv 10,22-30)

Vjerovati ili ne nije teoretsko nego praktično pitanje. Čin vjere je djelo naše slobode u kojoj odlučujemo koji temelj izabrati za vlastito postojanje. Kako bilo da bilo mi ljudi živimo od vjere. Vjerujemo u ono čemu povjeravamo svoj život. Možemo vjerovati u stvari, ideje ili osobe. Ako se ne pouzdajemo u Onoga koji daje život, povjeravamo se svojim idolima koji nam oduzimaju život.

KRASAN PASTIR (Iv 10,11-18)

Nama se danas ne sviđa slika „čovjeka ovce“ koji slijedi nekoga pastira. Za razliku od životinje, programirane instinktom, mi smo ljudi slobodni. Nismo prisiljeni vlastitim potrebama. Nas pokreće želja za onim što smatramo boljim za nas. Mi smo po svojoj naravi kultura.

Evanđelist Marko (1 Pt 5,5b-14; Mk 16, 15-20)

Evanđelist Marko jedan je od četvorice evanđelista. Odmah na početku svoga evanđelja on navodi njegov sadržaj i cilj, a to je: “Radosna vijest Isusa Krista, Sina Božjega“ (1,1).
Markovo evanđelje je najkraće od četiri evanđelja, ali i najstarije. Marko ne donosi izvještaj o Isusovu djetinjstvu, ne donosi ni Isusov čuveni Govor na gori (što ga Matej potanko donosi!). Marko započinje svoje evanđelje s propovjednikom pokore i obraćenja Ivanom Krstiteljem čiji glas odzvanja u pustinji poput lava. Zato je i simbol ovog evanđelista lav. Na starim slikama on se redovito predstavlja kako sjedi s otvorenom knjigom I guščjim perom za pisanje, a uza nj je krilati lav.

VRHUNAC NAUMA (Iv 6,52-59)
Evo nas na vrhuncu. Želim reći na vrhuncu nauma, ontološkoga i zato spasenjskog, Boga ljubavi. Na vrhuncu koji se zove „biti jedno s Bićem“. Stići na euharistijsko zajedništvo kao na stanje života. Živjeti euharistijski iz Euharistije.

NAUČITI OD OCA (Iv 6,44-51)

Naš je istinski učitelj Bog. On nas poučava svojom riječju, kao što nas je svojom riječju stvorio učenicima. Njegova riječ je Riječ. To je Riječ koje je bila prije i nastavlja postojati. U Njoj stoji istina svega, a time i čitava istina ljudskosti nas ljudi. Otac nas poučava govoreći govor-Isus, koji je zadnji govor čovjeka o čovjeku. Otac nas uvlači u taj govor i zato nas vodi Isusu.

OČEVI NAUMI (Iv 6,35-40)

Ovo je moja volja. Takvu smo izjavu mnogo puta čuli. Jedna takva fraza, u povijesti kao i danas, s dobrim razlogom čini da drhti i boji se naše ljudsko srce. Mi živimo u razdoblju koje je, kao nijedno do sada, oslobodilo iskustvo terora. Svima nam je poznato. Teror se obukao svim ideologijama. Nikada nije promijenio lice. Teror je postao druga duša čitavih naroda. Trebali smo izmisliti, da bismo ga opisali, riječi kao što su „stratište“, „koncentracijski logor“, „genocid“, „ekocid“.

KRUH S NEBA (Iv 6,30-35)

Čime se doista hranimo? Tko nam daje konačni kruh? Tko nas, u nekom danu kao i u samom životu, podržava s tolikom snagom da bude energija sreće, križa, raja? Naši odgovori mogu biti različiti. Možemo se hvaliti svime i svačim. Možemo mu dati razne odgovore s kojima se hvalimo da smo pronašli životnu snagu i životni kruh.

PRIJE SVEGA VJEROVATI (Iv 6,22-29)

Naša je vjera Božje djelo. Djelo je Božje da vjerujemo u Onoga kojega nam je On poslao. Isus, pitanje o našoj vjeri u Njega, postavlja prostodušno. Nitko ne može reći da je pitanje nejasno. U njemu nas obvezuje da svoju pažnju premjestimo sa sebe na Boga. Pitanje nas upućuje na Njega kojemu pripada primat djelovanja. Njega trebamo prepoznati kao prvoga čimbenika naše drame.

MOĆ U NEMOGUĆEM (Iv 6,16-21)

Naučiti vidjeti Boga u nemogućem. Ta se pouka neprestano ponavlja u Evanđeljima. Hodati po vodi. Uskrsnuti od mrtvih. To su za nas samo nemogući snovi. Za Boga je to stvarnost. Posredstvom svojih znakova i nas želi uvući u tu stvarnost. Zato ne trebamo sumnjati u Njegove znakove. Nije dobro Njegove znakove niti zloupotrebljavati. Oni jednostavno govore da se dogodio prijelaz i da se je Bog svemoćno ponudio našem siromaštvu.

ZNAK KRUHA (Iv 6,1-15)

Iskustvo ovoga svijeta je ono nepravednosti. Nema pravednosti ako se ne primjenjuje na sve jednako. Postalo je norma da ništa nije podijeljeno na pravedan način nikome. Riječ je o normi toliko instuticionaliziranoj da sablazniti se zbog toga čini se perverzija ili utopija. Neprijeporno je da povijest čine države i pojedinci bez duše i bez srca i da se moćni i bogati usrećuju krvlju siromašnih, kao da nisu svjesni da je njihov egoizam samoubojica.

DOĆI IZ OTAJSTVA (Iv 3,31-36)

Naš je ljudski i kršćanski život sučeljavanje između dvaju podrijetla: podrijetlo-nebo; podrijetlo-zemlja. U nama je prisutnije ono da dolazimo iz zemlje. Ponekad nam se dogodi da potpuno uklonimo misao da je nebo sjedište Nekoga. Govor o nebeskom podrijetlu često shvaćamo simbolički.

SUPER-LJUBAV (Iv 3,16-21)

Povijest nas grijeha uči da smo mi toliko ljubili svijet i same sebe u svijetu, da smo nagnali Božje naume da svime zavladamo na svoj način. Posljedice takve odluke nisu sretne. Napredak nije smanjio nazadovanje. Tehnologije nisu donijele mirnije življenje. U povijesti su ušli Kainova gesta, prodaja Josipa, Judina izdaja. I sami naš odnos s našim-biti-u-svijetu, ekološki gledano, postao je grešan.

KONKRETNI PUT

Mi smo se navikli promatrati Isusovu smrt u terminima „žrtve za grijehe svijeta“. Time smo učinili neku vrst liturgijskog čina odvojenoga od ljudskoga suznačja u koji se Isusova smrt smješta. S jedne strane smo mi ljudi sa svojim grijesima, s druge strane Bog Otac koji traži od svoga Sina da umre kako bi nas otkupio. Nije važno što Ga opterećuje teretom osude na smrt. Nije važno kako i zašto. Ono što je važno jest ta misaona „žrtva“.

U NOĆI (Iv 3,1-8)

Noćni razgovor između Isusa i Nikodema treba nas zadiviti. Oni su protagonisti jedne od najtežih zadaća koja nas može zadesiti: upravljati vlastitom religioznom sumnjom. Ljudski je sumnjati. U Nikodemu se svi trebamo prepoznati. On je figura svakoga tko traži svjetlo života. Figura je svakoga čovjeka koji želi svoj život utemeljiti na vjeri.

PEDAGOGIJA LJUBAVI (Mk 16,9-15)

Onaj koji prekorava nevjeru jedanaestorice, isti je Onaj koji ih zatim šalje da pobude vjeru u Njega po čitavom svijetu. Mogli bismo reći da su bili onakvi kakvi jesu i da se je morao prilagoditi njihovoj malenosti. Sam je rekao: „Niste vi izabrali mene, nego Ja vas“. I još: „Bog može učiniti sinove Abrahamove i od kamenja“. Ipak On ostaje slobodan i neuvjetovana. Da je želio drukčije i savršene apostole, nitko Mu ne bi mogao zabraniti da to učini.

NADLJUDSKA SIGURNOST (Iv 21,1-14)

Bog ima zanimljiv humor. Konačno igra poslije križa. Želi razveseliti svoje malene prijatelje, koji su se vratili na jezero da budu ono što su bili prije nego li ih je pozvao da Ga nasljeduju. Apostoli se vraćaju onome što znadu raditi. Isus, izvodeći čudesni ulov, ne želi samo igrati, želi ih vratiti sebi. Želi da napuste staru barku. Želi ih odvratiti da se, puno ili malo, okreću unatrag. Želi im podsvijesti da su postali ribari ljudi.

PONOVNA POJAVA LJUBAVI (Lk 24,35-48)

Utvare su građani nestvarnoga svijeta. One su prazne figure onoga što ne može biti uspoređeno s vrijednošću i čvrstom aktualnošću života.
Kada učenici gledaju uskrsloga Isusa i „vide“ utvaru plaćaju cijenu svoje nevjere. Oni još uvijek misle da je stvarnost ona koju oni oduvijek poznaju i koja se zove „ja“, „ti“, „tijelo“, „smrt“, „nebo“, „zemlja“, i tako dalje. Zato onaj koji je izišao iz te stvarnosti umirući, a Isus je doista umro, izgubio je vrijednost i važnost. Jednostavno je postao sjena.

BOG NA PUTU (Lk 24,13-35)

Bit ćemo žalosni ako smo sami. Ovo je naše duboko iskustvo na razini ljudske ljubavi. Još je istinitije iskustvo da same ljudske ljubavi ne mogu ispuniti velike samoće. Ljudske ljubavi su robovi vremena. Duhovnu samoću ne može ispuniti nešto vremenitoga nego vječnoga. Dvojica su učenika, na putu u Emaus, super žalosni jer se za njih samoća zove „bijaše-Isus“. Isus, doista mrtav, je nepodnošljiv.

POZIVA USKRSLOGA (Iv 20,11-18)

Kada nam poziv dolazi od Uskrsloga ništa više ne možemo željeti u životu, jer Uskrsli znači da je sami život dostigao svoju pobjedu. I ako nas poziva pobjeda života, spašeni smo. Stoga je potrebno da dopustimo Uskrslome da nas pronađe poput Marije Magdalene.

DOGAĐAJ I KONTRADIKCIJA (Mt 28,8-15)

Uskrs je svetkovina života. Slavimo život i njegovu prevlast nad smrću. Krist je pobijedio smrt. To ujedno znači da je život i u nama jači od smrti. Nema više borbe na smrt. Razgovori koji se ukrižuju oko tog velikoga događaja, od tada do danas, ne prestaju biti izvor kontradikcije za nas ljude.

POKOPAJMO NEGATIVNO

Velika je subota. Umrlo je Isusovo tijelo u grobu. Liturgija dana poziva nas da se tijekom dana zadržavamo na Kristovu grobu. Oko groba vlada neka nepodnošljiva šutnja. Pozvani smo zaustaviti se u šutnji na Njegovu grobu. Ovo je doista shodna prigoda. Bdjeti u šutnji. Iščekivati, zapaljujući svjetiljku šutnje. U ovom trenutku riječi postaje nekorisne. Pripadaju starom svijetu, osuđenom na smrt. U šutnji smo pozvani osloboditi se izgovorenih riječi koje ništa ne govore, da bismo stigli do riječi koje govore. Dopustimo da šutnja Velike subote obavije naše duše, zagrije naše srce, upali naša ugašena ili uplašena lica.

ŽEDAN LJUBAVI (Iv 18,1- 19,42)

Križ Velikog petka i križevi čovječanstva su činjenica. Crkva, današnjim liturgijskim obredima, posebno slušanjem muke Kristove i ljubljenjem križa, ne želi ublažiti gorčinu i patnju izazvanu tako raznolikim i preteškim životnim križevima.

 Često se pitamo: Gdje je Bog? Zašto dopušta toliku patnju? Zašto se ne umiješa i ne ostvari pravdu i omogući dobro? Nisu ta pitanja dobro postavljena.

POSTATI DAR (Iv 13,1-15)

„On noći kad bijaše izdan“ (1Kor 11,23). Dovoljna je samo ova rečenica da prodremo u ljudsko i duhovno bogatstvo prvoga dana svetog trodnevlja. U time se riječima nalazi gesta koja karakterizira cijeli Isusov život a posebno Njegovu muku. Vani u mraku djeluje sjena izdajnika, ali istinski protagonist izdaje nije Juda, nego sam Isus koji je u dvorani posljednje večere. On se sam predaje. Čitavo otajstvo Pashe sadržano je u ovome: Isus se predaje, izdaje se.

IZRUČENJE (Mt 26,14-25)

Predati ili izručiti temeljna je riječ muke. Juda predaje Isusa Njegovim neprijateljima, oni Pilatu a on volji narodu, a narod na križ. Ali Isus se sam predaje. Njega je predao Otac u ruke braće. To je predanje samoga sebe, sve do davanja života. Gospodin svjetla ulazi u sve tame nas ljudi koji smo se udaljili od Boga.

OTPADNIŠTVO (Iv 13,21-33.36-38)

Isus, duboko potresen, naviješta izdaju. Njegova potresenost nije zbog vlastite smrti, nego zbog prijatelja koji ga izdaje. Razočaranje i izdaja za Isusa su put proslave i put prema ispunjenju poslanja koje mu je Bog povjerio. No, potresen je jer Mu prijatelj planira kraj života na takav način.

Izdaja, tada kao i danas, ne dolazi izvana, nego stoji unutar učenika, ujedinjenih u slavlju večere s Gospodinom. Gospodin, objavljujući izdaju, ne kani prokazati izdajnika.

TRENUTAK ISTINE (Iv 12,1-11)

Za početak Velikog tjedna dobro je izabran tekst o Marijinom pomazanju Isusovih nogu. To je čin ljubavi i pobožnosti prema Isusu. Takav bi stav trebao prevladati i u nama. Naša bi pozornost trebala biti usmjerena prema Isusu. Sve ono što nas odvraća od Njega trebali bi izbjegavati. Ako Njega ljubimo onda Mu se trebamo približiti s milosrđem. Nije problem poštivati mrtvoga, nego ljubiti živoga.

SLJEPOĆA I PROROŠTVO (Iv 11,45-56)

Koliko se puta zaziva opće dobro da bi se ušutkalo nekoga proroka, premda se uvijek ne upotrebljava fizičko nasilje? Koliko je političkih govora da se izbjegne istina? Što može vrijediti, u odnosu na društvo, narod, Crkvu, život pojedinog čovjeka? Ali politički govor nije nikada govor koji iscrpljuje problem. Politički je govor previše siromašan moralnim vezama, a previše bogat osobnim interesima. Politički govor, u Božjem narodu, danas u Crkvi, znači dati prednost ljudskom znanju, umjesto Božjoj mudrosti, dati prednost ljudskoj opreznosti umjesto snazi Duha i ludosti križa.

