Uvodna riječ u misno slavlje

Kršćanska braćo i sestre, dragi hodočasnici i štovatelji Čudotvorne Gospe Sinjske!

Ne treba vas podsjećati što i koga slavimo i zašto smo večeras, s osobitim ponosom i zahvalnošću, iznijeli na ovaj gradski trg – sveti lik naše Gospe. U predvečerje njezinog i našeg jubileja, u osvit sjećanja na jedan od najznačajnijih dana naše lokalne, nacionalne i vjerničke povijesti, u počast slavne pobjede koju smo izvojevali nad neprijateljem uz njezin zagovor, evo nas po tristoti put, kako bismo s velikom zahvalnošću u srcima iskazali čast Onoj, u koju polažemo sva svoja nadanja i svoje živote.

Hvala ti, Majko naša, Čudotvorna Gospe Sinjska, na tvojoj majčinskoj brizi i zaštiti koju si nam pružala i osiguravala kroz stoljeća. Hvala ti u naše ime, ali i u ime svih onih kojih više nema među nama, a koji su preko tebe iskusili Božju i ljudsku dobrotu i pomoć. I dalje se nadamo živjeti u takvoj milosti, da ti se uvijek možemo uteći i postići sve ono pravedno za čim kao ljudi čeznemo. Učini nas dostojnima svoje milosti i majčinskog zagovora. I sada te molimo za zdravlje, za mir među ljudima, u našim obiteljima, za nove, drugačije i pravednije društvene i međuljudske odnose, za prosperitet našeg izmučenog i napaćenog naroda. Pomogni nam, draga Gospe, da izgrađujemo ovu našu zemaljsku Domovinu u ljubavi, istini i pravednosti, sve do naše konačne proslave u nebu, gdje ti se, uz tvoju pomoć i zagovor, nadamo pridružiti. Molimo te za naše ljudsko i kršćansko obraćenje, za obnovu naše vjernosti, Bogu i ljudima.

Kako bismo bili vrijedni milosti i svih blagoslova Božjih, koje nam Bog daje po zagovoru naše nebeske zaštitnice, iskreno se pokajmo za se svoje ljudske nesavršenosti i grijehe, govoreći …. Ispovijedam se!

Propovijed provincijala fra Joška Kodžomana na vigiliju Velike Gospe

Sinj. 14. 08. 2015.

Poštovani o. gvardijane, cijenjeni o. župniče, draga braćo svećenici, časne sestre, bogoslovi, uvaženi predstavnici civilne vlasti, vojske i policije, dragi hrvatski branitelji, stradalnici Domovinskog rata, poštovane obitelji nestalih i poginulih hrvatskih branitelja, dragi hodočasnici i štovatelji Čudotvorne Gospe Sinjske!

U ljudskim životima postoje posebne prigode kada se sa zahvalnošću prisjećamo prošlosti, slavimo sadašnjost, te se pripremamo za budućnost. Te posebne ljudske prigode slavimo kao rođendane, kao imendane, ali i kao značajne obljetnice.

U našem drevnom franjevačkom Svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske, tom vrelu pobožnosti i čovjekoljublja kroz vjekove, obilježavamo značajni 300. jubilej slavne pobjede Sinjana i Cetinjana nad nadmoćnim osmanlijskim neprijateljem, a sve uz pomoć i moćni zagovor Majke od Milosti – Čudotvorne Gospe Sinjske.

Veliki je privilegij, u jubilarnoj godini, biti uključen i imati na bilo koji način udjela u događanjima i zahvalnim molitvenim slavljima, Gospi u čast. Naše slavlje nije tek komemoriranje prošlosti, ono je u svojoj biti drugačije. Slavlje Velike Gospe, jest iskazivanje vjere da je Bog po Gospi prisutan u našim životima danas, kao što je bio kroz protekla stoljeća prisutan u životima naših roditelja, djedova i pradjedova. Znajući, koje smo sve milosti, kao pojedinci i Narod, primili od Gospe, kroz duga i mučna stoljeća prošlosti, te uvjereni da će nas Ona jednako tako budno pratiti do konca našeg života, želimo joj, svime što radimo, zahvaliti na svim dosadašnjim darovima i preporučiti se za nove milosti. Činimo to u svoje ime ali i u ime svih onih koji su, bilo kada i bilo gdje, u Domovini i u tuđini, po njezinu majčinskom zagovoru, iskusili ljubav, naklonost i dobrotu, ili se tome još nadaju.

