“Slušati Božju riječ i liječiti”

Novosti Propovijedi

Peta nedjelja kroz godinu B
(Mk, 1 29-39)
Slušati Božju riječ i liječiti

Svi mi iz iskustva znamo što mogu značiti bolesti: bolovi na tijelu, patnja duše, strah da biva sve gore, da terapija ne pomaže. Strah od smrti, očaj da  ne možemo više oblikovati život,  nevolja zbog nemogućnosti sudjelovanja, biti sam u vlastitoj pogođenosti. Bespomoćnost da se ne može činiti ništa. Sve to znamo, bilo da smo pacijent,  rodbina, njegovatelj, liječnica, prijatelji, ljudi,  i ta smo iskustva na poseban način imali za vrijeme korone.

Veliki čovjekov san da može živjeti bez bolesti, možda je aktualniji nego prije.

U Markovom evanđelju taj san biva istinit. Izvješće o ozdravljenju slušali smo prošle nedjelje. Zapravo, današnje evanđelje neprimjetno se nastavlja na tekst od prošle nedjelje. Skandal je još uvijek na djelu: Isus se nezakonito obraća bolesnoj, vjerojatno grješnoj ženi u subotu.
I opet se tekst poigrava teološkim pojmovima: propovijed, molitva, duh i služba.

Ključna poruka je Isusov pristup: njegova molitva, tj. slušanje Božje riječi, prethodi propovijedanju. Slušati Božju riječ i otvoriti joj se, iznutra i izvana, preduvjet je za širenje te riječi. Isto vrijedi za Isusa kao i za svaku osobu, uključujući i nas: ako dopustimo da nam govori Božja bezuvjetna ljubav prema svakoj osobi i da rado prihvatimo tu ljubav, sami postajemo puni ljubavi i sposobni smo širiti tu ljubav i prenositi je vrlo opipljivo. Kao službu, npr. kao punica prvoga pape ili kako je sam Isus služio ljudima na svoj način. Nadajmo se stoga da će se Isusovo propovijedanje uvijek iznova čuti i izvan Galileje, primjerice ovdje, te da će i nas ispuniti Duhom Svetim.

Isus dotiče ženu  i ona se podiže. Tako uklanja od nje bolest. To ozdravljenje privlači sve više bolesnika Isusu, cijeli grad se skuplja. Isus svojom moći zaustavlja sve moguće bolesti pred očima sviju. Ovdje nalazimo ozdravljenje u privatnom području, u kući Šimuna i Andrije, kasnije pred gradskim  vratima. Već u prethodnom dijelu  evanđelja Marko priča, da Isus liječi: tamo se izvještava o egzorcizmu u sinagogi, kao javnom prostoru. Oba područja, javno kao i privatno, bivaju od Isusa preinačena. Njegovo ozdravljenje širi se nezadrživo, od pojedinih ozdravljenja u gradu  i susjednih sela širom Galileje. Širenje o Božjem ozdravljenju, o njegovom kraljevstvu nezaustavljivo je.  O toj dinamici naveliko se priča.

Ipak sam Isus prekida tu dinamiku, u kojoj se povlači rano ujutro na molitvu. Dok masa onih koji se nadaju biva sve veća, Isus traži samotno mjesto. On je došao da naviješta, tako kaže. U ozdravljenjima naviješta Boga života,  ne samo u riječima nego  i u djelima. Djela ozdravljenja  trebaju riječi i molitvu, da djeluju kao objava, kao naviještanje.

Bez riječi, bez izlaganja njegova naloga kao Sina Božjega u sinagogama bila bi velika opasnost, da Isusova ozdravljenja budu pogrešno shvaćena samo kao čudesna ozdravljenja, bez izvora u Bogu.


Mi još živimo u vremenu večernjeg traženja, na putu smo kao i stanovnici maloga grada prema onome koji jedini može izliječiti naš život.

To je lijepo izrazio švicarski liječnik Paracelsus (1493-1541.):

“Bože, Ti si nam dao ljubav kao lijek i želiš da liječnik bude uključen u tu ljubav, da liječi bolesne. Kao što Tvoja ljubav nema kraja, tako ni naša istraživanja nemaju kraja. Bez Tvoje pomoći liječnik je bespomoćan, ali s Tobom može najviše.
Tvoja je volja da Ti po nama liječiš bolesne. Ti ulijevaš u srce radost vječnoga života i svaki koji vjeruje u Tebe, živ će uskrsnuti i smrti neće okusiti. Ti si u ljudima tajnovito sabrao snage svih elemenata, tako kao što liječnik iz sokova trava izvlači snagu za liječenje. Daj mi da sve poredam na korist bolesnika prema najboljoj sposobnosti i sudu, da sve štetno otklonim od njih. Daj mi da sveto i čisto sačuvam svoje umijeće i moj život. Amen.”

Fra Jozo Župić