Što znači „In perpetuum coronata triumphat“ ?

Na zlatnoj kruni kojom je splitski nadbiskup Stjepan Cupilli 22. rujna 1716. godine svečano okrunio sliku Majke od milostī na spomen slavne obrane Sinja stoji natpis In perpetuum coronata triumphat 1715. Taj natpis na latinskom jeziku, koji se obično prevodi Zauvijek okrunjena slavi slavlje, preuzet je iz Knjige Mudrosti 4,2. Evo što te riječi znače u crkvenoj predaji i u Svetome pismu.

 

U crkvenoj predaji

kruna gospa slova zlatoDrevni crkveni oci, teolozi i propovjednici poput Sv. Petra Krizologa, Sv. Bonavenutre, Sv. Alberta Velikoga i drugih izraz in perpetuum coronata triumphat navode u svojim govorima na blagdane djevicâ, a posebne primjenjuju te riječi na Kraljicu djevicâ, Blaženu Djevicu Mariju, majku Isusa Krista. On je njezina pobjednička kruna, jer rodivši njega, Božjega Sina, Marija na jedinstven način ima udjela u njegovu otkupiteljskom djelu. Preuzete iz biblijske Knjige Mudrosti i stavljene na Gospinu krunu riječi in perpetuum coronata triumphat podsjećaju vjernike da je sjaj zlatne krune na Gospinoj glavi samo podsjetnik na ono istinsko Kristovo svjetlo. U Knjizi Otkrivenja 22,4 piše da će slugama Krista Jaganjca u nebeskom Jeruzalemu na čelima biti napisano njegovo ime kao znak da potpuno pripadaju njemu i uživaju s njime zajedništvo Božjeg života. Koristeći tu sliku možemo reći da je onda na Marijinu čelu ime njezina Sina upisano zlatnim slovima baš kako te svjedoči zlatna kruna Gospe Sinjske.Zlatna je kruna najsjajniji i najuočljiviji detalj Gospine slike. To je zato da bi nas pogled na Gospino lice odmah usmjerio na lice Kristovo, da bismo, kako kaže apostol Pavao tražili ono što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu; da za onim gore težimo, a ne za zemaljskim (usp. Kol3,1-2).

Uz krunu tu su i ostali zlatni zavjetni darovi u koje je obučena Gospina slika. To nas podsjeća na još jednu sliku iz Knjige Otkrivenja: ženu odjevenu suncem. Sunce također simbolizira Isusa Krista, a žena njime odjevena istodobno je slika Crkve koja u stalnim porođajnim bolima svijetu naviješta Spasitelja i slika Marije u kojoj se već ostvarilo ono što Crkva tek treba postati.

Tim riječima izražen je teološki sadržaj krune Gospe Sinjske. Ponovimo. Zlatna Kruna na glavi Majke od milostī prema predaji Crkve simbolizira njezina sina Isusa Krista, Božanskoga Spasitelja svih ljudi. Samo ta kruna znak je istinske pobjede.

Kada su 1715. godine vojni časnici na čelu sa sinjskim providurom Zorzijem Balbijom hitro skupili onu poznatu svotu od osamdeset cekina kako bi u Mlecima dali skovati krunu koja i danas resi sliku Gospe Sinjske, bio je to čin zahvale i uvjerenja da istinska pobjeda pripada i istinskoj kruni. Zemaljske krune stalno padaju s glave i njihove su pobjede privremene. Sinjom, kao i cijelom Hrvatskom, vladali su kroz povijest različiti zemaljski vladari, ali nijedan od njih nije bio okrunjen zauvijek. Jedino tko je okrunjen vječnom krunom zauvijek kraljuje. Toga su bili svjesni branitelji Sinja kada pobjedu nad osvajačima koja se dogodila upravo na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo 15. kolovoza 1715. nisu pripisali sebi nego njoj koja je okrunjena vječnom krunom, Isusom Kristom. Da su je pripisali sebi, ta pobjeda ne bi ni bila pobjeda.

