Šesta nedjelja kroz godinu – Isusova sućut

Novosti Propovijedi

Isusova sućut
( Lev 13, 1-2,45-46; Mk 1,40-45)


Guba je do danas nelagodna  bolest. Premda je modernom medicinom potpuno izlječiva, gubavce se u društvu još uvijek izbjegava. U starini se na njih gledalo kao na nečiste, upravo mrtve (usp. Br 12,12).

U knjizi Levitskog zakonika čitamo: “Onaj koji se bude ogubavio, neka nosi rasparanu odjeću; kosa neka mu je raščupana; gornju usnu neka prekrije i viče: ´Nečist! Nečist!´ …a kako je nečist, neka stanuje nasamo: neka mu je stan izvan tabora.” (Lev 13,45 sl.)

Osim tjelesnog aspekta bio je prije svega socijalni aspekt mučan za pogođene. Bili su isključeni iz društva. Bolest je vrijedila kao Božja kazna, tako da je to pogađalo gubavca na osobit način. On je grješnik, tako se mislilo, nečist je, dakle bio je isključen iz Božje službe, od susreta s Bogom. Samo mu Bog može dati ozdravljenje.

U Markovom evanđelju ponovno se naglašava, da Isus ima moć ozdravljati ljude, upravo ih “spašavati”. Tako je opisano ozdravljenje čovjeka u kontaktu s Isusom. Isus ima “moć u odnosu”, što je izraženo kroz molbu čovjeka koji traži ozdravljenje, Isusova sućut, njegove riječi koje ozdravljaju i njegov doticaj bolesnoga.

Isus ima sućut. Nevolja čovjeka koji traži ozdravljenje duboko je dirnula Isusa. To znači, da je nevolja bolesnika  duboko ušla “pod kožu” samoga Isusa. On ne okreće glavu od njega. On ne gleda bolest, nego bolesnika. Gleda na čovjeka koji trpi, i promatra ga kao brata i prijatelja. Na molbu bolesnika da ga Isus ozdravi, Isus ganut pruži ruku, dotače ga se, pa će mu: “Hoću, budi čist!”

Kao što Božja riječ doziva stvorenje u život, tako je ozdravljujuća Isusova riječ ovdje puna energije i snage. Pružanje ruke je gesta koja podsjeća na Božje djelovanje po njegovom proroku Mojsiju u vrijeme oslobođenja. Doticaj pokazuje: Isusovo djelovanje liječenja zahvaća čitavog čovjeka sa svim osjetilima. Ujedno pokazuje, da patnja dotiče Isusa, i da se ne boji tjelesnog kontakta.

Ozdravljenje ima učinak na tri razine života bolesnika:

Bolest opasna po život izliječena je. Smrt koja se činila neizbježnom, pobijeđena je.

Bolesnik je ponovno prihvaćen u zajednici  ljudi.

Isključenje iz kulta dokida se  po svećeniku, koji je izjavio da je  bolesnik “nečist”.

Ovdje Evanđelist ocrtava Isusovo djelovanje kao djelovanje puno božanske snage.

Bit poruke nadilazi konkretno ozdravljenje: Isus je prorok, koji donosi božansko vrijeme liječenja i postupa s Božjom snagom.

Mi ljudi trebamo tjelesnu blizinu i doticaje, da bismo bili sretni i zdravi. Sasvim je svejedno, je li to srdačni zagrljaj, kada nekoga nismo dugo vidjeli, ili držanje bolesnika za ruku, ako nekoga želimo tješiti koji leži u bolesničkom krevetu i jednostavno mu pokazati da smo tu: jedan doticaj kaže više nego tisuću riječi. Od prvog do posljednjeg trenutka života.

Isus nikoga nije poslao u pustinju, nego je želio sve privući k sebi. To nam daje misliti.

Fra Jozo Župić