Napetost oko Isusa

Isus, umjesto da izmakne kamenovanju, s božanskom nepomičnošću, postojanošću, počinje govoriti. Njegov je govor samoobrana koja je utemeljena na djelima koja opravdavaju Njegove riječi. Istina, bit će ubijen baš stoga jer je Sin Božji, uzimajući na sebe naš grijeh, koji je onaj kojim smo ubili naše biti sinovi Oca.

ISPOVIJED VJEČNOGA (Iv 8, 51-59)

Čitava biblijska tradicija vidi u Abrahamu oca vjernika. Nije on to samo zato jer ga je Bog izabrao da se po njemu objavi nego nadasve jer postaje prototip čovjeka koji prima Božju riječ i opslužuje je. To se prihvaćanje ne ograničava na pouzdanje u Boga u trenutku u kojemu mu On govori, nego se preobražava u uvlačenje čitavoga života u vjernost obećanom savezu, od početka do neograničenog protezanja.

NEKA MI BUDE (Lk 1,26-38)

Danas, na blagdan naviještenja Gospodinova, mi kršćani slavimo susret koji je Bog čekao čitavu vječnost. To je trenutak u kojem je okrunjen san Njegove ljubavi. Bog je konačno pronašao ljudsko biće koje će prihvatiti Onoga zbog kojeg je sve stvoreno. Bog se, preko svojega glasnika, obraća djevici Mariji, koja se odrekla svakog neplodnog pokušaja. I njoj se daruje kao Njezin sin. Čime želi pokazati da svaka budućnost i spasenje čovjeka dolazi samo od Boga.

BLJESAK APSOLUTNOGA (Iv, 8,21-30)

Isusovu smrt možemo promatrati pod raznim vidovima. Prva je činjenica da Isus, smrtan kao svatko od nas, živi taj naravni događaj na nov način. Živi ga kao povratak Sina Ocu. Mi međutim, koji niječemo dolazak od Oca i povratak Njemu, smrt shvaćamo kao odvajanje i lišavanje našega života. Mi ne prihvaćamo da smo sinovi i kćeri i želimo biti izvor samih sebe.

NOVOST LJUBAVI (Iv 8,1-11)

Zakoni bez moralnosti ne služe ničemu i nikome. Nije to pesimistička tvrdnja. Možda je malo ovijena žalošću. Zakonom se želi spasiti društvo od zla. Postoji san o stvaranju savršenog društva, države, Crkve. Ali za savršeno društvo potrebne su savršene osobe. Takve osobe koje nikada ne krše zakon ili koje za to nemaju nikakve potrebe. Ili takve osobe koji bi bile pod stalnom kontrolom autoriteta da ne mogu načiniti nikakav prijestup, koje bi dakle postale roboti. Nalazimo se u divnoj ili užasnoj utopiji.

NAPOR TRAŽENJA (Iv 7,40-53)

Mi smo veoma često uznemireni. Uznemiruje nas stanje u obitelji, u društvu, u politici, u Crkvi. Uznemireni smo zbog nepravde, nepoštenja, nezaposlenosti,... Uz te uznemirenosti, malo ili gotovo nimalo, nemamo religiozne uznemirenosti. Duhovna uznemirenost kao da nam je strana. No, potrebno je da nas Isus uznemiri. Potrebno je da se On stvarno stavi, zbog onoga što jest, u naše postojanje kao stvorenja.

BOŽJI TRENUCI (Iv 7,1-2.25-30)

Gospodinov je čas uvijek zanosio, privlačio pažnju vjernika i razmišljanje teologa. Već je veliko Isusovo otajstvo u Njegovu življenu vremena. Podrijetlo Isusa Krista nerazdvojno je vezano s Njegovim poslanjem. On je postojanje Boga za druge.

DJELOTVORNA ŠUTLJIVOST (Mt 1,16.18-21.24)

Josip je prototip vjernika. U njemu vidimo sumnje i otpore čovjeka da se otvori onomu što je mnogo veće on njega, premda je zato stvoren. Vjera u Riječ utvrđuje rod između Boga i nas. Po njoj, kao i Josip, prihvaćamo Onoga koji ima moć da nas učini sinovima. Sve je ostavljeno našoj odgovornosti, našoj sposobnosti odgovora riječi Božjoj.

VISINE OTAJSTVA (Iv 5,17-30)

Isus nas želi odvesti u visine doma, tamo gdje Trojica koja su Jedno žive oduvijek. Želi nas odvesti tamo gdje smo mišljeni, stvoreni, uzneseni i oboženi da nam objavi čudesnost življenja. Kako se tamo živi, nama bježi. I upravo jer nam bježi, zbog naše malene  mjere, Isus nam to objavljuje u potpunoj istini.

SVETOST BEZ DUŠE (Iv 5,1-3.5-16)

Mi smo ljudi skloni stvarati malene apsolutnosti. Stvaramo vrednote, u sebi relativne, a činimo ih važnijima od svega, vrijednima kao Bog ili više od istinskoga Boga. To je jedna od ludosti koja se krije u našoj razumnosti, jedan od znakova prevrtanja koje je odbacivanje Apsolutnoga izazvalo u nama. To je neki oblik nostalgije, ovijene neznanjem, koja nastavlja tražiti na svoj način ono što smo izgubili.

SMISAO ZNAKOVA (Iv 4,43-54)

Radost zbog znakova koja Isus čini, izvršeni znakovi zbog radosti... Je li samo to dar Evanđelja? Pitanje nije akademsko. Znamo da određena pitanja, iako znamo već odgovore, nastavljamo postavljati kao da ništa ne znamo. I to zato jer su odgovori savršeni, a mi nismo. Usprkos svemu, željeli bismo odgovoriti na svoj način. Isusovi su znakovi jedna od tih stvarnosti o kojoj bismo rado željeli reći: da, to je sve.

KLJUČ ŽIVOTA (Lk 18,9-14)

U našem životu puno je ulaza i vrata. Jedna od tih vrata koje su nama, kao vjernicima, veoma važna su ona koja vode u Božje kraljevstvo. Nadvratnik tih vrata je vjera. Dovratnici tih vrata su molitva i poniznost. Bez nadvatnika, vjere, umiremo se od obamrlosti. Bez dovratnika, molitve i poniznosti, rastemo u umišljenosti. Temelj vjere i molitve je poniznost.

UZVIŠENA ZAPOVIJED (Mk 12,28b-34)

Ljubav je najdublja čežnja našega ljudskog srca. Ljubav je jedini razlog postojanja. Stvoreni smo iz ljubavi i za ljubav. Ne možemo se ostvariti osim u ljubavi. Vrlo često ne znamo ljubiti. Vjerujemo da ljubimo, a ne činimo ništa drugo doli ljubimo sami sebe. Na putu koji vodi ljubavi, često se zaustavimo zavedeni varkama ljubavi: osjećajnošću, divljenju, popuštanju. Ljubiti nekoga ne znači biti ganut drugim, imati afektivnost prema drugome, prepustiti se drugome, diviti se drugome, željeti drugoga, posjedovati drugoga. Ljubiti je bitno prihvatiti drugoga onakvim kakav jest i potpuno se darovati drugome i drugima.

RADIKALNI IZBOR (Lk 11,14-23)

Nama ljudima nije strano vidjeti opsjednutost u drugima. Iz toga nije bio izuzet ni Isus. Od kojega duha dolazi Isusovo djelovanje, pitaju se Njegovi suvremenici. Ne prepoznati Isusa i procijeniti Ga nečistim, grijeh je protiv Duha Svetoga. Njegovi mu neprijatelji predstavljaju svoj zločesti duh. Da je Isus ispunjen Duhom, očita je istina. Zato je notorna laž suprotnost koja veli da Ga posjeduje „nečisti duh“. Čista laž ovdje znači laž u čistom stanju. Najgore stanje razumskog stvorenja.

ISPUNJENJE LJUBAVI (Mt 5,17-19)

Isus je došao ispuniti zakon i proroke. Zakon je dobar. Zakon predlaže dobro a osuđuje zlo. Zapovijeda ono što čini da život raste. Zabranjuje ono što umanjuje život. Proroci, u svoje vrijeme, pozivaju na zakon, prokazujući prekršitelje i obećavajući novo srce i novi Duh, onima koji konačno hode po putu Gospodnjem.

NEOGRANIČEN (Mt 18,21-35)

Nas ljude veoma čudi nedostatak granice kada je u pitanju milosrđe i oproštenje koje ga slijedi. Ako doista ne postoji granica, potrebno je zamišljati svijet u kojem jednostavno granica ne postoji. Nama, naviknutima na granice i ograničenja, takav svijet nema smisla kao stvarnost. To znači naći se neposredno, licem u lice, s beskonačnim.

SLOBODAN I PROROK (Lk 4,24-30)

U tajni našega postojanja postoji stvarni domet našega sučeljavanja s utjelovljenim Bogom. Pitanja tog odnosa mogu se ovako postaviti: pripada li nama Riječ postala tijelom? Možemo li od Njega činiti što god želimo? A On, koji je postao čovjekom da nam služi, može li činiti što hoće? Je li On naš po svim učincima? Nisu to čudna pitanja. Ako se je Bog predao potpuno nama ljudima, mogli bismo pomisliti  da nam je dopustio da Mu poništimo i ime.

Dragi vjernici, donosimo Vam rspored blagoslova obitelji za Glavice i Lučane u 2020. godini.

Opširnije...

SUD LJUBAVI (Lk 15, 1-3. 11-32)
Mi se ljudi ne možemo pohvaliti svojim poznavanjem Boga. Upravo na temelju našega poznavanja ili nepoznavanja Boga, stvaramo odnos ili ne odnos, s Bogom i drugima. Ateizam i religija, razuzdanost i legalizam, ništavilo i vitimizam, sve su to vidovi koji proizlaze iz jednoga jedinoga izvora: nepoznavanja Boga ili krive slike o Bogu.

ODUPIRANJE

Mi ljudi, kao stvorena bića, imamo svoj početak i svoj kraj na ovoj zemlji. To je naša povijest. Mi smo povijesno biće. Živimo i stvaramo vlastitu povijest: povijest svojega rasta, svojeg psihičkog razvoja, povijest svojih odnosa, povijest svojega rada i poziva, bračnu i obiteljsku povijest… Ako nemamo vlastitu povijest i ne poznajemo povijest svojih odnosa, nemamo o čemu pričati s drugim.

PRAVEDNOST VJERE (Lk 16,19-31)
Zemaljsko je postojanje most koji je postavljen nad ponorom između pakla i Očeva krila. Most je dugi luk našega života koji kasnije pada. Prelazi ga se izvršavajući pravednost. Da bismo se uputili ispravnim putem, korisno je postaviti se s gledišta cilja i činiti ono što bi se tada željelo učiniti. Cilj je taj koji određuje sredstva da ga postignemo.

LOGIKA KRIŽA (Mt 20,17-28)
Jedna od suprotnosti između nas i Boga jest poimanje slave. U našem kršćanskom postojanju suprotstavljaju se dvije slave: ona Sina čovječjega i ona nas kršćana. Isusova se slava sastoji u predanju, služenju i darivanju života. Druga, naša slava, vidi svoje ostvarenje u posjedovanju, podjarmljivanju, pokoravanju i davanju smrti.

Poštovana braćo i sestre, ovim putem vas obavještavamo je da sestra korona, ovaj nevidljivi sveprisutni viru, pohodio i naš i vaš samostan. Jutros su nam stigli rezultati testiranja. U samostanu imamo 8 fratara zaraženih korona virusom i trojicu koji moraju ponoviti testiranje. Dakle, 11 fratara je u opasnosti od oboljenja. Među zaraženima, barem za sada, samo trojica imaju blaže simptome.

DJELOTVORNE RIJEČI (Mt 23,1-12)
Velika je moć i nemoć riječi. Riječima se možemo uzajamno prihvatiti, ohrabriti, utješiti, pomoći. Tada su naše riječi istinite. Činimo ono što govorimo. Riječi, da bi bile istinite, trebaju biti življene. Samo tako rastemo u ljubavi. Samo praksa čini istinitom ili lažnom teoriju. Ovdje je u igri ne pravovjernost, nego pravo-djelovanje.

NEMJERA LJUBAVI (Lk 6,36-38)
Prva slika koju mi ljudi imamo o Bogu, iznad svake religiozne formacije, jest ona da je On strogi sudac. Kao što sunce daje obrub sjeni, tako beskonačno dobro iznosi na vidjelo našu ograničenost i naš grijeh. Tko se osjeća ograničenim i grešnim, automatski se osjeća osuđenim. Slika Boga koji osuđuje sa strogošću, zadnji je idol koji Isus uspijeva odnijeti, posredstvom križa, gdje On, pravednik, nosi zlo nas nepravednih. Njegov je križ jedincati mogući sud Sina koji je jednak Ocu milosrđa.

MI I GREŠNICI (lk 7, 36-50)

Naš odnos s evanđeoskim tekstom može biti veoma različit. Možemo se duboko, pameću i osjećajem, poistovjetiti s njim. Možemo se približiti samo na nekoliko centimetara njegovoj ljudskosti i njegovoj veličini. Možemo ga i ne čuti, pa mu se tako i ne približiti. Jedan od evanđeoskih tekstova koji izaziva naše različite reakcije je susret Isusa i grešnice u kući farizeja Šimuna. Razgovor se odnosi na nježnost susreta koji ne prlja, nego čisti.

DUG LJUBAVI (Mt 5, 20-26)
Više su ratovi između religija odnijeli života u svijetu nego bič kuge i gladi. To je jedno od strašnijih upozorenja na koje doista ponizno trebamo svratiti pozornost. U životu vjere nije dovoljno „prinijeti dar na žrtvenik“. U civilnom je životu oprečno zazivati blagoslov na planove bitke. Ipak u sebi imamo zadnji otpor Evanđelju: ne želimo se odlučiti i napustiti svaku vrst neprijateljstva i usuđujemo se ići Bogu, zavaravajući se da ga častimo, dok bi zapravo trebali ići bratu koji nam je daleko. Sloga s bratom toliko je važna da međusobno pomirenje ima prednost pred bilo kojim religioznim činom.

POUZDANJE LJUBAVI (Mt 7,7-12)

Ištite, tražite, kucajte, veli nam Isus. Ta stvarnost nije posebno glas samo onih koji vjeruju Bogu. To je glas svih ljudi. Svaki se čovjek osjeća potrebnim, jer ne uspijeva zadovoljiti sve svoje želje. Tako da je traženje jedno od naših najčešćih glasova. Ne postoji stvorenje koje ništa ne traži. To nije moguće. Siromah traži kao siromah. Bogat traži kao bogataš. Obojica su pod zakonom ovisnosti čovjeka i nitko ne može sve sebi dati. Isus dakle tumači svojom zapovijedi zakon koji je duboko upisan u život svakoga od nas.