 

U Svetome pismu

tvrdava crkva gospaKao što smo rekli, latinske riječi in perpetuum coronata triumphat, preuzete su iz Knjige mudrosti i to u latinskom prijevodu Biblije poznatim pod nazivom Vulgata. Taj prijevod standardni je biblijski tekst kojim su se dugi niz stoljeća služili svi teolozi zapadnoga kršćanstva. Na osnovi Vulgatinoga teksta Mudr 4,1-2 temelji se i tradicionalna marijanska interpretacija njegova sadržaja. Ali je izvorni jezik Knjige mudrosti grčki. Zato ćemo ovdje nastojati protumačiti riječi in perpetuum coronata triumphat u okviru Knjige mudrosti polazeći od grčkoga izvornika (en tō aioni stefaneforusa pompeiei) i u malo drukčijem prijevodu od uobičajenoga. S tim ciljem navodimo čitav mali odlomak Mudr 4,1-2:

Bolje je biti i bez djece, a pravedan.

jer spomenik pravednosti je besmrtnost,

priznata je i kod Boga i kod ljudi.

Dok je ovdje, ugledaju se u nju,

a kada ode (s ovoga svijeta), plaču za njom;

a ona

u vječnosti okrunjena korača u slavlju,

pobjedivši u borbi za neokaljan dobitak.

Iz navedenoga odlomka izvući ćemo dvije poruke skrivene u natpisu na Gospinoj kruni i povezane s uspomenom na slavnu i časnu obranu Sinja 1715. godine.

 

1. Besmrtnost poginulih junaka. Knjiga Mudrosti odražava mentalitet u kojem se ne imati tjelesno potomstvo smatralo velikom nesrećom. Djeca su znak Božjega blagoslova i jamstvo da će ime njihovih roditelja biti sačuvano za budućnost. Roditi dijete znači na neki način pobijediti smrt, jer otac i majka nastavljaju živjeti u sjećanju svoje djece. Što je djece više, to je jamstvo budućnosti sigurnije. Takvo mišljenje utemeljeno je na čovjekovoj prirodnoj potrebi za besmrtnošću i sastavni je dio prirodne religioznosti. O tome svjedoči i Biblija preko likova praotaca poput Abrahama, Izaka i Jakova kojima je Bog obećao veliko potomstvo za kojim su oni žudjeli i smatrali ga nastavkom svoga zemaljskoga života. Ali Biblija se suočava i s pitanjima koja postavlja čovjek koji zbog ovoga ili onoga razloga nema djece. Pogotovo je teško pitanje kada bez djece umire pravednik, dok gleda kako neki bezbožnik ostavlja za sobom brojno potomstvo. Jedan od biblijskih tekstova koji govore o tome upravo je Mudr 4,1-2.

Premda su djeca Božji dar i jamstvo budućega života, Knjiga Mudrosti poručuje kako pravedan čovjek koji umire bez potomstva nije osuđen na zaborav. On je na vječnom sudu u boljem položaju nego bezbožnik s puno djece, jer su bezbožnička djeca samo svjedoci zla svojih roditelja. A za onoga koji umire u pravednosti svjedoči njegova besmrtna krepost. Riječ pravednost u našem biblijskom odlomku prijevod je grčkoga pojam arete koji u Mudr 4,1 ima točno određeno značenje. Arete tu označava krepost pravednosti u smislu vršenja Božjega zakona, ali s naglaskom na to da čovjek koji svakodnevano vrši Zakon biva osposobljen izvršiti i nesvakidašnja junačka djela za dobro svoga naroda. Arete nije samo neka unutarnja čovjekova vrlina. Ona se vidi u nesebičnom zauzimanju za opće dobro, kojemu se daje prednost pred privatnim. Jedan od najvećih primjera ove kreposti jest junaštvo u obrani domovine i žrtvovanje vlastitoga života za budućnost svoga naroda. Na poseban način to se odnosi na junake koji su poginuli ne ostavivši potomstva. Borci koji su već zasnovali obitelj ginu za budućnost svoga naroda gledajući u toj budućnosti budućnost svoje vlastite djece. To im svakako daje dodatnu motivaciju i snagu za borbu. Ali u ratovima još više pogibaju mladi neoženjeni vojnici koji nisu ostvarili potomstvo. U ratovima stradavaju i djeca. Zato žrtva te mladosti ima posebno značenje.