Gospa nije ničije privatno vlasništvo. Ona je univerzalni lijek za ljudske rane i dar neba svima onima koji joj se u poniznosti i skrušenosti svoga srca obraćaju i mole. Pazi dobro, vjerniče, kako dolaziš pred Gospu, jer takvog poznavatelja ljudske duše i pameti nećeš nigdje naći. Pred njom ne trebaš puno govoriti i suvišno prosipati riječi. Samo ostani u šutnji i razmišljaj u sebi o svemu što te tišti. Molitvom ćeš se vinuti u neslućene visine. Ona će progovoriti tvome srcu. U tebi će se uzgibati misli i osjećaji. Zadrži samo ono što tvoje srce i pamet usmjeruje ka dobru, odbaci sve ono što ti došaptava zlo, jer ono je uvijek tu u prikrajku odakle vreba. Tamo gdje se moli ili se nastoji moliti, ni zlo ni ikoja druga napast ne stoje daleko. Ali na koncu ne zaboravi reći: Hvala ti Gospe! Nije to samo zbog nje već i zbog nas samih, jer riječ hvala je jedna od najznačajnijih riječi koje izgovaramo, ta je riječ izgovorena u kontekstu molitve pred Gospom, znak naše zrelosti, naše vjere i duhovne prikladnosti da uskoro primimo Božju pomoć po njezinu zagovoru.

Bez sjećanja i zahvalnosti nema čovjeka, ni obitelji, ni naroda, ni vjere. Nema ničega što vrijedi, nijedne vrednote. I vjera je rođena iz zahvalnosti za dar slobode koji nam je Krist donio na križu.

U Gospi Sinjskoj, čije svetište slavi svoj 300. jubilej, ne veličamo samo sjajnu prošlost, već i sadašnjost, koja je prepuna sjajnih djela, prepuna milosti, prepuna neobjašnjivih fenomena, prepuna čudesa, koja smo iskusili po zagovoru našoj nebeskoj Majci, Čudotvornoj Gospi Sinjskoj. Dakako, čudesa se i danas događaju. Bog nam i danas velikodušno dijeli svoju milost po Gospinu zagovoru. Zato je i smatramo najvećim blagom i vrijednošću, zato joj ljudi poklanjaju svoja srca, pred njom polažu svoje zavjete i daju prisege, poklanjaju joj svoje povjerenje, najvrednije što imaju, a zauzvrat primaju utjehu vjere i sigurnost života. Gospa je u stanju, pomiriti zavađene, utješiti tužne, providjeti sve za što je čovjek moli, od posla do dobrog muža ili supruge, od zdravlja do blažene smrti.

U jubilarnoj godini slavimo i činjenicu višestoljetne vjernosti i odanosti naših predaka Bogu i Gospi. Upravo rođen na sutrašnji dan davne 1883. godine, proslavljeni hrvatski domoljub i umjetnik, Ivan Meštović, zapisa: „Naša je zemlja sačuvala uspomene naše, a naša Gospa lozu našu. Zahvalimo Njoj – nepresušnom vrelu, čiji tok sve suše i potresi ne prekinuše. Njoj –stablu jakome, koga sve bure ne iščupaše, svi požari ne izgoriše, Njoj – čije žile ne uginuše, čiji sokovi ne presahnuše, Njoj – njedru i utrobi, kojoj Gospod klicu života povjeri, Njoj – koja nit našega života sačuva od svih kosa i noževa, Njoj – neka je za sve i na sve vjekove hvala i ljubav naša. „ ( Iz prigodnog govora u Biskupiji kod Knina, 1938)

