9. Tjedan kroz godinu B
Zarana je pala kocka
(Pnz 5,12-15; Mk 2,23 -3,6)
Kocka je pala. Isusa treba pogubiti. O glavi mu rade farizeji i herodovci. Pristaše kralja Heroda. Dok farizeji zastupaju čistoću židovske vjere, kralj Herod je onaj koji surađuje s okupatorskom vlašću, s Rimljanima. Često puta događa se u životu da suprotnosti ne igraju nikakvu ulogu ako postoji zajednički neprijatelj. Taj neprijatelj, u ovom slučaju Isus – biva uništen. Jer on zahtijeva red. On se stavlja iznad svega što je jednima važno iz religioznog osvjedočenja, a drugima iz političke oportunosti.
Ipak, je li to tako? Stavlja li se Isus iznad reda izraelskog naroda i prezire li religioznu tradiciju? Čitanje koje smo slušali jasno daje do znanja da treba paziti na vjerno ponavljanje zakona, a ne samo na prvobitni smisao. To se sastoji u tome da se osigura sloboda i život. Uvijek ponovo podsjeća nas Stari zavjet, da je Bog vodio Izraela iz ropstva u slobodu i da taj narod također mora paziti na slobodu i prava, upravo siromašnih i slabih – uključivši robove i stoku. Svako stvorenje ima pravo na počinak.
Slijediti vjerno ponavljanje zakona i propisa relativno je jednostavno, ali nije rijetko da se ipak promaši njihov smisao. Prije svega ako se mijenjaju životne okolnosti. U državi prava osobita je zadaća ustavnog suda, da pazi na dogovor ustava prema njegovom smislu, a ne samo na njegovo ponavljanje.
U našem evanđelju Isus se upušta u raspravljanje nakon što su farizeji predbacili Isusu da njegovi učenici trgaju klasje subotom, a to nije dopušteno. Isus ih upućuje na Sveto pismo i na stav kralja Davida koji je za Izrael bio veliki i važan kralj. Kralj i njegova pratnja našli su se u velikoj potrebi. Oni su bili u bijegu i ogladnjeli su. On i njegovi pratioci jeli su u hramu posvećene kruhove koje nije smio nitko jesti osim svećenika. To je puno veće svetogrđe, nego što su učinili Isusovi učenici.
I tada Isus stavlja u sredinu čovjeka usahle ruke. To je ono za čim se ide: staviti u sredinu trpećega čovjeka i pomoći mu. Darovati ozdravljenje i spasenje, smisao je i svrha zakona. “Vi ste bili robovi i ja sam vas izveo.”
Bog se okreće protiv svakog oblika porobljavanja. Naravno, dopušteno je subotom ozdravljati. To nijedan Židov ne bi stavio u pitanje. Ipak Isusovi protivnici ne pristaju na to. Oni su potpuno zaslijepljeni. Iz razloga što se njima kojima je povjeren i privilegiran red sada postavlja pitanje.
I sada dolazi groteskna situacija, da oni koji su željeli štititi red, uništavaju i izvrću njegov smisao. A taj koji im predbacuje, njega treba uništiti, jer on je taj koji po svome djelovanju čuva taj red.
“Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?” Isus ozdravlja. I oni zaključuju da ga treba ubiti. Da, njegovo dosljedno zauzimanje za životni red, kojega je Bog od početka stavio u svijet, njemu donosi križ.
Mi smo nasljedovatelji Isusa iz Nazareta. Nimalo lagan put. Ni tada a ni danas. Pozamašan je broj ljudi u Crkvi i u društvu, ovdje i po svijetu koji reklamiraju sebe da štite red a ipak taj red gaze nogama, jer su njima “pravo i red” ili njihovi osobni interesi i privilegiji važniji od dostojanstva čovjeka.
To ipak za nas ne mora biti nikakav razlog da padamo u žalost, strah i depresiju. Jer od Uskrsa znamo: Smrt nema posljednju riječ. Pobjeda samozvanih spasitelja reda je ipak prividna. Posljednju riječ ima Bog i ona glasi: Uskrsnuće, Sloboda i Život.
Fra Jozo Župić
