1. Korizmena B
“Obratite se i vjerujte evanđelju!”
(Mk 1,12-15)
Poznato je iz života sportašâ da uvijek prije važnog susreta, bilo da se radi o nogometu, rukometu, košarci i drugim sportovima u kojima se treba ogledati protiv protivnika, postoje trenuci povlačenja u karantenu. Daleko od buke. Od svijeta. U tišini se razrađuje plan kako se suprotstaviti protivniku. Analizira se svaki detalj, svaki protivnički igrač, jer jedino pravom pripremom može se nadati uspjehu.
Kao što imamo situaciju na sportskom području, tako bismo mogli govoriti i o duhovnom području. Danas smo čuli kako se Isus povlači u pustinju. Treba u pustinji upoznati Božji plan. Što Otac nebeski namjerava s njime? S njegovim životom?
Prve kršćanke i kršćani svojim poznavanjem Staroga zavjeta znali su što to znači. Jer pustinja je za njih prostor sjećanja, gdje se otkrivaju stvari kakve jesu – njihova unutrašnja strana. Pustinja je prostor gdje svaki ukras otpada i počinje se pojavljivati ono bitno: prostor čišćenja, kušnje i razlikovanja duhova. Tako je pustinja također mjesto dubokog iskustva Boga i njegove tajne; 40 dana Isus ostaje tamo kao nekoć Mojsije koji je boravio 40 dana kod Boga na Sinaju i Ilija koji je 40 dana pješačio kroz pustinju do brda Horeba.
U pustinji sa svom trijeznom strogoćom gdje nema onog najpotrebnijeg za život – padaju maske. Isus sâm nasuprot svome Bogu, doživljava što znači čovjekov život, da to nije samo sunčana strana. On će biti izložen kušnji i upoznat će što sve stanuje u čovjekovom srcu. To nije samo ljubav i dobrota, vjera i radost. U Isusu, budući je pravi čovjek – leži i protivnost. Kao što svaki čovjek ima slobodu, tako i on u svojoj slobodi može poželjeti biti na mjestu Boga. Njemu je kao pohlepnom vuku u priči, koji sa komadom mesa u ustima prelazi rijeku. Pritom je u vodi kao u ogledalu vidio svoju sliku. Za njega je to drugi vuk koji isto tako ima u ustima komad mesa. Odmah želi dohvatiti i njegov komad mesa. Pritom mu se omaknu njegov komad i rijeka ga odnese nepovratno.
Nisu slučajno spomenute divlje zvijeri u biblijskom tekstu. Isus je u pustinji otkrio plan Božji koji mu je namijenjen za njegovo propovijedanje i pobijedio je sve ono divlje koje se pojavljuje u čovjeku i uokolo čovjeka i kao takav mogao je izjaviti: “Obratite se i vjerujte evanđelju!”
Pojam “evanđelje” bio je u vrijeme Isusovo korišten od rimskih careva za njihovo službeno javno priopćenje. Neovisno od sadržaja ta su priopćenja bila kao “dobra vijest”, to znači: objave spasenja, budući da je car kao gospodar svijeta i svaki njegov edikt bio je prepoznat kao donositelj dobra.
Ta se riječ u Isusovom naviještanju primjenjivala tako da izrazi kritički smisao, pa i kad je car u pitanju. Ona želi reći: Bog nije car, ali je On gospodar svijeta i pravo evanđelje je evanđelje Isusa Krista.
“Dobra ili radosna vijest” koju je Isus naviještao, dade se sažeti u tim riječima: kraljevstvo Božje, ili nebesko kraljevstvo je blizu (usp. Mt 4,17; Mk 1,15).
Ono je blizu, ali još nije potpuno. To je važno znati: Božje kraljevstvo nije nikakva institucija, ni teritorij, nego se misli na Božje “kraljevsko gospodstvo”, dakle na Božje djelovanje.
Dakako, da je Izrael uvijek bio o tome osvjedočen, da Bog već na različite načine “vlada”: u stvaranju, u povijesti, osobito u povijesti svoga savezničkog naroda.
Osim toga ima i drugih sila koje sudjeluju da bi utjecale na sudbinu svijeta. Ipak – i to je radosna vijest Isusova – te druge sile sada su konačno na cesti gubitnika.
Kraljevstvo Božje je došlo korak bliže i time su snage neprijatelja života izgubile djelovanje. Da je to tako bilo je vidljivo u Isusovom djelovanju.
Marko i mnogi s njime, prije i poslije, jasno su iskusili: Isus živi! Naravno tu je i Isusovo razapinjanje. To ne treba tajiti, kao ni smaknuće Ivanovo ili kao što danas ne možemo pobiti patnju mnogih ljudi. Usprkos tome: Isusovo uskrsnuće podvlači jasno blizinu Božjega gospodstva, tako da za Marka nema razloga da ne zadrži ovu poruku. Naprotiv. Apostol Pavao je svoje osvjedočenje izrazio riječima: “Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina, ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.” (Rim 8,38).
To je vjera u Evanđelje. Mi to možemo posvjedočiti kada kod svete mise govorimo: “Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo.”
Četrdeset dana Korizme u koju smo ušli na Pepelnicu ili Čistu srijedu, neka bude za nas vrijeme istinske terapije i vrijeme izbora.
Fra Jozo Župić