Bosih i krvavih koljena, brusili su Gospini štovatelji , naši preci, kroz stoljeća tvrdi kamen u podnožju njezina oltara, dok su joj iznosili svoje molitve i zahvale. Ta nas vjera, naših očeva i majki, izaziva i potiče da i mi, kao djeca ovog našeg nemirnog vremena, nastavimo slijediti njihove korake i primjere, puni pouzdanja u Gospu, najvjerniju odvjetnicu i pomoćnicu kršćana. Na žalost i današnji je svijet mjesto gdje se ubija i prolijeva nevina krv ljudi samo zato jer su kršćani. I danas mnoga naša kršćanska braća i sestre, pate zbog svoje vjere u Isusa Krista i podnose mučeništvo života. Sjetimo ih se često u molitvi, a na posebna način najnovije žrtve vjerske mržnje i nesnošljivosti, našeg mučenika Tomislava Salopeka i njegove do kraja ne rasvijetljene sudbine. Sjetimo se njegove obitelji, koju u njihovoj neizvjesnosti, tuzi i boli preporučamo našoj nebeskoj Majci, da im da snagu da uz pomoć svih ljudi dobre volje, mogu nastaviti svoj život unatoč, neizvjesnosti o konačnoj sudbini njihova sina, oca i supruga. Zaustavi Gospe, taj sumanuti nasrtaj Zloga i obrani sve nedužne ljude od ugroza i prijetnji koje im dolaze od zaslijepljenih i izmanipuliranih pristaša islamske države.

Potoke suza prolili su naši stari, zajedno s nama, klečeći pred likom naše Gospe. Bile su to ponekad suze žalosnice, koje su tekle zbog naše ljudske nemoći ali i suze radosti, zbog vjere da nam je Bog po Gospinu zagovoru pomogao. Žuljave ruke i krvava koljena ostavile su nam u baštinu neizbrisivi trag vjere i pobožnosti. I danas ima dobrih ljudi, kojima nije na prvom mjestu profit, osobni interes, niti im je stalo do osobne promocije. Bez njih i njihovog samozatajnog rada, naše bi društvo bilo bez boje, okusa i mirisa, ali dobri Bog koji je u srca njihova ulio svoju ljubav, po njima nam ulijeva nadu i vjeru u bolju budućnost. Hvala im na svemu što čine za dobrobit svakog čovjeka i jedine nam Domovine Hrvatske.

Nastavimo i mi danas, braćo i sestre, slijediti te iste stope i korake, iskazujući vjeru da svoju zemaljsku i nebesku proslavu čovjek može postići, samo uz pomoć Božju i zagovor njegovih svetih, među kojima posebno mjesto zauzima BDM. Njezina proslava i uznesenje u nebo, poziv je i svakome od nas, da se bez straha i s pouzdanjem predamo Božjem vodstvu i Njegovoj svetoj volji.

Iskoračimo iz kaljuže života, pročistimo svoje misli i djela na vrelu milosti, koji imamo u našoj Gospi, obnovimo se u nadi i vjeri, na primjeru One koja nije očajavala ni u najtežim trenucima svoga ovozemaljskog života.

Ovi vrući dani mjeseca kolovoza godine 2015., dani su našeg ponosa i slave, ali i prilika da shvatimo da su sve naše vrijednosti, tradicijske , kulturne, vjerničke, ljudske, rođene iz krvi i neumornog nastojanja da se othrvamo svim zamamnim ponudama i navalama Zloga. Da smo naivno pristajali na sve ponude i sva uvjeravanja, ona politička, ideološka, ne bismo bili ti koji jesmo i ne bismo sačuvali svoje duhovne i kulturne vrijednosti, kojima se danas ponosimo. Bez življenja blizine i povezanosti s Bogom, s njegovim svetima, na poseban način s njegovom i našom Majkom Marijom, danas bismo bili neprepoznatljivi u moru istovjetnih ljudskih sudbina. Bez svoje kršćanske i katoličke vjere, bili bismo, i kao pojedinci i kao narod potpuno izgubljeni u svijetu, kao bespomoćna lovina, koja se nalazi na nišanu raznih svjetskih predatora i grabežljivaca.Njegujući svoj vjerski polog i ljubomorno čuvajući svoju kulturnu baštinu, Sinj je kao i čitavi Cetinski kraj, nakon stoljeća raznoraznih kušnja i napasti, postao fenomen, vrijedan svakog divljenja.