PREDATI SE OTAJSTVU (Lk 11,29-32)

Često nam se događa da postanemo razočarani, uvrijeđeni, ako ne postignemo ono što smo željeli, pitali, očekivali. Ništa čudnoga. To je odgovor nezadovoljene potrebe. Ali s Bogom nije dobro dopustiti sebi takva instinktivna ponašanja, jer se okreću na našu štetu.

OTAC NAS LJUBI (Mt 6,7-15)

Molitva je stajanje pred Bogom, čija smo slika i prilika. Pred Njim smo ono što jesmo. Daleko od Njega nismo ono što jesmo. Daleko smo od sebe samih. Molitva nije opredjeljenje za pobožne duše. Ona je spasenja čovjeka kao čovjeka, koji u molitvi prima vlastiti identitet. Molitva nije zatvaranje u sebe, gledajući vlastiti pupak ili vlastite unutarnje fantazme. Molitva je otvaranje Drugome koji nas čini da budemo ono što jesmo.

KONAČNI IZBOR (Mt 25,31-46)

Svijet i mi ljudi imamo svoj početak i svoj kraj. Naš početak i kraj nisu u našim rukama. Gospodin je dao početak nama i svijetu. I Gospodinov će dolazak zaključiti povijest nas ljudi i svijeta. Taj dolazak nije meteor koji silazi s neba. Njegov je dolazak cilj puta koji je povjeren našoj odgovornosti. Konačni nas sud vraća iz budućnosti u sadašnjost. Naše „blaženstvo“ ili naše „prokletstvo“ ovisi o našoj ljubavi darovanoj ili negiranoj braći i sestrama u potrebi, u kojima nas Gospodin pohađa.

NEPODNOŠLJIVI ZAŠTO (Lk 5,27-32)

Vlastito je nama ljudima da se pitamo zašto događaji. Ono što nas zanima jest znati zašto nešto činimo. Ne činimo to zato da imamo skrivena tumačenja u našoj psihološkoj strukturi, koliko da utvrdimo svoje nakane.

RAZLOZI RADOSTI (Mt 9,14-15)

Biti osoba znači na poseban način biti u susretu, odnosu, iz kojega se rađa radost. Jesmo li mi kršćani sposobniji za odnos od drugih ljudi? Sama vjera ne čini čovjeka sposobnim za osobni odnos s drugim ili s Bogom. Kršćanska vjera je izazov da otkrijemo otajstvo naše osobe i da postanemo sposobni da se uzajamno susrećemo na iskren način i da iz susreta iziđemo preobraženi. Naša nam vjera govori da je Isus s nama. To je nešto posebno. Isus je s nama na ovoj zemlji. To je razlog radosti jer ga možemo susresti.

UZMI SVOJ KRIŽ (Lk 9,22-25)

Uzmi svoj križ. Križ. Ta je riječ postala sinonim boli, patnje. Ona nam nije ugodna. U njoj vidimo nesreću, zlo. Unatoč tome, Isus nam nudi križ kao put života. U Njegovoj misli križ izriče najvišu milost, onu koja stiže do istinskog shvaćanja postojanja i života.

P E P E L N I C A
(Jl 2,12-18; 2 Kor 5,20-6,2; Mt 6-1-6;16-18)

U mnogim starim religijama raširena je upotreba pepela. I u našoj kršćanskoj liturgiji koristimo pepeo. Što nam to kaže? Pa pepeo-prah simbolizira, označava lomnost, krhkost, nestalnost ljudskog života. Mi smo po svojoj strukturi: lomni, prolazni, sebični, tjelesni, materijalni. Jednom riječju. Mi smo grješni. To je naše stanje. Zašto je to tako?

BOŽJE PITANJE (Mk 8,14-21)

Tvrdoća srca je ta koja bi nas trebala zabrinjavati. Zbog nje još ne razumijemo. Ne razumjeti što je zapravo ne željeti shvatiti. Nije riječ o čistoj i jednostavnoj mogućnosti. Da je tako, Isus nam ne bi uputio ni najmanju opomenu, jer je došao ozdraviti slijepe. Nije došao da nam spočitne što ne vidimo. Riječ o nečem drugom.

ZNAK NAD ZNAKOVIMA (Mk 8,11-13)

U našem životu postoje trenuci u kojima Bogu nismo zanimljivi kao sugovornici. Tada On odlazi. Ulazi „u lađu pa odlazi prijeko“. Taj je trenutak onaj u kojemu se gasi u nama ispravna nakana. Postajemo dijalektični pred Njim. Lukavi kao zastupnici. Zaboravljamo da smo pred Bogom slave. Čeka da se odlučimo biti kao djeca.

“Ne budite na sablazan nikome! Što god činite, sve na slavu Božju činite.” - piše apostol Pavao. A slava je Božja na ovome svijetu, kako je davno kazao sveti Irenej, “živi čovjek - homo vivens.” I najveća briga svakoga Isusova vjernika trebala bi biti: spasenje čovjeka. Tome nas je Isus naučio: on je svojim primjerom pokazao da svaki čovjek zaslužuje našu ljubav, naše povjerenje, našu svesrdnu pomoć.

SVAKODNEVNA POPUDBINA (Mk 8,1-10)
Jesti da bismo živjeli. Živjeti da bismo postojali. Postojati da bismo ljubili i darivali. Evo skandiranja činjenice da postojimo. Zašto nam je dano vrijeme? Koliko je naše vrijeme? U usporedbi s vječnosti, ono je kao vrh igle. Ipak i vrh igle može postati užaren vatrom koja ga obavija.

POZIV APSOLUTNOGA (Mk 7,31-37)

Otvori se, tipična je Božja riječ nama ljudima. Zatvoreno uho ne može slušati. Zavezani jezik ne može izgovarati riječ koja spašava. Otvoreno uho je u stanju slušati Ga. Razvezani jezik sposobna je odgovoriti Mu. Ulazimo u dijalog s Njim. Postajemo Njegov partneri. Otvoriti se, ostaje pitanje života. Naš je dijalog s Njim plod slušanja.

SRČANOST LJUBAVI (Mk 7,24-30)
Ljubav, kad je ljubav, nosi posvuda svoj žar dobrote. Ne može živjeti samo za sebe. Ne može se zaustaviti samo na jednom mjestu. Želi doseći svako mjesto i svakog čovjeka. Ljubav preskače sve prepreke. Obara sve ljudske tradicije.

VARLJIVA MORALNOST (Mk 7,1-13)
Potreba da budemo pravedni, iskonski je glas Boga Stvoritelja u nama. No, veoma često i vrlo brzo postaje potreba da se osjećamo pravednima. Nažalost, ta se želja, zbog naše sljepoće, pretvara u mirnu alkemiju da se učinimo pravednima od sebe. Da se možemo izjaviti ili štoviše pokazati se  pravednima pred drugima. Nije nam strano da se i pred Bogom izjašnjavamo pravednima. To je naša mjera ludosti.

POTPUNI NAUM (Mk 6,53-56)

Isus ne želi da bude samo dodirnut. Želi da Mu se vjeruje. Upravo se tu otvara Njegova i naša drama. Tu se odvija sukob tumačenja. Uvijek je u pitanju sreća koja tu leži. Ona koju nam On nudi i ona koju mi želimo, stavljajući na kocku čitavo postojanje.

Isus je naš učitelj i uzor. Riječju i primjerom pokazuje nam kako živjeti svoju vjeru. Današnje evanđelje donosi nam vjerni izvještaj o jednom Isusovu danu. U tom danu susrećemo Isusa kako liječi bolesne, naviješta Kraljevstvo Božje, te povlači se na molitvu. Isus pokazuje brigu za cijeloga čovjeka: on liječi bolesne, a ujedno naviješta Kraljevstvo Božje; umnaža materijalni kruh, a obećava i kruh nebeski; dok naviješta Radosnu vijest ne zaboravlja na naše ovozemaljske potrebe.

LJUBAV KOJA OBJAVLJUJE (Mk 6,30-34)

Postoji dobro poučavanje. Ono proizlazi iz suosjećanja. Ono počinje ljubavlju. Prolazi istinom. Završava u postojanju koji se živi znakovito. Suosjećanje je pokrenuto patnjom drugih. To je Isus koji poučava.

NESHVATLJIVA SVETOST (Mk 6,14-29)

Ne smije se, kaže svijet, opomenuti nekog moćnika. Ipak smo na to pozvani. I iz naših usta treba izići: nije dopušteno. Nije to zakonitost. Nije to ni jednostavna osuda. Proroštvo je uvijek prokazivanje grijeha i poziv na obraćenje. Prorok želi spasiti grešnika zbog ljubavi po kojoj izlaže svoj život.

VELIKI POČETAK (Mk 6,7-13)

Nama početak nije stran. Bilo je i bit će puno početaka u našem životu. Možda se i nama kao i apostolima dogodio i poneki veliki početak.

IZBOR BEZ DUŠE

Donositi odluke, činiti izbore, pripada našoj naravi. Pozvani smo ih donositi. Bog poštuje tu našu sposobnost. Često ih i donosimo. Ponekad to činimo bez prethodnog razmišljanja. Činimo izbore bez dubljeg promišljanja.

VJERA KOJA SPAŠAVA (Mk 5,21-43)

Božji naum je jasan. Njegova je želja spasiti sve. Želi da se svi u to uvjere. Zato nam Isus dolazi. Da posjeduje moć, nema sumnje. Dovoljni su maleni znakovi da to pokažu. Ti su znakovi stvorili oko Njega zaneseno mnoštvo. Novost njegove moći sastoji se u tome da je On upotrebljava kao siromah da bi učinio dobročinstva drugim siromasima.

PRIHVATITI SASTANAK (Lk 2,22-40)

U tradiciji Istoka ovaj se blagdan naziva jednostavno susret. Slavimo danas, točno četrdeset dana nakon Božić, susret Djeteta Isusa i Njegova naroda kojega predstavljaju starac Šimun i proročica Ana. Ovi ugledni starci simboliziraju ono najbolje našeg čovječanstva jer su izvanredno senzibilni na djelo i unutarnje poticaje Boga.

Mi smo vjernici i mi vjerujemo da je Bog svemoguć. Ali ima jedna granica toj Božjoj svemogućnosti, a to je ljudska sloboda. Čovjek se može oduprijeti Božjoj volji, može Bogu kazati: Bože, ostavi me na miru! Ja želim sam odlučivati o svom životu! Bog ovo poštuje, ne želi čovjeka na ništa prisiljavati. To je uvijek bio Isusov način postupanja s ljudima. On tumači Božju volju, on zove na Božji put, ali nikoga ne prisiljava. Njegovo je: Ako hoćeš, ovo je Božja volja, idi tim putem. Ako se odazoveš, ako Boga poslušaš, imat ćeš ga za prijatelja, on će te voditi kroz život mudro i s ljubavlju kao što te je mudro i s ljubavlju i stvorio.

NAŠ STRAH (Mk 4,35-41)

Strah je naša temeljna emocija. Strah supostoji s nama i mi suživimo s njim. Strah nas karakterizira na poseban način. Mi se baš kao ljudi osjećamo prepuštenima sebi. Čini nam se da smo bačeni u svijet da postojimo bez autentičnosti. Dakle, nije riječ o nekom banalnom strahu.

OTAJSTVO RASTA (Mk 4,26-34)

Mi moderni ljudi, kada prolazimo pokraj zasijanih polja, smatramo rast biljaka normalnim procesom koji se pokorava biološkim zakonima. Biblijski čovjek, međutim, u svemu tome vidi seriju čuda. Otajstvo rasta mu se objavljuje kao božansko. A božansko znači određeno prema vremenima i dimenzijama koje nam bježe i kojima je dobro prepustiti se, sigurni u ljubav.

ZNAKOVI SVJETLA (Mk 4,21-25)

Pazite što slušate, upozorava nas Isus. Ali kako možemo gledati ono što slušamo? Kako možemo gledati riječ? Možemo. Pozvani smo gledati Njega, Očevu riječ. Ona je potpuni identitet onoga što jest i onoga što govori. U gledanju Njega, preko Njegove riječi i Njegove riječi preko Njega, shvaćamo otajstvo Boga.

DUHOVNO ŠTIVO

Veoma važna disciplina u životu Duha je čitanje duhovnih knjiga. Posredstvom duhovnog štiva imamo mogućnost nešto reći o svemu onome što prodire u našu pamet. Svaki dan nas društvo bombardira tisućama slika i zvukova. Hodajući ovim svijetom čini nam se da prolazimo preko rječnika i slikovnica.

PROTIV DUHA (Mk 3,22-30)

Naš odnos s Isusom zahtijeva obraćenje. Umjesto obraćenja mi možemo upotrijebiti svoju mudrost da se obranimo od Njega. Jedna od naših obrana može biti ta da je istinito samo ono što nam koristi u očuvanju naših sigurnosti.  Smatramo lažnim sve ono što nas stavlja u pitanje. Često nas ne zanima služenje istini, nego služenje njom da potvrdimo vlastita religiozna mišljenja i vlastite pozicije moći.

RADNIKA MALO (Lk 10,1-9)

S navještajem koji nam dolazi od Boga, nije se šaliti. U potpunom samo-darivanju sebe koje Bog ostvaruje za nas, On želi imati naše razumijevanje ljubavi. Ne možemo se igrati s Bogom. Svatko će od nas žeti ono što je posijao. Ako Bog ljubi, ljubi s tolikom puninom da odbijanje te ljubavi je apsolutno neopravdano.

"Obratite se!" Koje je stvarno značenje ove riječi? "Obratiti se znači promijeniti mišljenje, preoblikovati svoj mentalni sklop, kako bi osobni izbori završili u dobru. Obraćenje je hod od zla prema dobru, od onoga što je u mome životu iskrivljeno do istine, od nepravde do pravde, od mržnje i ravnodušnosti do ljubavi."

LUDOST BOGA (Mk 3,20-21)

Proglasiti nekoga ludim nije nažalost nepoznata i bojažljiva dijagnoza. Strašna je dijagnoza proglasiti nekoga ludim ili skoro ludim, posebno kada ne dolazi iz laboratorija i patologije, nego iz organizirane ideologije. Nije to pravedna logika, razumije se. I još je manje ljudska. Nažalost, uvijek se pojavi ta strašna logika koja drži nekoga ludim, nerazumnim, jer ne dijeli dominirajuću ideologiju.

