Trinaesta nedjelja kroz godinu B
Mk 5,21-43
Isus ozdravlja i oživljava
Današnje evanđelje obuhvaća dvostruko Isusovo čudo. Opisane su sudbine dviju žena. Prva pati od bolesti krvarenja već dvanaest godina, a drugoj je dvanaest godina i prema važećem pravu ona je u dobi u kojoj se može udati i vjenčati. Njihov život ispunjen je strahom u dominirajućem društvu muškaraca. Prva, jer trajno vrijedi kao nečista, a druga, jer je budućnost za nju u pravom smislu riječi životno ugrožena. Obje su bezimene.
Slamka spasa za obje je Isus. Slušamo na početku evanđelja: “U ono vrijeme: Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet.”
Taj silan svijet ovih dana zgrnuo se oko hrvatske nogometne vrste. Očekivala se pobjeda. Prolazak dalje. Kad tamo, veliko razočaranje. Ljudi su izgledali kao da im je sve pomrlo. Za njih je prestala budućnost. U srcima je ostao gorak okus i povratak kućama. Novinari su to iskoristili i na svoj način počelo je bacanje drvlja i kamenja na sve njih, počevši od trenera. Takvi smo mi ljudi. Olako jedni druge pokopamo dok smo još živi.
Vratimo se Isusu. Mnoštvo ga odasvud pritišće. Žena je svojim doticanjem prekoračila sve granice. U svojoj bolesti ona je bila nečista. Nije se smjela približiti nijednom čovjeku. Njezina bolest tada je tumačena kao Božja kazna za grijehe. Tko tako misli on se ne zanima za ozdravljenje, jer ako je bolest Božja kazna, tada ju je ona i zaslužila. Isus se okrenu usred mnoštva i reče: “Tko se to dotaknu mojih haljina?” Žena se javlja, pada na koljena i izvještava o svemu što se dogodilo.
Žena s bolešću krvarenja je misterij. Prije svega, ova bolest je potpuno nestvarna. Važno je samo to da je bolest krvarenja učinila čovjeka kulturno i društveno nečistim. Žena je bila izopćenik. Budući da u Izraelu nije bilo liječnika, vjerojatno je svoje bogatstvo potrošila kod Grka, gdje su liječnici također obavljali svećeničke dužnosti. Ukratko, nije uspjela s drugom religijom. Isus je potpuno drugačiji, iako se doima kao liječnik, jasno kaže: “Vjera te tvoja izliječila.” Zato što mu je prethodna žena rekla “cijelu istinu”.
Upućeni čitatelji Biblije znaju da je Krist istina. Žena je jednostavno ispovjedila vjeru.
Isus reagira drukčije nego su to ljudi očekivali, jer su bili obilježeni mišljenjem svoga vremena. Isus nju ne osuđuje zbog toga što ga se dotakla. On vidi ženu i njezinu vjeru. Dopušta da njegovo srce bude dotaknuto borbom i nadom koje u sebi nosi ova žena. To je njezina odlika. Isus se protivi predodžbi da je bolest Božja kazna. Vraća ženu u život, u društveni život, u kojem smije imati udjela.
Ova scena je više od opisa ozdravljenja žene u velikoj nevolji. Ona je također korektura slike o Bogu koji kažnjava, koji ne dopušta nikakvu nadu.
Nastavljamo put s Isusom. Prema Isusu ide nadstojnik sinagoge, imenom Jair. U velikoj je brizi. Koja je njegova nevolja? On ju je izrekao riječima: “Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane na životu!” Došao je k Isusu, jer je puno toga slušao o Isusovim riječima i djelima, tako da sve svoje pouzdanje stavlja u Isusa koji mu može pomoći i spasiti mu kćer.
Ime nadstojnika sinagoge Jair znači “Bog će se probuditi” ili “Bog će zasjati”. To ne može biti slučajnost. Nadstojnik predstavlja svoju vjeru, a time evanđelist Marko opisuje kako judaizam čeka pojavu Mesije i uskrsnuće. Jedine Isusove riječi upućene ocu djevojčice su: “Ne boj se, samo vjeruj!”
Tko vjeruje u Isusa, tko mu se povjerava, Isus ga ne napušta. Iz toga uči Jair, a i mi iz toga možemo učiti. U jednom kasnijem času, ili trenutku, Isus će ne samo sam poći u smrt, nego s nama i za nas ići će kroz smrt u novi život.
Vjerovati u Boga znači prepoznati vječni život koji svi imamo, ovdje i sada. Žena može gledati na sebe, ali i otac na svoju kćer. Oboje gledaju očima vjere i vide cijelu istinu, bilo za sebe, bilo za one koje vole.
Kod Boga nitko nije izgubljen, čak ni oni koje su drugi ljudi napustili ili odbacili. To nas ne odvaja od zajedništva s Bogom.
Obećanje života u punini bit će za obje žene stvarnost. Tko vjeruje neće biti razočaran. Nastavimo u svetoj misi slaviti Božje milosrđe koje nam je blizu u Isusu Kristu.
Fra Jozo Župić