Život i odnosi unutar njega određeni su mnoštvom propisa kojima se žele urediti i osmisliti relacije među ljudima. Takve propise nazivamo i zapovijedima. No, zapovijedati nije lako, kao što se nije lako niti podlagati zapovijedima. Koliko god se bilo teško nositi sa zapovijedima i zabranama, ipak se jasno uviđa da bez njih nema uređenih odnosa unutar uže i šire društvene zajednice.

Božja riječ, današnjeg dana, govori nam upravo o Božjim zapovijedima ili još bolje rečeno o njihovu dubljem smislu. Isusu pristupaju pismoznanci s jasnim i nedvosmislenim pitanjem: Koja je zapovijed najveća? Isus odgovara rabinima jezikom njima razumljivim, koristeći se pritom zapovijedima koje već postoje u židovskoj Tori, ali kojima on daje dublje značenje!

PRVA ISUSOVA ZAPOVIJED TIČE SE POSLUŠNOSTI BOGU- Dopustiti njegovoj riječi da uđe u naše srca i da ga oblikuje. Poziv je to ne samo slušati Božju riječ, već ju čuti, da nas ona zahvati. Zato jer onaj koji nam ju upravlja jest Bog Izabranog naroda, Bog koji je govorio narodu i koji ga je izveo iz ropstva u Obećanu zemlju. To isto čini i nama! Po Isusu nas je oslobodio od grijeha i pokazao se našim putem, istinom i životom! Ukoliko zatvorimo uši za Božju riječ i okrenemo se slušanju idola: zavodljivog glasa novca, karijere, ovosvjetskog uspjeha, probitka, jednostavno i sigurno malo pomalo riskiramo raščovječiti se i sići s pravog puta koji nas vodi ka realiziranosti kao ljudi i kao vjernika! Bog treba biti jedini Gospodin, jedina istina našeg života, kojoj se svaka druga istina treba podvrći!

POSLUŠNOST BOGU PODRAZUMIJEVA LJUBITI GOSPODINA BOGA SVOJEGA, IZ SVEG SRCA SVOJEGA, IZ SVE DUŠE SVOJE, IZ SVEG UMA SVOJEGA I IZ SVE SNAGE SVOJE:

IZ SVEGA SRCA SVOJEGA- Srce je jedno i ono je središte ljudskog bića! Ljubiti Boga iz sveg srca podrazumijeva vjernost njegovu planu, njegovoj volji kod svih odluka koje činimo! Bog nas ne želi niti može prikratiti za nešto. On uvijek obogaćuje otvoreno ljudsko srce, ali u mjeri u kojoj se ono otvara njegovoj ljubavi! Isus otkriva da je ljudsko srce mjesto oblikovanja slobode i da odnos prema Bogu i ljudima čini vidljivim.

IZ SVE DUŠE SVOJE- Što znači, ne samo usnama častiti Boga, već svojim stavom, međuljudskim odnosima, zauzimanjem za istinu i pravdu! Onaj tko ljubi Boga iz sve duše svoje, ulaže svoj život kako bi realizirao Božju volju u konkretnim stvarnostima života! Naš je problem što Boga ljubimo jednim dijelom svog bića, često kako bismo nešto postigli, ostvarili. Nerijetko nam je Bog u službi naših potreba, a to je reduktivan pristup, okrnjen i površan. Bog nam je darovao cijeloga sebe, ne dio sebe! I naš uzvrat trebao bi biti cjelovit. Ne radi Boga, nego radi nas samih! Ne postoji ništa što mi činimo, a što bi bilo radi Boga, što bi njega učinilo bogatijim. Bog Isusa Krista je Bog za druge, Bog za nas!

IZ SVEGA UMA SVOJEGA- Ukoliko želimo da naše pristajanje uz Boga bude dobro, solidno utemeljeno i nepoljuljano, potrebno je Boga ljubiti i svojim intelektom, znanjem o njemu. Razum i vjera se prožimaju. Razum po sebi teži i traga za istinom i nikada nije protivan Bogu! U konačnici svaka znanost u svojoj biti jest traganje za istinom. Ukoliko ne traga za istinom, odriče se znanstvenosti i ozbiljnosti. Fideizam i racionalizam, u tom smislu, dvije su krajnosti koje nam je izbjegavati! Ljubiti Boga iz sveg uma svojega znači raskrinkavati sve zablude, praznovjerja, magijski pristup Bogu i svecima, krivu pobožnost, duhovnjaštvo i pobožnjaštvo, svaki oblik nakaradne duhovnosti i zanemarivanja bližnjih u ime tobožnjeg služenja Bogu.