NEZAUSTAVLJIVA LJUBAVI (Mk 3,13-19)

Božja ljubav obavija svakog čovjeka. Ljubav je taj veliki Bog koji se zauzima za nas. Ona nas obasjava svojoj naklonošću da nas zagrije vatrom svoje ljubavi. Poziva nas sve, jer nas voli. Počelo svakog izbora je  Njegova besplatna ljubav. Očeva ljubav, iako Njegovi pozivi mogu biti stupnjeviti, proteže se na sve Njegove sinove i kćeri.

STRAH OD ISTINE (Mk 3,7-12)

Posebna je silina s kojom „nečisti duhovi“ ispovijedaju da je Isus Sin Božji. Sin Božji je puno više od prostodušnoga „Svetac Božji“, drugi povik osuđene ljutnje. Moglo bi se reći da u „nečistim dusima“ raste tjeskoba jedne sigurnosti: Pobjednik je došao. Tu je Vjerni i Istiniti koji sudi i bori se pravdom i istinom. Budući da demoni „vjeruju i boje se“, povećava se strah od susreta koji bi željeli izbjeći.

BRAT ISUS (Mk 3,1-6)

Isus se je u svojem zemaljskom životu često susretao s izazovima. Ti su izazovi ponekad bili poput bojišnice. U njima Ga drugi vrebaju da Ga optuže. No, upravo se u tim izazovima pokazuje čitava Njegova vjernost prema nama. U njima vidimo Njegovu očinsku i bratsku ljubav koja ne tolerira odgodu. Nitko i ništa ne može Ga odvojiti od ljubavi prema nama.

SLOBODA BOGA (Mk 2,23-28)

Mi ne možemo živjeti bez zakona. Naše društvo ima silnu potrebu kodificiranja. Danas je sve propisano. Osjećamo se zarobljenima zakonima. Koja sloboda od zakona? I koji savršeni zakon slobode? To je pitanje koje se nikada ne može razjasniti po ljudsku jer pravo koje stvara zakone traži „tehnike ljudskoga supostojanja“. I svako suživljenje treba tražiti od slobode svakoga da se prilagodi slobodi drugoga.

SVADBENA RADOST (Mk 2,18-22)

Naš je život odgovor besplatnoj Božjoj ljubavi. Zapravo, to je Njegova zapovijed. Ona nam daje život. Ali, ljubiti Boga moguće je samo jer nas je On prvi ljubio i dao život za nas, dok smo još bili grešnici. Stoga se mi grešnici gostimo za Njegovim stolom. Pravedni, međutim, poste jer ne prepoznaju tu ljubav. Oni pokušavaju zaslužiti je. Ne uočavaju da zaslužena ljubav nije ni besplatna niti je ljubav. Sami sebe isključuju naprežući se da je postignu.

Ići za Isusom znači mijenjati sebe: ostavljati svoj način razmišljanja i postupanja, a prihvaćati Isusov koji drugoga ne vrijeđa i ne gazi, već ga ljubi i žrtvuje se za nj. U evanđelju Ivan predstavlja Isusa kao onoga koji oduzima grijehe svijeta. On je Jaganjac Božji kojega je Otac ovlastio da diže teret s našega srca, da nam oprašta grijehe i da nas oslobađa krivnje. Nema euharistije bez molitve: „Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, daruj nam mir!“ To je divno u našoj vjeri! K Bogu možeš uvijek doći: možeš mu doći sa slomljenim srcem, s izranjenim srcem… On je uvijek spreman taj nered u nama izmijeniti, da opet postanemo hram Božji.

SLOBODNA MJESTA (Mk 2,13-17)

Isus je liječnik. Samo On može izliječiti čovjeka. On je došao donijeti nam Očevo milosrđe. On je besplatna ljubav. Veličina Njegove ljubavi nije razmjerna našoj zasluzi, nego našoj potrebi. Nije li mami više na srcu nesretniji sin? Spasenje se sastoji u prihvaćanju te ljubavi, izvoru novoga života. Netko doista ljubi ako je i kako ljubljen. Samo ljubljeni može liječiti ranu ljubavi.

SAMO BOG OPRAŠTA (Mk 2,1-12)

Povijest našega društva i ideologija ispunjena je naporom da se učini nevinim. To je ljudski napor da učini sebi ono što je Božja povlastica. Samo nam Bog može dati nevinost. U tom smislu, pismoznanci su u pravu. Oni su uvjereni da je Božja povlastica opraštati grijehe.
Čovjeku se pristoji priznati da ima silnu potrebu da bude očišćen. Znaju da samo Bog može oprostiti grijehe.

ISTINA ŽIVOTA (Mk 1,40-45)

Zakon, koji razlučuje između čistoga i nečistoga, između dobra i zla, između pravednika i grešnika, ne može nego opravdano razlučiti, odijeli i odvojiti. U uzaludnom pokušaju da obrani život, ne može činiti drugo nego ustvrditi smrt. Zakon nema moć ozdraviti, oprostiti, vratiti u život. Isus, „radosna vijest“, dodiruje za ozdravljenje. Oprašta zlo ozdravljajući ga. Odrješuje grešnika, opravdavajući ga.

UČITELJ U LJUDSKOSTI (Mk 1,29-39)

Bogatstvo dara je vlastito onomu tko ga daruje. U daru se vidi njegova velikodušnost i plemenitost. Isus je sustavnost dara uzdigao na znakovitost postojanja. To je Njegova osobitost. Samo Njegova. On je sam dar. On je za to došao. Došao je dati istinu, ozdravljenje, oslobođenje.

AUTORITET LJUBAVI (Mk 1,21-28)

Riječ tijelom postala, u Evanđelju ponovno postaje Riječ da je možemo čuti i slušati. Ona u nama oslobađa reakcije našega straha i otpore neprijatelja, koji se opiru Bogu i Njegovom obećanju. Njegova nas riječ oslobađa od zloga.

Isusov egzorcizam ima programatsku vrijednost. Čitava Njegova aktivnost ima kao cilj osloboditi nas ljude od zloduha, koji nas drži robovima. Nazvan je „nečisti duh“ jer je nečisto sve što ima vezu sa smrću. On je suprotan Božjem Duhu, ljubitelju života. Naš je temeljni egzorcizam krštenje.

POZIV (Mk 1,14-20)

Kraljevstvo je Božje velika novost. Za tu novost, tako veliku, potrebno je biti raspoloživ. Potrebno je odmah krenuti. Isus je neočekivani oduševitelj. Promjenitelj života koji se ne ustrčava tražiti od nas sve, jer zna za što smo sposobni.

Slavimo blagdan Gospodinova krštenja, i ujedno završetak božićnog vremena.
Kad je Isus primio krštenje na rijeci Jordanu, otvorilo se nebo i čuo se Očev glas: „Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!“
Svi smo mi po krštenju postali djeca Božja, ljubljena djeca Božja. Nad svakim od nas čuo se Očev glas: Ti si moj! Ti meni pripadaš! Po krštenju pripadamo Gospodinu. I uvijek će nas Bog kao takve prepoznavati i voljeti kao svoje sinove i kćeri.

OVDJE I SADA

Dobro živjeti sadašnjost znači duboko vjerovati da ono što je najvažnije jest sada i ovdje. Živjeti sada i ovdje znači biti dostupan, biti na raspolaganju. Ako živimo sada i ovdje mi postajemo dostupni ljudi. Ako smo dostupni ljudi onda imamo mjesta za druge i naš prostor nije omeđen. Možemo prihvatiti i druge a ne samo sebe. U sebi imamo mjesta i za tugu i za radost drugih. Suprotnost dostupnosti je zauzetost samim sobom.

BEZ ŽALJENJA I BEZ AKO

Nama je ljudima jako teško živjeti u sadašnjosti. Opterećuju nas prošlost i budućnost. Prošlost sa svojim krivnjama, bolima, neuspjesima. Budućnost sa svojim tjeskobama. Može nam se dogoditi da pola života plačemo nad vlastitom prošlošću, a ostalu polovicu živimo sanjajući budućnost. Nemamo svoju sadašnjost. Ne živimo ono što možemo živjeti.

NOVI POČETAK

Svaki je dan novi početak. Trebamo naučiti živjeti svaki dan, svaki čas, svaki trenutak, kao novi početak. Bog nam svaki dan daje živjeti. Daje nam mogućnost da se okrenemo od sumnje i ispraznog mozganja. Daje nam šansu da se izliječimo od ranjenog sjećanja i zaokupljanja samima sobom. Svaki je dan jedinstvena mogućnost da učinimo nešto novoga.

ČOVJEK DOBROHOTNOSTI (Mt 4,12-17.23-27)

Božji je dolazak na svijet pohod. Božji se pohod ne može zastaviti.  Njegov je pohod Božji dan. Isus pješači Galilejom. Liječi svaku vrst nemoći i bolesti u narodu. On je novi čovjek. Pokrenut očitom dobrohotnosti.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

26. travnja – 3. svibnja 2020.
Treća uskrsna nedjelja.

BOŽIĆ DUŠE (Mt 2,1-12)

Mi smo ljudi određeni vremenom i prostorom. Onim kada i odakle. Vrijeme je život. Prostor nas ograničava od ostaloga. Ono kada nije problem. Jedincato kada je uvijek i samo sada. Ostaloga nema ili ga još nema. Otvoreni problem ostaje onaj gdje. Gdje smo mi ono što jesmo. Zbog toga smo mi ljudi hodočasnici. U traženju svojega gdje, koje nas čini da postanemo ono što jesmo i da se osjećamo kod kuće.

BEZ PRIVIDNOSTI (Iv 1,43-51)   

Isus je Nazarećanin. Može li iz Nazareta doći nešto dobroga? Pitanje je koje krije u sebi duboko značenje. Znak je da javno mišljenje i za dobroga čovjeka može biti zamka. Svi mi možemo biti zavedeni općim mišljenjem o nekom kraju ili o nekoj osobi.

Slavimo otajstvo Božića, otajstvo Božjeg silaska k nama. Bog dolazi k nama da bismo po njemu i u njemu imali život. To je bit poruke Ivanova evanđelja.
Bog je začetnik života, on je svjetlo koje prosvjetljuje naš život, da ne hodimo u tami i zlu, već da imamo svjetlost života.

BOG SPAŠAVA (Mt 1,19-23)
Isus je Bog koji spašava jer je Bog-s-nama. Ako je Bog s nama i za nas, tko će biti protiv nas (Rim 8,32). Bog-s-nama znači: odnos, intimnost, sjedinjenje, utjeha, radost, snaga, razmjena. On je uvijek s nama, u našem društvu. Ime Boga, za nas kršćane, ne može biti drugo doli Isus. Nema drugog imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.

OSOBNOST

Kršćanstvo nije skup lijepih teorija ili moralnih zapovijedi. Ono je stvarnost jedne osobe: Čovjeka Isusa kojega se nasljeduje jer Ga se ljubi. Tko nasljeduje Njega ne hodi u tami, nego postiže svjetlo života.

BOŽJA ČESTITKA (Lk 2,16-21)

Danas izmjenjujemo čestitke, želje. Što je više nego naravno. Pa i ne košta nas puno da osobama koje susretnemo zaželimo dobru, sretnu Novu godinu. Što ako krene loše? Svojim čestitkama ne obvezujemo ni sebe ni druge na ispunjenje novogodišnje čestitke tijekom godine.

SVE U RIJEČI (Iv 1,1-18)
U početku svega stoji Riječ. Ne nužnost ili kaos. Ne prisila ili sudbina. Ne djelovanje ili produktivnost, nego Riječ koja je volja, razumnost, ljubav i sloboda, komunikacija i slušanje, pitanje i odgovor. Ono što je bilo u početku, karakterizira ono što je sada i što će biti unaprijed: različiti načini gledanja Boga nosi različit način promatranja čovjeka i obratno. Riječ razlikuje čovjeka od živine. Riječ je izvor poznavanja i komunikacije, rada i preobraženja, ljubavi i slobode.

OZBILJNOST RASTA (Lk 2,36-40)

Dirljivo je odrastanje Boga koji je postao čovjekom. U Nazaretu počinje njegov ponizni put u svijetu. Tu se događa težina i važnost odgoja. O čitavom čovječanstvu možemo reći ono što je Chersteton napisao o svojoj domovini: „U Engleskoj su svi odgojeni. Samo što je većina loše odgojena“. Neodgojen čovjek je karikatura samoga sebe. Deformacija originalne ikone samoga sebe. Ne-odgoj od slobodnih ljudi čini neobuzdane ljude, od dostojnih umišljene, drske, od inteligentnih mudrijaše, od gospodina ugnjetavače.

OSPOROVANI ZNAK (Lk 2,22-35)
Isus je osporavani znak. Znak proturječja. To je njegova povlastica koja Ga označava. To je iskustvo svih nas. To je baština svih. Imati proturječno srce, karakteristika je čovjeka. Ali, da iz takvog proturječja može nastati spasenje, to je Božji dar.

Nedjelju između Božića i Nove godine uvijek slavimo blagdan svete Obitelji: Isusa, Marije i Josipa. Na Božić smo bili usredotočeni na božansko Dijete, na Utjelovljenoga Sina Božjega, danas gledamo cijelu Obitelj.
Život svete Obitelji nije bio jednostavan ni lak, već težak, neizvjestan, ali to je bio ispunjen život. Njima je bilo glavno: vršiti volju Božju! Bog ih je vodio kroz poteškoće, on im je davao snagu!

BOG JE LJUBAV (Iv 20,1-8)
Poslije sjećanja prvoga mučenika, svetoga Stjepana, prisjećamo se onoga apostola kojega je Isus posebno ljubio. Evo nam još jedno znakovito približavanje blagdanu Božića. Sveti Ivan, svojim iskustvom i ponavljajućim pisanjem o Božjoj ljubavi pokazanoj u Isusu Kristu, zaslužuje svoj blagdan u blizini Božića. On se tako nalazi u blizini Betlehema, kao što je bio i uz križ. Upravo su to dva mjesta u kojima Bog pokazuje svoju ljubav.

Kakva razlika u našim razmišljanjima - jučer i danas? Jučer: Božić, dan Isusova rođenja, jaslice, svetkovina djetinje radosti i pjesme, mira i ljubavi. Danas blagdan sv. Stjepana Prvomučenika - mržnja, kamenje, krv, smrt.
Velike se istine potpisuju krvlju, najveća se ljubav dokazuje i plaća životom. To nam potvrđuje Golgota, to nam potvrđuje i ovaj dan, život i smrt prvoga mučenika kršćanstva sv. Stjepana.

Dijete nam se rodilo, Sin nam je darovan!
Slavimo Božić! Bog je postao čovjekom, utjelovio se! Tko to može razumjeti? – To je tajna - tajna Božje ljubavi! Bog je postao čovjekom da bi nam pokazao koliko nas ljubi. Bog te ljubi! Mi ne vjerujemo u neku apstraktnu istinu, niti temeljimo svoju vjeru na mnoštvu propisa i zakona, zapovijedi i zabrana koje sputavaju. Vjerujemo u Boga koji nas voli, koji nas neizmjerno ljubi. On želi od tebe učiniti novog čovjeka, boljeg čovjeka. Ali potrebno je, s naše strane, prihvatiti taj dar, to darovano Dijete, tog Boga koji se daruje čovjeku. Potrebno je otvoriti mu ulaz u svoju savjest, u svoj život.