Mnogi bi u svojoj sredini danas htjeli imati što mi imamo, ali nemaju. Jesmo li svjesni svojih vrijednosti i načina na koji smo do njih došli?

Kao Provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, čija braća ponosno čuvaju i razvijaju bogati polog vjere pohranjen u jedinstvenom sjećanju sinjskog Svetišta, s ponosom se i zahvalnošću osvrćem na sve one pojedince, fratre, časne sestre, žene i muževe iz Naroda Božjeg, koji su u prošlosti svojim radom doprinosili širenju Gospine slave i radili na dobrobit braće ljudi. Hvala živima i pokojnima, bivšim i sadašnjim upraviteljima Gospina Svetišta u Sinju na predanom i zauzetom radu u širenju Božje slave i ljudskog napretka! Hvala onima koji su časnu povijest sinjskog samostana ovjekovječili riječju, pjesmom i dobrim djelima! Hvala našim profesorima i mučenicima!

Hvala tolikim našim mjesnim nadbiskupima i biskupima, gvardijanima, župnicima i kapelanima, ispovjednicima, zborovođama, članovima i članicama svih župnih zborova, ministrantima, jer su svi oni ugradili dio sebe u prelijepi mozaik vjere, koji je stvoren pod okriljem Gospina štovanja.

Želimo obilježiti ovaj jubilej, sjećajući se prošlosti i nadahnjujući se u sadašnjosti i budućnosti. Slaviti Gospin i naš jubilej velika je čast za našu današnju generaciju. Takve proslave slavimo uglavnom jednom u životu. Sve što smo do sada učinili i što ćemo učiniti u sklopu obilježavanja 300. jubileja, ostat će upamćeno za generacije. I kao pojedince i kao zajednicu vjernika, želim vas još jednom sve pozvati da date svoj obol na koji god način, kako bismo osvjetlali obraz ovog naraštaja, ovog vremena i ljudi u njemu, pred sudom povijesti.

Naša Majka, da ne bismo bili u zabludi, ne očekuje od nas tek grandiozna zdanja, skupe materijalne projekte, to mi činimo više zbog sebe i pitanje je kome time podižemo spomenike, premda se i takvo što od nas očekuje. Ali ono što naša Majka od nas očekuje to je istinsko obraćenje i povratak u zajedništvo s Crkvom i njezinim božanskim Sinom Isusom. Moramo naglašavati zajedništvo vjernika i prozivati tolike prakse i manifestacije upitne vjere, jer puno toga oko nas, u našim životima, govori da smo odlutali i da ne živimo iskreno zajedništvo s Crkvom i njezinom glavom Isusom Kristom.

Gospin jubilej ne slavimo samo kao dio stoljetne vjerničke tradicije i kulturne baštine, niti slavimo samo plodonosan duhovni i kulturni rad fratara i naroda kroz minula stoljeća.

Mi slavimo život koji se odvijao i odvija pod budnim okom naše Gospe, slavimo činjenicu da je mjesto na kojem stojimo po nazočnosti ove svete prilike, posvećeno, da je bilo i jest mjesto Božje utjehe i pomoći, izvorište milosti, hranilište vjere našeg naroda, razlog našeg ponosa i slave do dana današnjega… Nastranu svi ljudski napori, planiranja i ulaganja, ali, dobro znamo, da Bog odabire vrijeme i određuje mjesto, kada će i gdje će po zagovoru svojih svetih, pa i same Djevice Marije, izliti svoju milost. Obilje svoje milosti izlio je davne 1715. godine, izbavivši naš narod iz nevolje velike, a isto se dogodilo i još mnogo puta i na mnogo načina.