IZ SVE SNAGE SVOJE- Drugim riječima, ljubiti Boga svime što posjeduješ, što si primio na dar od njega, svim talentima koje ti je darovao. Sve darove smo pozvani staviti u službu ostvarenja Kraljevstva Božjega ovdje i sada. Kako je siromašan i jadan čovjek koji se zatvara u svoj mali svijet i želi se ostvariti bez odnosa s drugima. Koliki mladi su ostarjeli prije vremena, povjerovavši da je bolje ići kroz život linijom manjeg otpora?! Koliki su odustali od studija, od sporta, od umjetničkog stvaralaštva, a Bog ima je dao sjajne talente?! Koliki su odustali od braka i povjerovali glasu Zloga da se ne isplati drugome darivati svoje povjerenje, svoje vrijeme i svoj suživot?! Koliki njeguju kult tijela i tjelesnog zdravlja, grozničavo se brinući za svoj tjelesni izgled i zdravlje, do te mjere da će na kraju, kako netko zapisa, nažalost umrijeti potpuno zdravi?! Bog nam je darovao život da ga utrošimo i potrošimo za druge, da preko naših darova drugi budu obogaćeni i usrećeni!

DRUGA BOŽJA ZAPOVIJED: LJUBI SVOGA BLIŽNJEGA KAO SEBE SAMOGA!

Bez obzira što nije pitan, Isus sam nadodaje ovu drugu zapovijed.

LJUBITI BLIŽNJEGA- Podrazumijeva pitati se je li moje riječi i moja djela daju snagu za život drugima ili moje riječi i postupci druge ozlojeđuju, ogorčuju, čine neraspoloženima, ljutima, potiču na osvetu, čine beznadnima, manje vrijednima, nesretnima i neostvarenima, oduzimaju osmijeh s lica!

Ali, tko je moj bližnji? Samo netko moje krvi, član moje obitelji? Ne! Moj bližnji je svatko tko je u potrebi! Svatko kome u datom trenutku mogu izići u susret. Svatko tko od mene traži da mu darujem svoje vrijeme, poticajnu riječ, da mu pružim dobar primjer, konkretnu pomoć… Naravno da nije lako ljubiti nekoga tko je agresivan, nezahvalan, bezočan, sebičan, naprasit, loše odgojen, nekoga tko nam je učinio nešto nažao. U takvim slučajevima nemoguće je ljubiti bez da poticaj i snagu za to ne nađemo u ljubavi prema Bogu i u njegovu postupku prema neprijateljima. U Isusovu životu, preko evanđelja, pružen nam je savršen primjer za odnos prema bližnjima, a vrhunac njegove ljubavi je ljubav prema neprijateljima!

KAO SEBE SAMOGA - Da bismo bili u stanju ljubiti druge, potrebno je prije svega ljubiti sebe. Sebe prihvatiti ljubljenim od Boga i to bezuvjetno! Živjeti u uvjerenju da me Bog ljubi samo kada sam dobar/ra, potpuno je pogrešno! Takvi drugima često postavljaju uvjete. Uvjetovati ljubav, u sebi je apsurdno! Božja ljubav je bezuvjetna i besplatna! Ta činjenica bi nas trebala dovesti do zrele ljubavi i do uzvrata na takvu ljubav jednakom ljubavlju. Ljubav nikada ne iskorištava Boga ni bližnjega niti ih podčinjava sebi! Autentična ljubav uvijek gleda izići iz sebe, darivati se…

No, postoji realna opasnost od krive interpretacije odnosa između ovih zapovijedi ljubavi prema bogu i bližnjima. Koja je to opasnost? Onda kada držimo da postoji vrijeme za rad, za služenje drugima u obitelji i na poslu i vrijeme koje posvećujemo Bogu, u molitvi, odlaskom na svetu misu, na put križa… Ako tako razmišljamo, postoji opasnost da promatramo odvojenima i čak suprotstavljenima odnos prema Bogu i bližnjima! Drugim riječima, odnos prema Bogu i bližnjima gledati kao obvezu ili čistu dužnost! Ljubiti Boga svim srcem, svom dušom, svim umom i svom snagom svojom, znači prihvatiti Boga i njegovu riječ vrhovnom normom života i tu ljubav prema Bogu pokazati kroz konkretnu i vidljivu ljubav prema bližnjemu!

Prava autentična duhovnost podrazumijeva razborito i odgovorno postavljanje pred životom, potom vršenje svojih svagdašnjih dužnosti u obitelji, na poslu, u školi i u studiju, a ne bijeg iz posla u molitvu niti iz molitve u posao! Poželjna je uravnotežena i zrela duhovnost. Duhovnost koja ne stvara podjele niti se proglašava ekskluzivnom, jedinom ispravnom i privilegiranom.

Fra Ivan Režić