NAROD BUDUĆNOSTI (Lk 1,67-79)

Na dobro vam došao Badnji dan. Sutra je bogatije od danas, ali treba još doći. Jesmo li toga svjesni? Mi smo ljudi od modernoga svijeta očekivali svoje ostvarenje, i razočaranje se preobrazilo u pakao otuđenja. Pristoji se nama kršćanima ostaviti sve. Nadati se svemu. Ljubiti samo Boga. Svom pameću, dušom i životom. Naša je nijemost znak nedostatka vjere. Naša pjesma, znak je vjere koja nas stavlja u kor spašenih.

ZVAT ĆE NAS PO IMENU (Lk 1,57-66)

Ime označava osobu. Njezinu jedincatost i neponovljivost. Njezinu vrednotu. Mi postojimo ako smo i kako nas drugi nazivaju. Nažalost, druge često ne zovemo imenom nego zamjenicom u trećem licu ili im pridajemo atribute koji ne pripadaju ljudskosti.

MARIJINA DRAŽESNOST (Lk 1,46-55)

Povijest je puna hvalospjeva i himana. Zajedničko im je što žele uzvisiti neku veliku vrednotu koja nadilazi pojedinca i stavlja ga u stanje zanosa i hvale.

Marija iz Nazareta smješta se među najmoćnije i najslavnije stvaratelje hvalospjeva. Možemo slobodno reći da je izgovorila najponavljajući hvalospjev. Crkva ga svaki dan uzdiže Bogu. Tako vjerno ponavlja Marijin „Veliča“. U njemu ona tumači događaj koji je ona proživjela u navještenju.

Čudesno je otajstvo Božića! Bog postaje čovjek, postaje Emanuel-Bog s nama, Bog za nas! 
Isus Krist dolazi kao Spasitelj da bi bio naša snaga svakoga dana, naš spas u doba nevolje, kako je zapisao prorok Izaija. 
Otvorimo Spasitelju ulaz u svoj život da bismo, obasjani njegovim svjetlom, na nov način vidjeli i prihvaćali sebe i bližnjega. Neka on, koji se zbog nas rodio, odagna od nas zlo i grijeh, brigu i strah, i neka se u nama rodi povjerenje u Boga Spasitelja koji dolazi da spasi i ozdravi svakoga od nas. 

DJEVICA U SLUŠANJU (Lk 1,26-38)
U odnosu na svijet, dvoja su vrata za Boga. Ona njegovog protjerivanja. I ona njegovog povratka. Oboja su čin odluke. Čovjek je taj koji viče: „Odlazi. Ne želim te vidjeti“. Čovjek je taj koji kliče: „Dođi. Trebam Te“. Razumije se, nije čovjek zadnji sudac.

IVAN - PROROK SVEVIŠNJEGA

Svaki čovjek, na različite načine i stupnjeve, objavljuje Boga. Budući da je Bog dar, daruje se svim ljudima. Važno je da svatko bude svjestan da je objavitelj Boga. Svatko je, poput Ivana Krstitelja, preteča, prorok, živi znak, misionar Isusa Krista. Nitko od toga nije izuzet. Taj se poziv ostvaruje danas i ovdje.

BOŽANSKA UGLAĐENOST  (Mt 1,18-24)
Bog je odlučio da će biti Bog-s-nama. Djevica će biti mjesto objave. Ali potrebno je uljudno se uklopiti u ljudsko. Potrebna je obitelj. Nužna je zakonitost. Potreban je čovjek, Josip, koji treba biti prisutan u otajstvu koje ga posve nadilazi. Josip, prototip vjernika, postaje njemu jednak po krvi, ženeći Mariju. U njemu vidimo sumnje i otpore čovjeka da se otvori onomu što je mnogo veće od njega, premda je zato stvoren.

SVETO POKOLJENJE (Mt 1,1-17)
Matej, u svojem Evanđelju, ne pripovijeda, kao što čini Luka, povijest Isusova djetinjstva. On započinje Njegovim stablom rodoslovlja. Njegove su početne riječi: „Rodoslovlje Isusa Krista!“. S tim riječima on izriče Isusovo otajstvo. Želi opisati kako smo stigli do Njega i koje znakovitost ima. Povijest spasenja je započela obećanjem Abrahamu: „sva plemena zemlje tobom će se blagoslivljat“ (Post 12,3).

PRIHVATITI PRETJERANOST (Mt 21,28-32)
Bog je iz ljubavi prema nama poslao svoga Sina. Ali Ljubav nije ljubljena. Što god je netko nositelj veće ljubavi, toliko je veća bol osjećaja odbijanja. To je bila Isusova muka, mnogo prije Kalvarije. Tko se ne želi promijeniti, ne može shvatiti onoga tko mu dolazi u ljubavi. Ako se ljubav zatvori ljubavi, tada sve postaje gotovo nepodnošljivo.

BOŽJA ŠUTNJA (Mt 21,23-27)
Moć je mogućnost djelovanja, vlastita svakomu prema njegovoj naravi. Prema onomu što netko čini, shvaća se tko je. Božja moć, otajstvena kao i On sam, objavljuje se u praštanju, gdje svi, od najmanjega do najvećega, upoznajemo tko je On.

Treća nedjelja adventa u kršćanskoj starini zvala se nedjelja radosti po početnim riječima ulazne pjesme: Gaudete - Radujte se!
Dobro znamo da se radost ne može kupiti; ne može se ni zapovjediti, ali mogu se stvoriti preduvjeti koji vode u radost u Gospodinu. Kršćaninova radost je unutarnja radost: ona je u srcu koje je pohodio Gospodin, koje je izliječio Gospodin, u srcu koje je, uz Božju pomoću, upoznalo pravi put kojim mu j ići.

Pogubljena je u Sirakuzi za Dioklecijanova progonstva oko 304. godine. Iako se sv. Lucija spominje u misnom Rimskom kanonu, svi podaci o njoj potječu tek iz 5. stoljeća. Oni ipak imaju povijesnu podlogu jer je njezinu "Passio" netko upravo pjesnički sastavio na temelju predaje. Spisi o Lucijinu mučenju često su čitani, a sv. Toma ih dva puta navodi u svojoj "Sumi".

U najranijoj dobi, ova mlada Sicilijanka, zavjetovala je svoje djevičanstvo Isusu Kristu. Ali, ovaj zavjet je učinila bez ičijeg znanja. Otac joj je umro zarana, i njezina majka Eutiha, bez Lucijina znanja, obećala ju je nekom uglednom mladiću.

PAŽLJIVI NA ZNAKOVE (Mt 17,10-13)

U našem je povijesnom razdoblju na snazi ova kontradikcija: uz bok sofisticirane točnosti fizičara, napreduje prostački okultizam vračara; genijalni nas astronomi poučavaju o dobi svemira, a maštoviti nam astrolozi propovijedaju zamamljive sreće. Činjenica je da smo pohlepni za spektakularnim znakovima, onima koji proizvode zanesenjačke ili zastrašujuće sigurnosti. Tako smo se oslobodili napora razmišljanja ili djelovanja s krepošću. Bio je to problem naroda u Isusovo vrijeme. A to je i naš problem, siromašnoga naroda dvadesetprvog stoljeća.

NEĆEMO POBJEĆI (Mt 11,16-19)

S kime da usporedim ovu generaciju? Žali se Isus na svoju generaciju. Prototip svake druge generacije, pa i naše. Ona odbija Božju igru. U Ivanu Krstitelju je pozvana na žalost. U Isusu na radost, ples. Nijednoj generaciji ne odgovara ni jedno ni drugo.

NASILNI POPUT NEBA (Mt 11,11-15)

Ivan Krstitelj je krstio Isusa. On je najveći rođen od žene. Ipak Ivan pripada starim vremenima. Tko je u Božjem kraljevstvu, tko se otvorio Isusu Kristu, veći je od njega. On nije samo svjedok ili navjestitelj kraljevstva, nego je dionik samoga kraljevstva.

RIJEČI MILOSRĐA
Svi se mi ljudi osjećamo pomalo zarobljenima i paraliziranima svojim zlom, grijehom, promašajima i osjećajima krivnje. Isus je upravo došao da nas susretne tu, u našoj istinskoj smrtnoj bolesti. Svako je njegovo čudo i svako njegovo djelovanje u našu korist: želi da znamo da je u njemu na zemlji prisutna sama Božja moć. Jedina Božja moć je milosrđe:  oprostiti čovjeku i učiniti ga novim. Oprostiti je čudo veće nego uskrisiti nekoga: uskrišeni opet umire; onaj komu je oprošteno kuša ljubav veću od svakoga zla, pa i od same smrti.

TRAŽENI OD LJUBAVI (Mt 18,12-14)

Isusov je zemaljski život povijest ljubavi, tako lude i tako mudre. Moguća je samo beskonačnosti Boga kojemu se sviđa vrtjeti oko svakoga od nas da nas obavije ljubavlju. Božja je moć u služenju čovjeku.

U Crkvi bila je od početaka živa vjera da Majka Božja nije okaljana nikakvim grijehom. Svi su crkveni naučitelji, svi sveci, svi vjernici kroz stoljeća vjerovali da Marija nema grijeha. Crkveno je učiteljstvo tu vjeru potvrdilo. Papa Pio IX bulom „Ineffabilis Deus“ 8. prosinca 1854. proglasio je kako je od Boga objavljena istina da je Blažena Djevica Marija očuvana od istočnoga grijeha u prvom času Začeća zbog predviđenih zasluga Isusa Krista.

Gospodin dolazi spasiti narode! Ivan će Krstitelj na ovo nadodati: Pripravite mu put! Kako mu pripraviti put? – Pa tako da se jače okrenemo Bogu, da u svom životu tražimo Boga i ono što on želi. Imajmo otvoreno srce da bismo prepoznali volju Božju i po njoj uskladili svoj život.

VLAST KOJA SLUŽI (Mt 9,35-10,1.6-8)
U svijetu je, za mnoge, potrebna neka druga vrsta poglavara. Drugi tip ljudi, sposobnih da upravljaju, vode, pomažu prema konačnoj pravednosti. Isus tu novu vrst upravitelja naziva radnicima žetve. Ljudima koji zavrću rukave i rade u službi mnogih, onih koji su poput žita bez vode i bez sunca. Ljudi raspoloživi prihvatiti Božji napor i njegovu brigu za sve ljude.

DUBLJI POGLED (Mt 9,27-31)
Isus je došao k nama kao netko tko osjeća nostalgiju prema nama. I mi u sebi osjećamo nostalgiju za njim. Tko više ljubi, ima više nostalgije.
On je milosrdno svjetlo. Želi da se vratimo počecima odakle smo se uputili kada nas je Bog stvorio i gdje je potpuna istina.

ČOVJEKOV TEMELJ (Mt 7,21.24-27)
Nama je ljudima riječ veoma važna. Ona označava naš put. Daje nam usmjerenje. Određuje nam izbore i ponašanja koja su vidljiva na vani. Naša riječ želi izići na vidljivo. Mi djelujemo po riječi koja je u nama.
Slušanje je preduvjet djelovanja. Čini se da Božju Riječ često zaboravimo. Ne nosimo je sa sobom. 

HITNOST DOBROTE (Mt 15,29-37)
Naš je život moguć zbog ponavljanja disanja i otkucaja srca, budnosti i sna, hrane i razmjene svakodnevnih riječi. Ali nijedan dan nije kao drugi. Čovjek u ritmu raste sve do svoje duhovne i intelektualne zrelosti. Ponavljanje je stanje da se sjećamo, da nosimo srcu. Živimo od svojih sjećanja. Taloženje ponavljajućih sjećanja postaje memorija, program života.

Evanđelje za malene (Lk 10, 21-24)
Došašće (Advenat) je prvi period liturgijske godine, vrijeme priprave za Božić. Počinje s nedjeljom koja je najbliže blagdanu sv. Andrije apostola (30. studenoga) i traje 4 sedmice. U Došašću se vjernicima pruža na razmatranje trostruki Kristov dolazak: vremeniti - Krist se utjelovio u krilu Djevice Marije, rodio se u Betlehemu i otvorio put spasenja; konačni - Krist će na kraju vjekova doći suditi žive i mrtve; mistični - Krist dolazi da stanuje ili uzme veći posjed po milosti u duši, koja je odbacila grijeh ili izvršila koje dobro djelo.

BOG KOJI NE PONIŽAVA (Mt 8,5-11)

Na početku došašća evo nam Boga tražitelja vjere. Sučelice njemu evo čovjeka, rimskog satnika, nositelja dostojanstva, koji pokazuje vjeru. Sučeljavaju se dva dostojanstva, ljudsko i božansko.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
17 – 24. studenoga 2019.
33. nedjelja kroz crkvenu godinu.

Prva misao koju nam bogoslužje upućuje jest - uzdići dušu Bogu. S tim riječima ulazimo u advent, započinjemo novu crkvenu godinu. Kroz ovu crkvenu godinu slijedit ćemo Markovo evanđelje.
Advent je vrijeme pripreme za središnji događaj ljudske povijesti, priprema za Isusovo rođenje.  Advent je i više od toga. To je i priprava za  Isusov konačni dolazak, kad će Gospodin izreći sud o svijetu, sud o svakom pojedinom čovjeku.
Kako čekati Isusov dolazak? Čut ćemo evanđelje: „Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas.“

BUDNOST (Lk 21,34-36)

Budnost. Prisutnost. Svjesnost. Pozornost. Sve bi to trebalo prožimati naš život. Često se tužimo na rastresenost u molitvi, u poslu, u učenju, na misi. Ako ne uspijevamo ostati „pozorni“ u tim datostima, možda je to zato što ni inače nismo nikad potpuni. Ništa neobično ako smo rastreseni u svojim svakodnevnim molitvama i obvezama. Nije li naša rastresenost u molitvi, u radu, u vlastitoj svakodnevnici, znak da smo oruđe u tuđim rukama, da se prepuštamo voditi svime i svačim, što nam dođe na put. Ne gubimo li na taj način osobnu odgovornost i zadaću?

LJETO JE BLIZU (Lk 21,29-31)

Blizu smo završetku crkve godine i početku iduće. Završetak znači konačnost i odgovornost. Trebamo preuzeti odgovornost za svoj djela, dobro promatrati gdje duhovno i iskreno susrećemo Boga. Taj završetak daje mjesto novom početku. I završetak i početak, odgovorno suočenje i milosrdni početak, jednako su važni.