Tko posjeti spomenik židovskoj djeci žrtvama holokausta u memorijalnom centru Yad Wa-Šem u Jeruzalemu to će doživjeti na veoma potresan način. U tamnoj prostoriji s jednom upaljenom svijećom koja se zrcali u mnoštvu zrcala stalno odjekuju imena stradalih. Naziv toga memorijalnoga centra preuzet je iz još jednoga biblijskoga teksta koji govori o pravednicima bez djece. To je Iz 56,5 gdje Bog preko proroka Izaije tješi ljude koje su u babilonskom progonstvu tako okrutno osakatili da ne mogu imati djece. Bog obećava da će im On sam – ukoliko ostanu vjerni Savezu – podići spomenik i ime (yad wa-šem), bolje nego što su to sinovi i kćeri. Zbog njihove žrtve i vjernosti Bog će im dati vječno ime koje neće biti iskorijenjeno.

Primijenimo li te misli na obranu Sinja 1715. godine onda možemo reći da u natpisu na Gospinoj kruni nije upisana samo uspomena na jednu slavnu pobjedu, nego i na one koji su u časnoj borbi za bolju budućnost svoga naroda žrtvovali život. Svi poginuli branitelji bez iznimke zaslužuju da ih čitav narod pamti, ali kruna sjećanja prema Mudr 4,1-2 pripada onim junacima kojima ime nije sačuvano u njihovoj djeci.

krunica zlatna 12. Neokaljana nagrada. Vječno ime koje pravedniku daje Bog slikovito je u Mudr 4,2 izraženo dodjeljivanjem krune kojom je u budućem vječnom životu okrunjena njegova pravednost. Izraz „u vječnosti okrunjena korača u slavlju“ očito potječe iz svijeta grčkih igara u kojima je pobjednik bivao okrunjen vijencem i tako koračao u svečanoj pobjedničkoj povorci. Znakovit je taj sportski kontekst u kojem se nalaze riječi in perpetuum coronata triumphat, jer se kao uspomena na pobjedu iz 1715. godine u Sinju svake godine održava i jedna sportska igra – Alka. Sportska uspomena na pobjedu ističe upravo onaj njezin vid koji se nalazi u Mudr 4,1-2. Veličajući pravednika koji je otišao s ovoga svijeta, Knjiga mudrosti njegovu pravednost opisuje kao pobjednicu u borbi za neokaljanu nagradu. Time se hoće reći da je cilj njegove borbe bio častan. Ali ne samo cilj. Časna je i sama borba. Sportske igre podrazumijevaju poštenje, uvažavaje protivnika, častan odnos prema poraženomu kao i časno priznaje poraza. Ako nešto od toga nedostaje to više nije poštena igra i pobjeda se pretvara u sramotu. Sveti apostol Pavao, koji u svojim spisima rado koristi sportski rječnik poručuje svom učeniku Timoteju: „Natječe li se tko, ne ovjenčava se ako se zakonito ne natječe.“ (2 Tim 2,5). U Prvoj poslanici Korinćanima isti apostol poručuje svima „ Ne znate li: trkači u trkalištu svi doduše trče, ali jedan prima nagradu? Tako trčite da dobijete.“ (1 Kor 9,24). A pred kraj svoga zemaljskoga života zaključuje: „Ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme moga odlaska. Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak.“ (2 Tim. 4,6-8).

Tim Pavlovim riječima opet se vraćamo na ono bitno značenje krune na Gospinoj slici. To je kruna Isusa Krista kojom će se u vječnosti ovjenčati svi koji se priznaju njegovima. A najveća među njima već je slavno okrunjena  i sva lijepa korača u haljinama zlatom vezenim (usp. Ps 45,14.)

Fra Domagoj Runje