I danas molimo našu Gospu da izbavi naš narod iz nevolje velike i svih opasnosti koje su se nadvile nad nas i nad naš narod. Bilo da je riječ o egzodusu mladih ljudi iz Hrvatske, bilo da je riječ o bijeloj kugi – depopulaciji i demografskoj katastrofi u kojoj se nalazimo, bilo da je riječ o otrovima kojima nas svakodnevno truju, preko nezdrave hrane, preko namjernih i dirigiranih nastojanja da se, kao narod, međusobno mrzimo i uništavamo, bilo da je riječ o beznađu koje se propagira, mi nismo i nemamo bolje zaštite od vjere u Boga i pouzdanja da će nas spasiti od svih tih i drugih opasnosti preko moćnog zagovora naše nebeske majke Marije.

Kao što Cetina, kroza sve dane našega života, mirno i ustrajno, hrani i napaja naša žedna polja, tako i Bog po našoj Gospi, kad god je zazovemo, izlijeva svoju milost, za naše duhovno i tjelesno zdravlje, nad čovjeka i sve ono što mu je srcu drago i vrijedno… S njom smo se obranili i sačuvali kroz vjekove od svih neprijatelja, gladi, rata, prijetećih katastrofa, zala i pošasti. Stoga, zahvalni smo Svemogućem Bogu, što je izabrao ovaj kutak naše Domovine, naš pitomi Sinj, naš franjevački red, našu Provinciju, naš samostan, da po svetoj prilici, koju tu čuvamo i častimo bude živi izvor utjehe, snage, svima koji isto traže i za istim čeznu… Nama fratrima je palo u dio da budemo čuvari ovog Gospina Svetišta i ujedno poslužitelji gladnih ljudi i potrebnih svakojakih Božjih darova i milosti.   Hvala Bogu svemogućemu na toj milosti i privilegiju da smo u višestoljetnom pastoralnom radu opravdali razlog svog postojanja i bili vrijedni ljudskog povjerenja.

Došli smo Majci kao vjernička obitelj, njoj koja je naša učiteljica i zaštitnica, znajući da je naše duhovno srodstvo kao vjernika, iznad onog biološkog. Samo oni koji ostaju nesputani uskim obiteljskim, krvnim i drugim ljudskim vezama, mogu se zvati i smatrati istinskom braćom i sestrama u Kristu Isusu.

Tebi, draga naša Majko, čiji smo sveti lik večeras iznijeli na ovaj središnji gradski trg, a koji ćemo sutra ponosno pronijeti ulicama Grada Sinja, da blagosloviš sve nas ovdje okupljene, ovaj kraj, njegove ljude i sve koji su ti se s vjerom došli moliti, Tebi, koja si naše najveće bogatstvo i snaga, prikazujemo sve svoje patnje i boli, sve nelogičnosti našeg života, svu frustraciju koju izaziva teško društveno stanje, u koje smo zapali ne samo svojom krivnjom.

Tebi, odvjetnice kršćana, izručujemo svoje živote i živote svih ljudi u našoj Domovini, posebno živote vojske nezaposlenih. Povjeravamo ti našu djecu i mladost, koja je prisiljena ponovno napuštati svoju zemlju, jer im ona ne nudi mogućnosti za život. Povjeravamo ti sve supružnike, posebno one čiji su brakovi u krizi ili pred raspadom. Ti si nepresušni izvor milosti, i neumorna u želji da nas spasiš. Proslijedi naše molitve svome božanskom Sinu Isusu da nas izbavi iz životnih nevolja i dovede u sigurnu luku spasenja.

Sa željom da nam ova jubilarna proslava, preko molitve i Gospina zagovora, donese obilje Božjeg blagoslova, zdravlja, sreće, mira, kao i novu životnu nadu i vjeru u mogućnost duhovne, moralne kulturne, demografske i gospodarske obnove našeg hrvatskog naroda, našeg Sinja i Cetinske krajine, sve vas od srca pozdravljam i svima čestitam Gospin i naš vjernički jubilej, čestitam vam Dan Grada Sinja i njegove nebeske zaštitnice! Neka nam je svima sretno u novim godinama i desetljećima života, u novim jubilarnim slavljima, zajedno s našom Gospom! Amen!