To je tajna kršćanskoga služenja ljudima u tjeskobi. Naša je zadaća reći, riječima i djelima: „Ljeto je blizu“. Što znači ta misteriozna zadaća? 

TRAGEDIJA I OSLOBOĐENJE (Lk 21,20-28)

Svi se mi suočavamo, istina u rijetkim ali stvarnim trenucima, s teškim, dramatičnim poteškoćama. Ti teški, dramatični trenuci, mogu biti teška fizička ili emocionalna kušnja, ozbiljna fizička ili psihička bolest, smrt drage osobe, neimaština i nesigurnost. Tada nam se čini da je kraj svijeta.

Sv. Katarina Aleksandrijska, djevica i mučenica

O životu i mučeništvu sv. Katarine, na žalost, nemamo povijesnih podataka nego samo kasnije izvještaje iz 6. stoljeća. Prema tim izvješćima Katarina je bila kršćanka plemićkog roda.
Kada je car Maksimin (koji je umro 310. g.) priredio jednu proslavu u čast jedne svoje pobjede, zahtijevao je od svojih podanika, bez obzira na vjeru, da dođu u hram i žrtvuju poganskim bogovima. Katarina je sa svojim služavkama također došla u hram i pozvala kršćane da ne žrtvuju idolima i da se odupru carevoj naredbi, a sama je caru prigovorila: "Zašto mučiš ljude čašćenjem idola? Spoznaj pravoga Boga, stvoritelja svemira, i njegova jedinog Sina Isusa Krista, koji je svojim križem ljude oslobodio od pakla!"

KRŠĆANSTVO = MUČENIŠTVO (Lk 21,12-19)

U našem zemaljskom životu potrebno nam je mnogo strpljivosti. Moramo biti strpljivi s vremenom koje je nekada lijepo, ponekad ružno. Potrebna nam je strpljivost sa stvarima koje nisu uvijek kako bismo željeli. Potrebna nam je strpljivost u događajima koji su često suprotni našim očekivanjima. Nužna nam je strpljivost s osobama s kojima živimo. Treba nam strpljivosti u protivštinama, u bolestima, u nezgodama.

AKO JE ŽIVJETI DAR (Lk 21,1-4)

Dar, kojim nekome nešto darujemo, ima u sebi dva značenja: dobro koje objektivno činimo i mjeru koliko nas darivanje osobno uvlači.

Možemo nekome učiniti veliko dobro, upotrebljavajući svoj društveni položaj, ali bez srca. Možemo nekome učiniti malo dobro, ali zalažući sami sebe, sve do boli. To je mjera zalaganja koje nas označuje pred Bogom, jer Bog sudi po ljubavi. To je mjera po kojoj se daruje Bog.

Štovanje svete Cecilije, u čiju je čast u 5. stoljeću u Rimu podignuta bazilika, nadaleko se proširilo zbog prikaza njezina mučeništva, gdje se ona uzdiže kao savršen uzor kršćanske žene koja je iz ljubavi prema Kristu prigrlila djevičanstvo i podnijela mučeničku smrt.
O Ceciliji znamo toliko koliko nam pruža izvještaj o njenom mučeništvu, s kraja 4. stoljeća. Nije nam lako razlučiti povijesnu jezgru od legende. Prema tom spisu Cecilija je kao kršćanska djevojka, protiv svoje volje, zaručena pa udana za poganskog mladića Valerija.

Raspored čitača na župskim misama (10:00) za listopad 2019.

Liturgijsko štovanje Marijina Prikazanja potvrđeno je najprije na istoku, i to dosta kasno (6. st.). Na zapadu se javlja još kasnije (pojedinačno tek od 10. st., općenito u 14. st.). Za opću Crkvu propisao ga je papa Siksto V. 1. rujna 1585.

BOŽJE SUZE (Lk 19,41-44)

Svijet je pun muškaraca i žena koji su iskreno prolijevali suze zbog svojih gubitaka, rastanaka, neuspjeha. Suze mogu biti znak velike žalosti, ali mogu označavati i veliku ljubav. Isus je, pred Jeruzalemom, Bog koji prolijeva iskrene suze nad ljudskim neuspjehom s Njim. Njegov plač pokazuje nemoć pred odbijanjem, ali i vjernu ljubav u nevjernosti. Došao je tražiti nas sa strastvenom ljubavlju, bez podmićivanja.

POKLIK KOJI ZAUSTAVLJA BOGA (Lk 18,35-43)

Temeljna istina o Bogu koju bi mi trebali poznavati jest ona da je On stvoritelj-tražitelj čovjeka iz čiste ljubavi. Kada tražitelj čuje povik koji dolazi od onoga koga traži, što drugo može učiniti nego krenuti k njemu?. To je čudesni dinamizam koji bi trebao nadahnjivati i naš današnji dan. Poklik: „Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!“, ima moć „zarobiti“ čitavu Isusovu pažnju. Uzalud promatrači misle da slijepac nema pravo uplitati se u važne stvari normalnih osoba. On je žudio za normalnim životom koji bi mu pružio vid, i ništa i nitko ga u tome nije mogao omesti.

BOG S NAMA (Lk 19,1-10)

Bog ne prezire ništa od onoga što je stvorio. Ne zanemaruje ništa i nikoga. Njemu je sve vrijedno. Sve stvoreno je dostojno pažnje i ljubavi. To ljubomorno čuvanje stvorenoga, sa strane Boga koji je ljubav, kada je u pitanju čovjek, u igru ulazi i suosjećanje. Bog se sjeća svakog čovjeka, pa ne znam koliko bio malen ili nečist.

Sv. Elizabete, zaštitnice Franjevačkog svjetovnog reda, nadahnuće je i poticaj našem pogledu na život, našem vrednovanju života, i uzor u vjernosti Kristu i Evanđelju.

Živjela je vrlo kratko. Umrla je u 24 godini života, a svojim primjerom stoji pred nama kao uzor čestita i bogobojazna života. Njezin život obilježila j ljubav: ona ljudska, prema suprugu Ljudevitu, ljubav prema siromasima – kojima je dala sva svoja dobra i sebe samu, te nadasve ljubav prema Bogu, koja joj je bila nadahnuće i okrepa.

Nedjelja je za nas vjernike „dan Gospodnji“: nalazimo se pred Gospodinom da poslušamo njegovu riječ i primimo sveta otajstva. Ovaj dan nas upozorava i na onaj konačni „Dan Gospodnji“ kada ćemo se naći licem u lice pred Gospodinom.
Božja riječ danas nam želi kazati da će Gospodin na kraju doći kao Sudac „suditi žive i mrtve.“ Je li to razlog za strah, je li to prijetnja? Baš naprotiv! Gospodin je obećao da će tada biti sa svojima, da ih nagradi za vjernost i postojanost. 
Isus Krist nas zove na postojanost, da budemo uz Gospodina. Vjera uvijek pobjeđuje; i kad gubi, pobjeđuje, jer će tek Božji sud pokazati zašto se isplatilo vjerovati i ustrajati uz Gospodina. 

SNAGA VJERE (Lk 18,1-8)

Isus je u svojem poslanju postavio mnoga pitanja. Ovo današnje pitanje oduzima dah. Isus nas, pomalo tužno, pita: “Kad dođem, hoću li naći vjere na zemlji”? Ne pita nas: “Hoće li biti još organizacije, naroda koji ide na svetu misu, davanja milostinje”? Isus je zabrinut jer vidi da je, puno puta, naša religija bez vjere, naša molitva bez vjere, naša borba za neki bolji svijet bez vjere, naši međusobni odnosi bez vjere.

Nikola Tavelić rodio se oko 1340. g. u našem gradu Šibeniku. Kao mladić stupio je u Franjevački red i postao svećenik. Za svećenika je zaređen oko 1365. g. Kao franjevac - misionar pošao je u Bosansku vikariju oko 1372. g. i tu ostao 12 godina. Pojedinosti o njegovu životu i radu u Bosni nisu poznate. Znamo samo da je propovijedao među hereticima, tzv. "bogumilima". Zatim je pošao u Svetu Zemlju u jesen 1383. g. Zajedno s Deodatom iz Ruticinija (u Akvitaniji, Francuska), Petrom iz Narbone (Francuska) i Stjepanom iz Cunea (Italija), zbog javnog propovijedanja kršćanske vjere podnio je mučeničku smrt u Jeruzalemu 14. studenoga 1391. g.

U NJEGOVU DANU (Lk 17,20-25)

Mi smo ljudi usmjereni prema budućnosti koja nam dolazi. Nju istodobno iščekujemo sa željom i sa strahom. Doista u nama postoji psihološki zakon po kojemu svaki početak motrimo idealno, a svršetak tjeskobno i tmurno. Nas kvalificira ono što očekujemo. Čitavo čovječanstvo ide, znali mi to ili ne, željeli mi to ili ne, prema danu Sina Čovječjega.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
15.– 22. rujna 2019.
24. nedjelja kroz crkvenu godinu. Gospa Žalosna.

ZAKON I SRCE (Lk 17,11-19)

Kada se između nas i Boga postave zakoni, stvarno nužni, potrebno je biti veoma pažljiv da zakonima sačuvamo takvu razvidnost koja dopušta da preko njih uvijek vidimo Boga. Isus, ozdravljajući deset gubavaca, stavlja ih u priliku da se upitaju koliko je u njihovoj religiji opsluživanje propisanoga a koliko neposrednoga susreta s Bogom.

Martin je rođen u Panoniji oko godine 316. od poganskih roditelja, od oca vojnog časnika dobiva ime Mart u čast božanstva rata. Od mila je nazivan Martinus, tj. Mali Mart. Pošao je očevim putem i bio vojni časnik. Sasvim sigurno otac mu nije očekivao da mu sina povijest neće pamtiti po vojnim podvizima već po djelu milosrđa, koje je postalo simbol kršćanske ljubavi prema siromasima.

SABLAZAN (Lk 17,1-6)

Bog ne može ne dopustiti sablazan. On poštuje našu slobodu. Ako bi želio ukloniti skandal, trebao bi nam oduzeti slobodu. U svijetu su mnoge sablazni. Sablazan je jedan od najozbiljnijih problema. Nijedna sablazan nije tako velika kao ona nedostatka milosrdne ljubavi među nama vjernicima. Mnogi vjernici, opsjednuti svojim načinom svetosti i svojom vlastitom ljestvicom vrednota, često ne opraštaju. Nesposobnost nas pobožnih da opraštamo može postati najveća sablazan.

Slavimo obljetnicu Posvete Lateranske bazilike. Ova je crkva, prva posvećena crkva u kršćanskom svijetu, a bila je posvećena božanskom Spasitelju. Ova je bazilika od dana posvete sjedište rimskog biskupa, tj. Pape. U ovoj bazilici održano je 5 važnih općih crkvenih sabora.
Posveta Lateranske bazilike 9. studenoga 324. godine značila je izlazak Crkve iz katakomba na svjetlost i na slobodu. Koliko je ovaj događaj bio važan, govori nam i natpis na pročelju ove veličanstvene bazilike na latinskom jeziku: „Mater et caput omnium ecclesiarum Urbis et orbis“ - što znači da je ova crkva „Majka i glava svih crkava grada Rima i svijeta.“

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
1.– 8. rujna 2019.
22. nedjelja kroz crkvenu godinu.

VJERNOST (Lk 16,9-15)

Bog, stvoritelj svemira i tvorac našeg tijela i duše, ne želi da preziremo zemlju i svedemo se na pasivne automate. Želi da svjesno i odgovorno, koristeći vlastite sposobnosti, živimo i djelujemo na ovoj zemlji. Svako naše ovozemaljsko treba biti na dobro služenje Bogu i drugima. Sva dobra svijeta, koliku god vrijednost imala, ustvari su malena stvar: kao zaručnički prsten u odnosu na zaručnika ili zaručnicu. Ipak naše beskonačno blaženstvo ovisi o vjernosti s kojom upravljamo tim malenim stvarima.

LJUBAZNI PRIGOVOR (Lk 16,1-8)

Ono što bi Isus želio u nama pronaći jest umijeće spasenja. Prispodoba o nepoštenom upravitelju (Lk 16,1-8), nije složena niti zagonetna: jednostavno opisuje čovjeka koji se spašava, novim nepoštenjem, od problema koje je sam sebi natovario na leđa prijašnjim nepoštenjem. Ono što mu Isus priznaje jest priznanje vlastite pogreške i okretnost u izvlačenju iz neprilika.

BOG KOJI TRAŽI (Lk 15,1-10)

Ljudska je povijest puna heroja koji se otvoreno ili skriveno uzvisuju brojem žrtava koje su oni znali žrtvovati svojoj slavi. Nema gorega „materijala“ za stvaranje vlastite slave od žrtvovanja ljudskosti drugih. Mi ljudi veoma često stvaramo vlastitu slavu preko leđa drugih. Za nas ljude ne postoji spašena ovca, nego samo zaklana ovca. U taj tužni način življenja dolazi Isus sa svojom porukom koja ometa: došao je potražiti izgubljeno (Lk 15,1-10).

APSOLUTNA LJUBAV (Lk 14,25-33)

Naš je život okružen znakovima. Znak je i sami naš život. Znak su i naši roditelji, braća i sestre i sve stvoreno što nas okružuje. Danas smo pozvani na nadilažanje znaka. Pozvani smo uroniti u stvarnost o kojoj nam znakovi govore. Nije riječ o teoretskom otkriću, nego o pobjedi utakmice u kojoj je sve život, stav, odluka i promjena.

POZIV NA GOZBU (Lk 14, 15-24)

„Jedan od sustolnika reče Isusu: Blago onome koji bude blagovao u kraljevstvu Božjem! A on mu reče: Čovjek neki priredi veliku večeru i pozva mnoge. I posla slugu u vrijeme večere da rekne uzvanicima: Dođite! Već je pripravljeno!“

POZOVI SIROMAHE (Lk 14, 12—14)

„Kad priređuješ objed ili večeru ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda… Po­zovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi, jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se, doista, o uskrsnuću pravednih.“ Tako nas uči Isus, a sveti Pavao ističe: „Ljubav ne traži svoje“ (1 Kor 13, 5).

Danas je Spomendan svih vjernih mrtvih. Mi kršćani vjerujemo u uskrsnuće Isusa Krista i u njegovu proslavu kod Oca. Uskrsnuće je temelj naše vjere! Mi također vjerujemo da će po Kristu i mrtvi uskrsnuti. U njemu će novi život zadobiti svi koji vjeruju. Mi vjerujemo da su naši dragi pokojnici sada s Bogom, da žive u njemu. S Bogom su, ne po svojim zaslugama, već po Kristovim zaslugama. Isus je kazao: „Tko u mene vjeruje, živjet će ako i umre!“ Bog će to svoje obećanje izvršiti bez obzira što mi ljudi na puno pitanja iz toga područja nemamo odgovora. Ali imamo vjeru! Vjerujemo Isusovoj riječi da smrt nije odlazak u ništavilo, smrt nije nešto što nam sve oduzima i otima. Smrt je dovršenje života: to će biti susret s božanskom ljubavi. Istina, naše će se tjelesne oči zatvoriti za svijet, ali će se nove oči otvoriti za novi svijet, za novi život u Bogu.

U Vjerovanju molimo: Vjerujem u općinstvo svetih. To je u prvom redu skup ili društvo spašenih. To su sveti u nebu ili Crkva slavna, tj. proslavljeni dio Crkve. To su oni koji su ljubili Boga i bližnjega i ostali vjerni Kristu. Crkva nam ih danas stavlja pred oči da ih častimo, da im se utječemo i da ih slijedimo.

Tu spadaju i duše u čistilištu, to jest oni koji još čekaju prijelaz k Bogu. Za njih se molimo. U općinstvo svetih spada i putujuća Crkva. To smo mi, Isusovi vjernici koji smo na putu svetosti. Još nam se treba odupirati zlu, i prianjati uz dobro.

Ova nam svetkovina želi kazati: naša je budućnost u Bogu, i Bog nas sve poziva na svetost. - Kad činimo dobro, na putu smo svetosti; kad činimo zlo, nismo na putu svetosti.

BOG I NEČOVJEČNO

Nije nikakva tajna da neki čovjek može za nekoga drugoga čovjeka vrijediti mnogo manje od magarca ili vola. Iz naše siromašne povijesti možemo iščitati zastrašujuće činjenice: od osobnog do kolektivnog nasilja i ubijanja. Čovjek se je neprestano nalazio i nalazi u ponoru svojega ništavila koje tvrdokorno ostvaruje uništavajući druge. Svaka je religija i ideologija koja ne poštuje čovjeka, pa i u njegovoj slobodi da pogriješi, protiv Boga, nadasve kada se to čini u njegovo ime.

BEZ ŽALJENJA I BEZ AKO (Lk 13, 31-35)

Nama je ljudima jako teško živjeti u sadašnjosti. Opterećuju nas prošlost i sadašnjost. Prošlost sa svojim krivnjama, bolima, neuspjesima. Budućnost sa svojim tjeskobama. Može nam se dogoditi da pola života plačemo nad vlastitom prošlošću, a ostalu polovicu živimo sanjajući budućnost. Nemamo svoju sadašnjost. Ne živimo ono što možemo živjeti.

USKA VRATA (Lk 13,22-30)

Uska vrata nisu zlobna šala koju Bog čini nama ljudima, niti su poteškoća koju On stavlja na naš put. Isus sebe, sa svojim svetim zahtjevom istine i ljubavi, uspoređuje s uskim vratima (Lk 13,22-30). On je put do Oca. On spasava. Spasenje je jedini ozbiljni problem čovjeka koji zna da se gubi jer je smrtan i grešan.

BITI APOSTOL

Bog je potreban čovjeka. On ne može živjeti i postojati bez nas ljudi. Njegova je želja da sve ljude sabere u svoju kući. Ispunjenje te njegove želje ovisi i o nama ljudima, njegovim suradnicima. Bog želi stvoriti novi svijet, čovječanstvo koje u slušanju ulazi u dan Gospodnji i doseže Njegov odmor. Zato Isus okuplja oko sebe učenike, apostole (Lk 6,12-19).

BITI NA NOGAMA (Lk 13, 10-17)

Čovjek je stvoren šesti dan. Promašen je ako ne dosegne sedmi dan, dan odmora Boga od kojega i za kojega je stvoren. Biti pogrbljen, stanje je onoga koji ne doseže sedmi dan. Isus će reći da je to djelo zloga koji je vezao čovjeka da ostane zatvoren u samoga sebe, savijen i onemogućen da gleda uvis.

Ljubi Boga i ljubi bližnjega! Sve je u tome! Bog, koji nam je uvijek dobar i milostiv i od kojega nam sve dolazi, zaslužuje svu našu ljubav. To je nekako lako prihvatiti. Puno nam je teže prihvatiti da i čovjek u potrebi i nevolji ima pravo na našu ljubav. Kod Isusa ove dvije zapovijedi ne idu jedna bez druge.

BOG VREDNUJE (Lk 13,1-9)

Naše su novine pune crne kronike. Ubojstva. Samoubojstva. Prometne nezgode s mnogim žrtvama. Prirodne katastrofe ne biraju žrtve. Iz tih događaja dadu se razabrati dva uzroka. S jedne strane imamo u igri slobodu i ljudsku zloću. S druge strane uočavamo neizbježnost i nasilje stvorenoga. To je naša životna stvarnost. I u jednom i drugom slučaju jedincato je obzorje smrt, koju mi ljudi uvijek vidimo kao nezasluženo nasilje.

MUDROST ZA ŽIVLJENJE (Lk 12,54-59)

U Isusu postoji znak koji nitko ne može nijekati. To je znak bratstva koji On želi dovesti do savršenstva. To je znak na koji se On poziva pred dvama polovima naše ljudske situacije. Jedan je pol ovdje, življeni život. Drugi je pol poslije, Božji sud o ovom našem življenom životu.

USKRSNA MJERA (Lk 12,49-53)

Naša je vjera kao povijest. Ona je sjećanje onoga što se dogodilo. Ona je i naum za budućnost koji se ostvaruje u sadašnjosti. Naša se sadašnjost sastoji u svjedočenju Onoga kojega nasljedujemo. Isus je k nama došao kroz vodu i vatru. Uronjen je u vodu kao i svi grešnici. Smrt na križu je Njegovo krštenje. Prolazi kroz vatru ispunjavajući Očevu ljubav prema nama. Mi, Njegovi učenici, kada dođe naš put, trebamo se odlučiti ponoviti istu stvarnost.

MJERA LJUBAVI (Lk 12,39-48)

Naš je život podložan sudu. I mi sami izražavamo vlastite sudove o sebi i drugima. Vrednujemo svoj i život drugih. U svojim vrednovanjima znamo i pogriješiti jer su naša vrednovanja pristrana. Ne činimo ih istinujući u ljubavi. I Bog izriče svoj božanski sud. On, za razliku od nas, vrednuje s nepogrešivom jasnoćom ljubavi svakog čovjeka i svaku našu ljudsku gestu. Kriterij božanskog suda je onaj tipični za život. On želi da rastemo u postojanju.

BLAGOSLOV SIROMŠNIH

Svatko od nas u dubini svoje duši nosi želju pomaganja drugima. Želimo učiniti nešto za osobe koje su potrebne. Želimo ponuditi utjehu onima koji su u boli. Želimo olakšati patnje onih koji pate. Zasigurno, nema ništa pogrešnoga u tim našim željama. To je uzvišena želja, ta je želja puna milosti. Ali, ako ne shvatimo da nam Božji blagoslov dolazi od onih koje želimo služiti, naša će pomoć imati kratak život i brzo će izgorjeti.

OPOVRGNUĆE (Lk 12,13-21)

Izbor načina obogaćenja, za sebe ili pred Bogom, pretpostavlja da postoje dva bogatstva i da ona nisu međusobno pomirljiva. Isus nas poziva da duboko kopamo u svoje blago. Želi da shvatimo svoje blago, da bismo shvatili sami sebe. Odnos je prema blagu, u konačnoj analizi, vrednovanje samoga postojanja.

 »Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.« I sam izgled poreznog novca jasno kaže što pripada caru, no ljudi često zaboravljaju što pripada Bogu. A Bogu ne pripadaju samo neke prigodne molitve ili pobožni čini, nego čovjek kao takav, jer on je slika Božja! Kao što je car utisnuo svoj lik u taj novčić, Bog je puno prije kao Stvoritelj utisnuo svoju sliku u svakoga čovjeka i zato je čovjek Božja svojina, njegovo vlasništvo.

JA VAS ŠALJEM (Lk 10,1-9)

Mi se kršćani trebamo osjećati poslanima. Pozvani smo nastaviti Isusovo djelo. Svi bismo trebali biti misionari. Naše se poslanje rađa iz Očeve ljubavi prema svim Njegovim sinovima i kćerima a završava u ljubavi sinova i kćeri prema Ocu i međusobno. Ono se proširuje na sve šire obzorje sve do obuhvaćanja svih. To je krug Očevih ruku koje se otvaraju da zagrle sve sinove i kćeri bez gubljenja ikoga, jer nema sinova i kćeri za gubljenje.

BEZ PROTURJEČJA (Lk 12,1-7)

Stil života koji se ukorjenjuje u Bogu pojavljuje se veoma različit od svake naše ljudske organizacije postojanja. Isus nam o tome daje naputak dok odgaja svoje učenike. Prema Njegovim riječima njihov bi odgoj trebala sačinjavati tri ponašanja: jednostavnost, strah Božji i prepuštanje Bogu svakoga dobra.

MRAK U SRCU (Lk 11,47-54)

Mi smo ljudi skloni jadikovanju. Tužimo se na loša vremena. Rastužuje nas okrutni i nemilosrdni svijet. Plačemo nad nezgodama koje nas pogađaju. Plakanjem ništa ne možemo promijeniti. Svijet je onakav kakav jest jer smo mi ljudi koji u njemu živimo takvi kakvi jesmo. Svi smo odgovorni za stanje ovoga svijeta. Bolji ili lošiji svijet ne pada s neba nego se rađa ovdje na zemlji. Slobodno možemo reći da na nama leži odgovornost ako živimo nesretno postojanje.

SV. TEREZIJA AVILSKA

Jedna od najvećih mističarka kršćanstva, slavna obnoviteljica Karmelskog reda i naučiteljica Crkve, sv. Terezija rodila se 28. ožujka 1515. u Avili (Španjolska). Kao dobro odgojena djevojčica rado je čitala živo­te svetaca. Nastoji nasljedovati svece, pokušava pobjeći među Maure da bude mučenica, igra se »isposnica i samostana« itd.

RASKRINKAVANJE (Lk 11,37-41)

Bog je stvorio i našu vanjštinu i našu nutrinu. Znači da je sve  Božje djelo. Sve je dakle lijepo i dobro. Bog je Lijepi autor unutarnje i vanjske ljepote. I opravdano zahtijeva da ne bude razlike u ponašanju između ta dva naša dijela. On želi sklad nas ljudi. On se toga apsolutno ne može odreći. Zato Isus dolazi tražiti u nama ljudima sva pravila ljepote koja bi nam pomogla u stvaranju mirnoga sklada između nas i svakoga dijela našega bića.

GLEDATI IZNAD (Lk 11,29-32)
Odnos između znaka i stvarnosti nije uvijek tako jednostavan. Po sebi se sve čini lako. Upotrebljavamo bilo koju stvar da stignemo do druge. Prometni znak je neki znak. Znak je i svadbeni dar. Znak i sve stvoreno. Možemo slobodno zaključiti da je sve znak. Sve nas šalje na drugu stvarnost. To nam može prouzročiti neku vrst zbunjenosti.

Tijekom godine razmišljamo o svim otajstvima naše vjere. Kako se bliži kraj liturgijske godine naše su misli sve više usmjerene prema vječnim, nebeskim vrednotama. O njima govori i današnja prispodoba, kao o svadbenoj gozbi, koju je Gospodin pripravio svim ljudima. U prispodobi susrećemo slijedeće likove: kralja, koji pripravlja gozbu; kraljeva Sina, čija se svadba slavi; sluge koji u ime kralja zovu na gozbu i uzvanike.
Koga predstavljaju ovi likovi? Bog je kralj, koji poziva sve ljude da sudjeluju na svadbi njegova Sina; Kraljev sin je Isus Krist, koji nam je svojim utjelovljenjem pripravio gozbu spasenja; sluge su proroci i apostoli, koji u ime kralja pozivaju na gozbu; uzvanici koji su odbili poziv pripadnici su izabranog naroda te svi oni koji poput njih odbijaju Isusa.

PLODNOST I RIJEČ (Lk 11,27-28)
Isus je svojim blagim govorom, dobrim ponašanjem i izvanrednim znakovima zadivio mnoge. Pobuđivao je divljenje koje se prelijevalo i na onu koja ga je rodila. Djeca doista mogu biti na hvalu ili pokudu svojim roditeljima. Nepoznata žena, obuzeta začuđenošću onom koja je rodila Isusa, izriče svoj blago. Umjesto da joj zavidi, proglašava je blaženom. Opravdano ta nepoznata žena hvali Isusovu majku jer je uspjela u ulozi tjelesnoga majčinstva. I sami Isus potvrđuje to blaženstvo jer je Marija zasigurno kroz odgajanje Isusa  surađivala s Božjom riječju. Od nje se očekivalo da neprestano sluša Božju riječ i postupa po njezinim nadahnućima u odgoju.

OTKUPITELJ

Ako je grijeh najveće zlo, uzrok svih zala što nas tište, onda je Otkupljenje, oslobođenje od grijeha, najveće dobro, početak, vrelo svakoga dobraza ljudski rod. Svladati, pobijediti grijeh znači ukloniti, pobi­jediti sva zla u svijetu, pa konačno i samu smrt na dan uskrsnuća, na Sudnji dan.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI

30. lipnja – 6. srpnja 2019.

13. nedjelja kroz crkvenu godinu.

SIGURNOST KOJA ZANOSI (Lk 11,5-13)

Božje se očinstvo izriče u davanju. Za ostvarenje dara potrebna je naša molitva. Ne zato što On niječe ili zanemaruje našu potrebu, nego zato jer dar možemo primiti samo ako ga želimo. Ako On kasni u davanju, to je samo zato da u nama poraste želja. Ne uslišava nas zato da se odgoda proširi. Ne daje nam ono što tražimo zato da to pročistimo i tražimo ne više neki dar, nego Njega u dar. Suhoća u molitvi služi čišćenju želje i otklanjanju svake zapreke, da postane sposobna primiti, iznad svakog dara, samoga Darovatelja koji se želi darovati.

NOVO ČOVJEČANSTVO (Lk 11,1-4)

Zazvati Boga Abba, Tata, jedna je od najsigurnijih karakteristika povijesnoga Isusa. Riječ Abba pripada dječjoj dobi i obiteljskom ambijentu. Iako je to bio sablazan za „pobožne“ Židove, Isus, u svim molitvama koje su do nas stigle, obraća se Bogu s ovim zazivom: Dragi tata. Isus se obraća Bogu kao dijete svome Ocu, sa svojom intimnom jednostavnosti i samim povjerljivim prepuštanjem. On ne samo da zaziva Boga kao svoga Oca, nego i nas poučava da Ga i mi zazivamo kao našega nebeskog Oca, s istim djetinjim povjerenjem kao što je On sam činio.

KRUNICA I LITURGIJA (Lk 1,46-55)

Danas crkva slavi Bl. Dj. Mariju od Krunice. Na prvi je pogled doista neobično da molitva krunice sačinjava objekt svete mise u liturgijskom ciklusu. Nije li nas papa Pavao VI. podsjetio da je „pogrešno moliti krunicu za vrijeme svete mise“? To nas poziva na razmišljanje o odnosima između molitve krunice i liturgije.

STVARATI BLIŽNJEGA (Lk 10,25-27)

Ljubav je temelj Svetoga pisma. Ona definira našu istinu u odnosu s Bogom, s drugima i sa samima sobom. Kao što smo stvoreni iz ljubavi, tako smo stvoreni za ljubav. Ako ne ljubimo, promašeni smo. Čitav svijet ne vrijedi čina ljubavi, kao što svi vrčevi vode ne vrijede izvora na kojemu su zagrabljeni.

Od ponedjeljka, 17. lipnja 2019.,
u Svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske prelazi se na 
ljetni raspored SVAGDANJIH sveti misa u: 7, 8, 9 i 19 sati.

Današnje misno slavlje počinje ulaznom pjesmom: „Sve je, Gospodine, u tvojoj volji, nitko joj se ne može oprijeti. Ti si sve stvorio, nebo i zemlju, cijeli svemir, ti si Gospodar svega.“ (Est 13,9.10-11) Pribudimo u sebi ovu svijest: Bog gospodar svega. I danas nam treba njegova snaga i njegovo vodstvo. Svatko od nas dolazi pred Boga sa svojim brigama i poteškoćama. Nema gotovih rješenja kako to rješavati. Svatko od nas treba pronaći svoj put i ići naprijed, vjerujući da je Bog s nama! S poteškoćama se treba suočavati, s brigama treba živjeti: sve je to dio našega duhovnog razvoja.
I još nešto spada na naš duhovni rast. Naime, nije dobro gledati samo svoje brige i patnje. Potrebno je baciti oko i na druge i pomoći drugima nositi njihovu patnju.

Nitko ne postaje čovjekom ako ne preko mnogobrojnih odnosa sa svijetom u kojemu živi. Ljudski je život, u svojoj svakodnevnici, isprepleten beskrajnim odnosima: osobnim, obiteljskim, odgojnim, prijateljskim, skrbničkim, društvenim, kulturnim, religioznim, političkim, ekonomskim,… Ako sam postali ljudi, to smo postali preko tisuću susreta u kojima se, malo pomalo, oblikuje naše čovještvo.

SIGURNOST KOJA ZANOSI

Božje se očinstvo izriče u davanju. Za ostvarenje dara potrebna je naša molitva. Ne zato što On niječe ili zanemaruje našu potrebu, nego zato jer dar možemo primiti samo ako ga želimo. Ako On kasni u davanju, to je samo zato da u nama poraste želja. Ne uslišava nas zato da se odgoda proširi. Ne daje nam ono što tražimo zato da to pročistimo i tražimo ne više neki dar, nego Njega u dar. Suhoća u molitvi služi čišćenju želje i otklanjanju svake zapreke, da postane sposobna primiti, iznad svakog dara, samoga Darovatelja koji se želi darovati.

Prijestolje neizmjernoga Božjeg Veličanstva u nebu okružuju čisti duhovi, anđeli. Vrlo je velik njihov broj: mirijade mirijada i tisuće tisuća (Otk 5, 11). Dijele se u korove (usp. Kol 1, 16; Ef 1, 21). Stvoreni su prije stvorenja prvoga čovjeka. Bili su stavljeni na kušnju. Koji nisu izdržali kušnje, koji su se digli protiv Boga, bačeni su u paklene dubine (Jd 6; 2 Pt 2, 4). A koji su u kušnji ostali Bogu vjerni, uživaju blaženo gledanje (usp. Mt 18, 10).

Svetica se rodila u Alensonu (Francuska) 2. siječnja 1873. Od kreposnih roditelja L. Martin i M. Guerin, primila je odličan kršćanski odgoj. Kad su joj bile četiri godine, umre joj majka. Od tada se za njezin odgoj brine starija sestra Paulina i č. s. benediktinke. Vrlo je rano naučila moliti. A kad je naučila čitati, dali su joj u ruke samo svete knjige. Nije čudo da je „Nasljeduj Krista“ znala napamet. Živo je željela postati redovnica. Svladavši sve teškoće, u 15-oj godini života (g. 1888) stupa u karmelićanski samostan u Lisieux. Sama kaže zašto to čini: Hoću da budem sveta... Hoću da spašavam duše, da molim za svećenike, misionare.

Najbolji poznavalac svetih knjiga i najveći crkveni naučitelj u tumačenju SP, naš zemljak, sv. Jeronim, rodio se g. 340. u Dalmaciji u gradu Stridonu, za koji nije sa sigurnošću utvrđeno gdje se nalazio. Roditelji su mu bili kršćani, ali on nije kršten 'kao dijete, nego - prema ondašnjem običaju - mnogo kasnije. Život mu je bio vrlo buran.

ČAR NEVIDLJIVOGA (Iv 1,47-51)

Živimo u vremenu „povratka nevidljivoga“. Naš se svijet naseljava nevidljivim prisutnostima, onim anđela i demona. To nas nikako ne bi trebalo čuditi jer pučka pobožnost nije nikada napustila te figure, ukorijenjene u religioznu misao čovječanstva. Tisućama godina anđeo i demon pratili su razmišljanje ljudi o vlastitom postojanju, o svijetu i o Bogu, dajući tako lice silama dobra i zla koje se sukobljavaju u srcu čovjeka i povijesti. I sada, nakon modernih obmana čovjekove središnjosti, anđeli i demoni vraćaju se u opticaj na putove čovječanstva koje uočava intenzivnu nostalgiju za nevidljivim.

Spasenje je dar Božji, koji ničim ne možemo zaslužiti, ali je, u isto vrijeme, i plod naše suradnje, naše opredijeljenosti za Boga. U tom će smislu sveti Augustin lijepo kazati: “Onaj koji te je stvorio bez tvoje volje, neće te spasiti bez tvoje volje.” Evo, ovdje smo sad na području ljudske slobode. Svatko je osobno odgovoran za ono što je učinio ili za ono što nije učinio, a trebao je učiniti i mogao je učiniti. Bog ga je stvorio kao slobodno biće: može ići kroz život Božjim putem, ali može ići i svojim vlastitim putem ne obazirući se na Boga. Jasno je da nas Bog sve zove na put vjere, na put pouzdanja u nj, ali nas ne prisiljava: ne dira u našu slobodu.

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBAVIJESTI
5. – 12. svibnja 2019.
Treća uskrsna nedjelja. Svibanjska pobožnost.

Veliki apostol kršćanske ljubavi i milosrđa, sv. Vinko Paulski, rodio se u Akvitaniji 24. travnja 1581. Do 15-te godine bavio se težačkim poslovima. G. 1595. stupi u franjevački kolegij u Dax da postane svećenik. Uči zatim u Tolosi, u Rimu i Parizu. Svećenik je postao g. 1600.
Kao župnik male župe Clichv na periferiji Pariza, kao kapelan za 8000 radnika na imanju obitelji Gondi, imao je prilike vidjeti veliko siromaštvo, glad, bijedu, napuštenost, bolesti, nepravde... Gledajući sve to, otkri svoj poziv. Odluči ponajprije skupljati milostinju za siromahe, bogate zvati na ljubav i milosrđe.

STRAH OD PREVIŠE (Lk 9,43b-45)

Divljenje ili strah pred onim previše? Diviti se ili bojati se nekoga koji nudi više? Isus pobuđuje oba osjećaja u duši onoga koji vidi Njegove znakove i sluša Njegovu riječ. On doista u svima želi pobuditi samo divljenje, vatru ljubavi, u kojoj bi svaka stvarnost bila pojašnjenja i shvaćena. Bez te ljubavi ne raspršuje se tama u nama.

Isusov navještaj muke stvara ne mali napor Njegovim učenicima. Njegov govor o zarobljavanju i predanju u ruke ljudi nije lako shvatiti. Takav ih govor ispunja strahom. Ne shvaćaju ono što im govori.

SUPERPITANJE (Lk 9,18-22)

Imena veoma često više izriču stvarnost naših želja nego činjenicu i osobu kakva ona uistinu jest. Dobro znamo s kojoj lakoćom ljubav izmišlja imena, nadimke, imena od milja, koja su istodobno kodovi tajnosti, iščekivanja, uzajamnog posjedovanja. Sve su to stvarnosti bez kojih ljubav nije ljubav. Najuzbudljivije je izmišljanje imena jakih idealnosti, velikih povijesnih ili metafizičkih snova. Jednom riječju imena heroja. Mitologija je puna tih preoblikovanja koja su nama ljudima potrebni za življenje. Otkriveni mit postaje sinonim vrednote, skoro apsolutne.

NEMIR (Lk 9,7-9)

Vidjeti Boga. To u svakom čovjeku izaziva veliki nemir. Taj nemir nije čista znatiželja. Nemir odaje veliku prazninu koju treba ispuniti. Božja odsutnost izaziva nemir. Nije to nemir kojega zanima da li Bog postoji ili ne. Nemir se pita koje lice ima Bog. U nemirnom srcu postoji težnja za Bogom koji bi bio razlog radosti. „Nemirno je ljudsko srce dok se ne smiri u Bogu“ (Augustin).

Franjevačka mladež Župe Gospe Sinjske slavi 20. obljetnicu djelovanja u sinjskoj župi. Godine 1999. počelo je okupljanje mladih u Samostanu Gospe Sinjske pod okriljem Čudotvorne Gospe Sinjske, a u jesen te godine grupa mladih dala je i prva obećanja da će živjeti svoje mladenaštvo nadahnjujući se na životu sv. Franje Asiškog.

ODREĐEN CILJ

Imamo li jasnu svrhu života? Atletičari koji imaju kao svrhu osvajanje zlatne olimpijske medalje, raspoloživi su prepustiti sve ostalo da postane drugotno. Način na koji jedu, spavaju, studiraju i uvježbavaju se, podređen je toj određenoj svrsi.

To je istinito u životu športskih sposobnosti ali i u duhovnom životu. Bez točno određene svrhe uvijek ćemo biti rastreseni. Potrošit ćemo naše snage na drugotne stvari. Pristoji nam se uprijeti pogled u nagradu. Koja je naša nagrada? Naša je nagrada božanski život. Vječni život. Život s Bogom i u Bogu.

BOŽJE VEZE (Lk 8,19-21)

Isus se ne ustručava izjaviti da slušanje i sudjelovanje u Riječi utjelovljuje novi svijet, stvara nove odnose. U tom novom svijetu međusobne veze nisu više biološke i generacijske nego božanske. I kao takve nanovo izgrađuju sve naše odnose. Marija, majka Isusova, zasigurno se nije uvrijedila, niti se osjećala isključenom kada je čula riječi svoga Sina da se povezanost s Njim ne mjeri krvnom nego duhovnom vezom. Ona je od početka povezana s Bogom slušanjem Njegove riječi.

VOLJA SVJETLA (Lk 8,16-18)

Put od neznanja do znanja upisan je u nas ljude zbog same činjenice da smo ljudi. Život nas ispituje i ne šuti. Hodamo po tajnama koje ključaju pod našim nogama. Ne odnosi se to samo na atome ili kozmos. Riječ je i o tome da znamo više o sebi, ali ne uspijevamo ići dalje od ove patnje: uzaludno ispitujemo sve i svih, a ipak ostajemo neznalice. Nije nam dovoljno svjetlo našega ljudskog razuma. Potrebno nam je svjetlo Drugoga.

Međuljudski odnosi obilježeni su određenim zakonitostima i pravilima. Sve ima svoju cijenu i sve treba platiti u cijelosti. U napasti smo ovaj mode prenijeti na sva područja života, pa tako i na duhovno područje. Današnja svetopisamska čitanja daju nam drugu poruku. Bog nikada ne djeluje ma našim mjerilima. Njegova ljubav nadilazi sve naše stavove.

POTPUNA VJERA

Tražiti vjeru bila je, i nastavlja biti, ponizna Božja zadaća u svijetu. Kada je pronađe, utješan je. Klikće od radosti. Naš ljudski čin vjere veliki je pothvat. Zahvaljujući činu vjere konačno ulazi u beskonačno, a beskonačno ulazi u konačno. Bog ulazi u nas, a mi u Boga.

DOBRO SLUŽENJE (Lk 8,1-3)

Malena Isusova grupa prihvaća prisutnost Marije Magdalene, Ivane, Suzane i mnogih drugih žena, koje izvršavaju ulogu uravnoteženosti između lutalačke situacije, lišene egzistencijalne organizacije i samog postojanja koje treba živjeti. Nije riječ o potpomaganju siromaha kako bismo olako mogli zamisliti. Riječ je izričito o služenju, djakoniji koja čini brižljivima.

OPROŠTENO NAM JE (Lk 7, 36-50)

Ne postoji savršena obitelj. Obitelj sačinjavaju osobe sa svojom vrednotama, ali i sa slabostima. Svi smo počesto prepreka Božjoj i ljudskoj ljubavi, pa su zato više od savršenstva i zatvorenosti, poniznost i povjerenje temelji obiteljskog života. Možda se obiteljski život sastoji upravo u prepoznavanju da smo prepreka ljubavi i u podjeli svega toga s članovima obitelji, raspoloživi za oproštenje. Obitelj u kojoj postoji istinsko prepoznavanja slabosti, uzajamno povjerenje i oproštenje, neuništiva je obitelj.

Rane Svetog Frane

Sveti Frano gajio je već od početka svoga obraćenja vrlo veliku pobožnost i štovanje prema raspetome Kristu i sve do smrti nije prestao da ga riječima i djelima propovijeda. Godine e, utisnuo mu je Krist Gospodin, na divan i čudesan način, u tijelo znakove svoje muke. Papa Benedikt XI. Dopustio je Franjevačkom redu da ovog dana svake godine slavi spomen na ovaj glasoviti događaj, koji su posvjedočili vjerodostojni svjedoci.

RADOST I BOL (Lk 7, 31-35)

Svi mi želimo biti radosni. Tražiti radost sasvim je razumljivo. Radost je ugodno čuvstvo. Ona je istinski pokazatelj sklada u nama samima i sukladnosti sa svijetom oko nas. Radost je bitna za naš cjelokupni život. Duhovni se život ne može zamisliti bez radosti. Radost nije isto što i sreća, zadovoljstvo, veselje. Svi tražimo radost i veoma je često tražimo u aktivnostima koje nam dopuštaju zabavu i ugodnost. Trčimo za zadovoljenjem svojih požuda i naslada. Tako štetimo svojem zdravlju. U zabavama ne udišemo životnu radost. U njima gubimo smisao za radost.